[vc_row][vc_column width=”1/3″]Piše Ivan Brodić [/vc_column][vc_column width=”2/3″]Tijekom posljednjih nekoliko dana pristigle su informacije koje su neki mediji označili zabrinjavajućim, a koje govore o tome kako je, netom svečano otvoreni, LNG terminal u problemu tj. kako nisu došla tri broda koja su bila ugovorena za rad toga terminala. Odlučili smo to provjeriti s akterima poslovnog procesa oko LNG terminala.[/vc_column][/vc_row]
Pojedini su portali, poput Geopolitike.news, objavili informaciju iz Jadranskog pomorskog servisa, koju je EnergyPressu potvrdio izvor iz tvrtke LNG Hrvatska. Ponudio je racionalno objašnjenje.
Naime, kako se nalazimo u razdoblju u kojemu je cijena ukapljenog plina u Aziji (Kina, Japan i Južna Koreja) nekoliko puta skuplja, trgovci su se vodili ekonomskom računicom te su prodavali plin u tom području, pristajući naručiteljima platiti naknade, kalkulirajući s burzovnim cijenama plina u Europi. Štoviše, inozemni portali koji prate kretanje tankera primjećuju zadnjih dana pojačano kretanje brodova s ukapljenim plinom prema tim krajevima.
Ugovori se u ozbiljnom svijetu poštuju, pa o nestašicama plina na tržištu ne možemo niti razmišljati, upozoravaju redakciju EnergyPressa iz nekoliko tvrtki zakupnika terminala, koji je uzgred zakupljen u punom kapacitetu sljedeće tri godine, a zakupnici su INA, HEP, MVM, MET, dok još neke tvrtke imaju ugovore o korištenju terminal putem ugovora o swapovima s postojećim zakupnicima.
Ipak, razmišljajući o tržištu ukapljenim plinom, čini se kako je ovome trenutku tržište ukapljenim plinom iznimno volatilno, a analitičari s kojima smo razgovarali upozoravaju ponovno na činjenicu kako je jako dobro to što smo sagradili terminal za ukapljeni plin u smislu diverzifikacije i energetske sigurnosti, ali kako je, zbog cijene ukapljenog plina, koji je i bez azijskog tržišta skuplji od kopnenog plina, pogrešno orijentirati potrošače isključivo prema njemu.
Uostalom, Hrvatska ima dobro riješen ugovor o uvozu kopnenoga plina, koji je stabilan i trajat će još nekoliko godina sigurno. Jednostavno je, takva bi politika bila udar na gospodarstvo, koje će još neko vrijeme ovisiti o plinu kao tranzicijskom gorivu prema niskougljičnom društvu.
