Rade li ministri hrvatske vlasti protiv tržišne utakmice, ali i suvereniteta NATO saveza?

Kako neka nova postava vlasti u Hrvatskoj neće imati samo financijske probleme, zbog kupovine glasova aktualne vlasti, vjerojatno govori i nezadovoljstvo zapadnih saveznika odnosom Vlade RH i Ministarstva gospodarstva prema energetskim projektima iz zapadnog, nominalno savezničkog, tabora. Vjerojatno bi situacija s prijedlogom projekta pokretnog LNG terminala mogla poslužiti kao ogledni primjer udaljavanja hrvatske energetske politike iz sfere zapadnog savezništva. 

Prije nekoliko tjedana, u Dubrovniku, na energetskom summitu, predstavnici tvrtke Cheniere Energy aktualizirali su gradnju plutajućeg LNG terminala. Iz hrvatske vlasti (Ministarstvo gospodarstva i Agencija za ugljikovodike) do danas, na upite sa više strana, pa i autora ovoga teksta nije došla nikakva reakcija.

Činjenica kako smo iz europskih fondova povukli sredstva za izradu studije o plutajućem terminalu koju nitko nije vidio, poznata je iz europskih medija. Tu je studiju navodno izradio naftni konzultant koji je blizak prijatelj jednoga ministra.

Umjesto statičnog terminala, koji se na otoku Krku trebao graditi na zemljištu koje je i dalje pod ovrhom Hypo banke, mišljenja su vodeći stručnjaci za to pitanje iz tvrtke Cheniere Energy, plutajući bi terminal bio isplativiji zato što bi se mogao pomicati od Ploča do Krka prema potrebi, a mogao bi biti korišten kao alternativa za dio plinskih polja koja u moru dijelimo s Talijanima, a još nisu povezana plinovodom.

“LNG bi mogao omogućiti zemljama jugoistočne Europe puno sudjelovanje u globalnom plinskom tržištu”, izjavio je izvor iz američke tvrtke agenciji Reuters, dodavši da Cheniereov cilj nije istiskivanje Rusa s tržišta, nego omogućavanje tržišne utakmice.  Izvor iz Bruxellesa, s kojim sam razgovarao pripremajući se za ovaj tekst, potvrdio mi je kako se gradnja plutajućeg terminala dugo razmatra, a projekt je dobio potporu SAD-a i NATO saveza koji žele pomoći regiji u diverzifikaciji energetskih izvora i smanjenju ovisnosti o ruskom Gazpromu.

Nakon što je geopolitički odbor NATO saveza, kaže visoki izvor iz Bruxellesa, zaustavio energetsko približavanje Bugarske Južnom i Turskom toku (čitaj ruskoj sferi) na redu je regija. Isti taj izvor ističe kako je savezu kojem je tržišno gospodarstvo važno vrlo teško gledati na, vrlo izgledno koruptivne procese u zemljama Jugoistočne Europe. Posebice je to vidljivo u Hrvatskoj gdje je pogodovanjem došlo do gotovo potpune ovisnosti o ruskom plinu, posredovanje čijega uvoza, navodno, organizira tvrtka osnovana na kućnoj adresi jednoga ministra.

Gotovo stopostotna ovisnost o ruskom plinu, onaj koji dolazi iz Italije, rekao mi je jedan plinski konzultant, iznosi nekoliko postotaka udjela, vidljiva je i po odbijanju izgradnje interkonekcija koje vode iz Hrvatske prema Sloveniji i Mađarskoj. Tim više što bi takva izgradnja stajala samo izvođenja radova, zbog toga što su cijelom trasom suprotnoga smjera riješeni imovinsko-pravni odnosi. Europska energetska unija i geostratezi iz NATO saveza u ovome vide pogodovanje spomenutog ministra ruskoj tvrtki (a time i ekspanziji geopolitičkog utjecaja Rusije) radi anuliranja domaće proizvodne konkurencije. Smatraju to neodgovornim narušavanjem energetskog suvereniteta cijeloga saveza.

Izvor, pak, iz krugova bliskih američkom i francuskom veleposlanstvu u Zagrebu, koji je također inzistirao na anonimnosti, neslužbeno objašnjava kako iz energetske unije i NATO saveza nikako ne žele utjecati na ishod parlamentarnih izbora, no sasvim je sigurno kako će prema novoj vlasti krenuti sa zahtjevom da se ispita utjecaj vodeće ruske tvrtke na političku scenu u Hrvatskoj. Oni su, kako kaže izvor, upoznati s time kako je, u barem četiri političke stranke u Hrvatskoj, Gazprom uspostavio financijski utjecaj, nekim je manjinskim zastupnicima navodno kupovao i apartmane na crikveničkoj rivijeri.

U tome, prema izvoru treba tražiti netržišno ponašanje hrvatske vlasti koja namještaju hrvatsku nediverzificiranu ovisnost o ruskom plinu i time narušava tržišnu utakmicu te sigurnost i suverenitet Hrvatske i NATO saveza. Sljedeća će vlast, dakle, osim spominjanih financijskih problema, imati velike međunarodne probleme sa saveznicima, zbog partikularnih interesa visokih dužnosnika aktualne vlasti.

You may also like

0 comments