Proslavljamo Dan (ostataka) neovisnosti

Narodi koji sanjaju državu, koji ginu za nju, nisu laki narodi ni kada je dobiju. Ništa nije bilo lako sa Republikom Hrvatskom od ondašnjeg dana pa dalje. Čak i onako uzbuđeni, znali smo da neće proći bez krvi do koljena. Neki, običan puk se i spremio za to. Intelektualci tog istog puka, uglavnom nisu.

Svima koji su je stvarali, ginuli i krvarili za Nju! Mladenu, Ivi, Jasminu, Alenu i Nikici, ratnicima, sa osobitim štovanjem i naklonom…

I inače, cijelu povijest stvaranja Hrvatske, njeni intelektualci i “vođe” uglavnom bisu bili uz puk. Sve do braće Radić, prvih i intelektualaca i političara koji su suvislo smislili projekt svoje nacionalne države. Platili su ga glavom i bili prvi u nizu krvavog XX stoljeća položeni na oltar današnje moderne Hrvatske.

Tisuće su nastavile polagati najdragocjenije što su imale, ugrađivati živote i sreću u njene temelje i napokon je došla. Berlin je pao i morala je doći. Nije više bilo ruskog satrapa Staljina/Brežnjeva ili ne dao Bog današnjeg Putina, koji bi podigao telefonsku slušalicu i zapovjedio Titu da pokupi separatiste, razbijače ili kolokvijalno znane “ustaše”. Taj put je izostala ’71. i kao posljedica joj Gradiška ili Zenica. Nije izostao Vukovar. Srećom, tamo na Mitnici je bio general Zadro koji je točno znao kako stoji. I koliko to košta. Platio je, platio je za sve nas.

Drugi, gdje uoči skorašnjih izbora gledam, uz vrlo rijetke izuzetke, cijelu političku paletu u Hrvatskoj, toga viśe nisu svjesni. Zauzeti sami sobom i svojim osobnim probicima, Mitnicu ne bi znali pokazati niti na karti. Srećom po nas sve, puk hrvatski zna. Nema ovdje gorčine, ovo je samo konstatacija u kojoj samo tvrdim da je svaka vlada nakon dr.Franje Tuđmana, bila zabavljena samo sobom, samo svojim interesima i samo time gdje će se njeni političari, od premijera do općinskih dužnosnika, ugraditi.

A ugrađuju se svake sekunde dok ovo pišem. Društvo i državu koje je stvorila žrtva Vukovara i tisuće drugih, se pretvorilo u društvo slatkog mljackanja ostataka kostiju. Da, ostataka kostiju, jer meso novostvorene i željne države je uglavnom oglodano od njenih elita i na ljevici i na desnici. Još je ostalo prodati i energetsku ovisnost i pustiti svoj puk niz vodu. On će i onako isplivati od svake najezde sa Istoka, onako kako je pod Trogirom, vođen svojim Šubićem, isplivao od Avara, pa do današnjeg Putina i njegove pete kolone u Republici.

Ostat će ovaj puk na nogama. Jak i moćan je to narod. Bio je i onda kad ga je bez 15.000 Dubrovčana bilo max 50.000 oko Zagreba i kada se država vidjela sa tornja Katedrale. Vidjela se i bilo je. I biće je zauvijek,tko god joj radio o glavi i koliko god puta bude prodavana za siću u džep neke tekuće bitange.

I sada na nove izbore, u vrijeme kada nam svima visi mač propasti nad glavom, treba biti pošten i sam sebi reći, nemam opcije, no neću ostati kući niti pristajem da mi gangsteri kupljeni za sitniš jedne moćne tvrtke, nastave određivati sudbinu. Znam da i oni koji dolaze, dolaze sa istim novcem u džepu. Znam da i oni čijih nekoliko garantiranih zastupnika trebaju odlučiti većinu mog Sabora, su je već kupljeni odlučili. Pod Bogom, ništa novo pučino moja, no idemo dalje, hrabro, naprijed, onako kako su svi naši koračali za žuđenom slobodom. Znajući da će ona doći ako ne nama, ono djeci našoj. I da Bog Milosrdni i Veliki sve vidi.

… reliquiae reliquiarum olim inclyti regni Croatiae ” …

You may also like

0 comments