Predizborni energetski program ORaH-a: Zazelenimo Hrvatsku

Među najvećim zagovornicima održivog razvoja jest stranka bivše SDP-ove ministrice zaštite okoliša i prirode Mirele Holy – “Održivi razvoj Hrvatske (ORaH).” Program te progresivne stranke pod nazivom “Promijeni smjer! Posadi ORaH! ZaZeleni Hrvatsku” u sebi sadrži i poglavlje pod nazivom “Zaštita okoliša”.

“Situacija u području zaštite okoliša u Hrvatskoj nije održiva. Naime, okoliš se štiti na riječima, zaštita prirodnih vrijednosti ne nalazi se u sferi interesa političkih struktura; gospodarstvo se ne razvija održivo; neadekvatno se postupa s otpadom, otpadnim vodama i otpadnim plinovima; ne postoji temeljni inventar te objektivna i neovisna ocjena stanja prirodnih vrijednosti; veliki zahvati u prostoru rade se bez objektivnih studija utjecaja na okoliš i javnih rasprava o projektima zaštite okoliša, ne provodi se postupak strateške procjene utjecaja na okoliš za gospodarske sektore, planove i programe; prostor i priroda se devastiraju u sprezi aktualne politike i krupnog kapitala; edukacija javnosti o zaštiti okoliša nije sustavna, a utjecaj zainteresirane javnosti na donošenje odluka vezanih uz razvoj i zaštitu prirodnih vrijednosti je malen, potrebna su velika ulaganja u projekte zaštite okoliša u industriji, energetici i komunalnoj mrežia izvori financiranja kapitalnih projekata zaštite prirodnih vrijednosti kao javnog dobra su nedostatni.”, ističe se u Programu.

“Politika održivog razvoja politička je platforma Europske Unije. U tome se slažu europski pučani, europski socijalisti i europski ‘zeleni’ jer to je pitanje zdravog razuma. No, zeleni tu političku platformu žive, ona za nas nije instrument politike; održiva platforma je za ‘zelene’ politika sama. ORaH tu politiku nosi i u nazivu stranke; za ORaH nomen est omen (ime je znak) u pravom smislu te riječi. Održivi razvoj nema alternative.”.

“Gospodarsku platformu koncepta održivog razvoja čini Zeleni Novi dogovor (Green New Deal) koji se manifestira kroz javne investicije u projekte energetske učinkovitosti, obnovljivih izvora energije, sustave gospodarenja otpadom i dekarbonizacije privrede. Zeleni Novi dogovor ujedno znači decentralizaciju, otvaranje novih radnih mjesta u ekološkim industrijama, otpor prema industrijama koje produžavaju štetan utjecaj na okoliš i zdravlje ljudi, otpor prema fosilnim gorivima i nuklearnoj energiji. Prepoznavanje zajedničkog interesa i ravnoteže između socijalnih (crvenih), ekonomskih i ekologističkih (zelenih) pitanja govori da je Green New Deal u stvari crveno-zeleni Novi dogovor koji omogućuje uspostavu ekološko-socijalno-tržišnog gospodarstva. Jer jedino realizacija takvog modela društvenog razvoja predstavlja ključ svjetskog održivog razvoja. Zeleni Novi dogovor, suprotno onome što govore teoretičari i praktičari neoliberalizma, ne predstavlja trošak i opterećenje, već realnu priliku za novi i kvalitetniji razvoj Hrvatske. To nije obećanje utopije, idealnog svijeta koji ne postoji osim u mašti ‘djece cvijeća’, već konkretna zbilja velikog broja razvijenih, ali i ne toliko razvijenih zemalja svijeta. Projekti održivog razvoja u europskim državama, ali i u SAD-u i Kini otvaraju nova radna mjesta i trasiraju put za gospodarski oporavak. Konkretne brojke iz statističkih izvješća to dokazuju.”.

“Poštivanje visokih standarda zaštite okoliša nije jedini preduvjet za oporavak i jačanje hrvatskog gospodarstva u pravcu realizacije Zelenog Novog dogovora. Kvalitetan razvoj hrvatskog društva možemo ostvariti samo ako postignemo sklad socijalne pravednosti, zaštite okoliša i transparentnog, učinkovitog modela ‘jednakih pravila igre za sve’, a nipošto tajkunskog gospodarskog blagostanja. Lijepa zemlja poput naše ima značajnu komparativnu prednost pri privlačenju kvalitetnih i ‘zeleno’ inovativnih investitora koji teže dugoročnom ulaganju, a ne špekulantima koji traže prilike da poberu vrhnje ostavljajući za sobom samo negativne posljedice. Upravo zbog toga državna tijela moraju biti uzor odgovornog ponašanja prema okolišu, a ORaH će se u Hrvatskom saboru zalagati za održivu javnu nabavu, implementaciju ideje tzv. ‘zelene uprave’ u administraciju, ‘guranje’ održivih gospodarskih projekata poput projekata obnovljivih izvora energije, energetske učinkovitosti, ‘ozelenjavanje’ transporta, dekarbonizaciju privrede poticanjem inovacija i modernih tehnologija, održivu poljoprivredu i održivo ribarstvo te gospodarenje otpadom i realizaciju održivih vodnih projekata. To je okosnica ORaH-ovog programa.”, navodi se u uvodnom dijelu poglavlja “Zaštita okoliša”.

“Energetika je za ORaH jedna od tri ključne gospodarske politike (uz proizvodnju hrane i vodno gospodarstvo) koje su nezaobilazne u izgradnji samoodržive i gospodarski uspješne Hrvatske. Nažalost, Hrvatska uvozi oko 50% energije čime se ne može smatrati samoodrživom i samostalnom državom, a time i subvencionira gospodarstva drugih država, odnosno ne koristi vlastite energetske potencijale za rast gospodarstva i otvaranje novih radnih mjesta. ORaH se, u sektoru energetike i transporta – prometa, zalaže za provođenje strategije „Europa 2020 – europska strategija za pametan, održiv i uključiv razvoj“ jer će realizacijom održive energetske strategije Hrvatska postati energetski neovisnija, ostvarit će stabilan porast BDP i otvarati nova radna mjesta. Razvoj novih tehnologija u području energetike i prometa ključna su komponenta svake uspješne održive energetske politike. Trenutačno loše stanje sektora energetike i transporta prouzročeno je izostankom strateškog i dugoročnog pristupa ukupnoj energetskoj politici te realizaciji konkretnih energetskih projekata, jakim utjecajem partikularnih energetskih lobija, namjerno zakompliciranim zakonskim i podzakonskim procedurama, neučinkovitošću administracije zbog čega izostaju investicijska ulaganja. Razvoj hrvatske privrede i energetike nije usmjeren prema nisko-ugljičnom gospodarstvu sukladno strateškim smjernicama EU, ali i smjernicama razvoja globalnog gospodarstva, a stanje je dodatno otežano zbog loše koordinacije rada državne uprave. Zbog nedostatka dugoročne jasne strategije, pokušavaju se nametnuti ad-hoc projekti koji ugrožavaju nisko-ugljični razvoj gospodarstva.”, navodi se u potpoglavlju “Nuklearna energija, fosilna goriva i obnovljivi izvori energije”.

“Nuklearna energija nije obnovljivi izvor energije i protivimo se korištenju nuklearne energije ne samo zbog zaštite okoliša, zdravlja ljudi i životinja te sigurnosti, već i jer je nuklearna energija za Hrvatsku ekonomski neodrživa. Zbog relativno malog elektroenergetskog sustava, u Hrvatskoj nije optimalno graditi elektrane ekonomski najisplatljivije veličine (blok od 1000 MW). Iskustva razvijenih zemalja su pokazala da ekonomska isplativost nuklearne energije znatno ovisi o broju elektrana koji će se graditi u nekom sustavu. Može se procijeniti da je za nacionalnu ekonomiju isplativo ulaziti u nuklearni program (radi visoke cijene sigurnosti, obrazovanja, monitoringa, rukovanja radioaktivnim materijalom i otpadom) tek kada se u dogledno vrijeme predviđa instalacija oko 10000 MW, dakle oko 4 puta više od sadašnjeg hrvatskog elektroenergetskog sustava. Nuklearna energija otvara relativno mali broj visoko kvalitetnih radnih mjesta, izuzetno je kapitalno intenzivna. Smatramo da se neobnovljivi izvori energije uspješno mogu zamijeniti raznim oblicima obnovljivih izvora energije te da Hrvatska u tom smislu ima mnogo neiskorištenih opcija. Napori i investicije moraju ići u smjeru razvoja solarnih i vjetroelektrana te drugih obnovljivih izvora kao što su male hidrocentrale do 1 MW, geotermalna energija, dizalice topline. Vjerujemo da bismo iskorištavanjem ovih opcija uspješno nadoknadili potrebe Hrvatske za energijom bez razvoja nuklearnog programa. U prijelaznom razdoblju razvoja ovih opcija ORaH se zalaže za korištenje plina kao najpovoljnijeg fosilnog energenta.”, navodi se.

Po pitanju gospodarenja otpadom, ORaH u svojem izbornom programu ističe: “Učinkoviti sustav gospodarenja otpadom je temeljni preduvjet za transformaciju linearne u cirkularnu ekonomiju. Učinkoviti gospodarenje otpadom nije trošak, već prilika za drugačiji i uspješniji razvoj. Da bi implementirali održivo gospodarenje otpadom nužno je uvesti sustav cjelovitog gospodarenja otpadom koji podrazumijeva hijerarhiju postupanja s otpadom od smanjenja nastanka otpada, primarne selekcije, obrade, oporabe i recikliranja, termičke obrade otpada te finalno odlaganja inertiziranog otpada, odnosno onog otpada koji više ne mijenja svojstva. ORaH ne zagovara spaljivanje otpada, iako spaljivanje otpada može biti jedna od faza u hijerarhiji gospodarenja otpadom koje smo prihvatili transpozicijom europske regulative u naše zakonodavstvo. Prednost dajemo izbjegavanju nastanka otpada, ponovnoj uporabi, odvojenom sakupljanju i recikliranju te modernim tehnologijama termičke obrade otpada poput katalitičke depolimerizacije, pirolitičke obrade otpada te plazme. Problem otpada u Hrvatskoj proizlazi iz nedostatka znanja i političke volje za primjenu regulative u praksi. Problem definiranja metoda i lokacija za izgradnju centara za gospodarenje otpadom treba birati od slučaja do slučaja, a kapacitete prilagoditi potrebama koje moraju uključivati ozbiljan pristup odvojenom sakupljanju. Budući da komunalne službe nisu pokazale da se znaju nositi s ovim problemom, smatramo da bi im centralna vlast trebala omogućiti stručnu podršku kako bi se propisane odredbe provele u praksi.”.

“‘Ozelenjavanje’ prometa za nas podrazumijeva uvođenje ekološki prihvatljivih varijanti javnog prijevoza (električni pogon, bioplin, gradska željeznica), ulaganje u željeznice te poticajne mjere koje će zeleni oblik prijevoza građanima učiniti i praktičnijim i povoljnijim kao što su to kvalitetne staze za bicikle, porezne olakšice za hibridna i električna vozila, jeftiniji ili besplatan parking za takva vozila i slično. Što se tiče infrastrukture, fondovima EU mogu se razvijati željeznički i vodeni promet koji predstavljaju održive oblike transporta.”, navodi ORaH.

“Nacionalna parkovna agencija treba ustrojiti jedinstveni sustav upravljanja zaštićenim područjima, a njezinim osnivanjem unaprijedit će se stanje u sustavu upravljanja nacionalnim parkovima i parkovima prirode u Hrvatskoj, jer se kroz analizu načina i metoda poslovanja javnih ustanova koje sada upravljaju tim područjima zaključilo da je sadašnji model istrošen, nefunkcionalan i skup te da se treba poslužiti dobrim primjerima iz svjetske prakse kako bi se taj sustav unaprijedio. Kao model uzet je sustav koji imaju SAD-e, a koji u praksi pokazuje najbolje rezultate u tom području. Kada se govori o politici zaštite okoliša i prirode temeljno pitanje je financiranje te politike. Kada govorimo o sustavu zaštite prirode na godišnjoj razini u sustavu se vrti oko 500 milijuna kuna, što nije mali novac, odnosno s tim se novcem mogu financirati mnogi prioritetni projekti zaštite prirode sukladno Nacionalnoj strategiji i akcijskom planu zaštite krajobrazne i biološke raznolikosti. Nacionalna parkovna agencija treba postati taj ključan financijski instrument bez kojeg nema uspješne politike ni zaštite okoliša, ni zaštite prirode. Osnivanjem Nacionalne parkovne agencije provest će se racionalizacija poslovanja na svim razinama kroz objedinjavanje općih i zajedničkih poslova na jednom mjestu, ustrojit će se jedinstveni sustav nabave, unificirat će se svi protokoli i postupanje, izgradit će se jedinstveni informatički sustav, propisat će se jedinstveno unutarnje ustrojstvo svih ispostava nacionalnih parkova i parkova prirode i nova klasifikacija radnih mjesta koja će omogućiti veću fleksibilnost radnih mjesta i pružiti mogućnost za napredovanje u službi, ustrojit će se jedinstvena služba čuvara prirode te kreirati i voditi jedinstvena politika upravljanja tim područjima. Nacionalna parkovna agencija spriječit će neracionalno trošenje sredstava od strane pojedinih javnih ustanova koje upravljaju turistički atraktivnim parkovima i koje temeljem toga ostvaruju veliku dobit, dok druge javne ustanove jedva preživljavaju i nemaju sredstava ni za hladni pogon. Upravo je ravnomjeran razvoj svih nacionalnih parkova i parkova prirode jedan od prioriteta Nacionalne parkovne agencije.”, navodi ORaH u svojem izbornom program unutar potpoglavlja “Upravljanje zaštićenim područjima prirode i zaštita bio i krajobrazne raznolikosti”.

“Politika zaštite zraka i borbe protiv globalnog zagrijavanja i klimatskih promjena polazi od minimalnih ciljeva koje je Hrvatska preuzela potpisom Kyotskog protokola i članstvom u EU te je razrađuje postavljajući ciljeve do 2030. 40-30-30 što znači 40% manje emisije te 30% udjela obnovljivih izvora energije te 30% veću energetsku učinkovitost. Sredstva Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost moraju se maksimalno angažirati na projektima s ciljem smanjenja postojećih emisija u industriji, kroz mjere energetske učinkovitosti te subvencija za postavljenje obnovljivih izvora energije. Namjensko korištenje sredstava Fonda značajno će promijeniti energetsku sliku Hrvatske. U ovom trenutku sredstva se koriste nenamjenski i na netransparentan način. Osim toga, načela održivog razvoja i borbe protiv klimatskih promjena treba ugraditi u sve resorne politike kako bi se rješenja kreirala na mjestu nastanka a ne posredno u Ministarstvu zaštite okoliša koje nema nadzor nad proračunom, politikom poljoprivrede, transporta, gospodarstva i slično, čime politika klimatskih promjena RH ostaje mrtvo slovo na papiru. Dakle, moguće je u relativno kratkom roku napraviti mnogo no potrebno je dovesti na čelo države Vladu koja razumije principe i načela održivosti i spremna je ih se držati.”, navodi ORaH u svojem izbornom program unutar potpoglavlja “Smanjenje emisija stakleničkih plinova i prilagodba klimatskim promjenama”.

U pogledu gospodarenja šumama, ORaH ističe: “Šumarstvo je zbog svojih gospodarskih, okolišnih i društvenih potencijala značajan čimbenik u provedbi modela kružne/ciklične ekonomije, koji je temeljna smjernica ORaH-ove gospodarske politike. Šuma je obnovljivo prirodno bogatstvo koje ima raznolike, infrastrukturne i sirovinskoenergetske funkcije, a osim iznimnog prirodnog značaja, šume imaju veliki gospodarski i društveni potencijal. Hrvatska ima komparativnu prednost u odnosu na druge države zbog svoje duge i uspješne tradicije potrajnog (održivog) upravljanja i gospodarenja šumama. Šumarstvo u Hrvatskoj je, nažalost, obilježeno netransparentnim i neefikasnim upravljanjem državne tvrtke Hrvatskim šumama, korupcijom, lobističkim interesima i pogodovanjem pojedincima i grupama, dominacijom izvoza sirovine s izuzetno malim izvozom finalnih proizvoda s dodanom vrijednošću, administrativne procedure su komplicirane i arbitrarne zbog pretjerane zakonske normiranosti te preklapanja, pa čak i kontradiktornosti. Nedovoljno se koriste potencijali biomase u energetske svrhe, a povezanost šumarstva s novim trendovima i tehnologijama u građevinskom sektoru je efemerna. U tom se smislu Hrvatska može, nažalost, smatrati sirovinskom izvoznom kolonijom zbog čega je teško očekivati da će šumarski i drvoprerađivački sektor postati značajniji čimbenik u gospodarskom oporavku države. Ciljevi ORaH-ove šumarske politike su potrajno (održivo) upravljanje i gospodarenje šumama te očuvanje biološke raznolikosti (flore i faune) šumskih zajednica; pojednostavljivanje zakonodavnog okvira i uklanjanje birokratskih prepreka za realizaciju proizvodnih, visokotehnoloških projekata iz ovog sektora, uvođenje planskog, strateškog pristupa; efikasno upravljanje i transparentno poslovanje Hrvatskih šuma uvođenjem jasnih ‘pravila igre’ koja jednako vrijede za sve; pokretanje burze drvnih sirovina; jačanje drvnog klastera; brandiranje Hrvatske kao visokokvalitetnog drvnog branda; pošteno i efikasno korištenje sredstava OKFŠ-a; jačanje energetskih potencijala biomase; poticanje kreativnih industrija i produkt dizajna u području obrade drva te jačanje ulaganja u nova znanstvena i tehnološka rješenja te povezivanja građevinskog i drvnog sektora; otvaranje novih (zelenih) radnih mjesta u privatnom sektoru na realizaciji drvoprerađivačkih projekata. U realizaciji ovih ciljeva iznimno je važna sinergija i kvalitetna suradnja između državnog sektora (HŠ, Ministarstvo poljoprivrede, Institut), privatnog sektora, znanstvenih institucija (Fakulteti) te čvršće povezivanje s međunarodnim sektorskim udruženjima, a veliku važnost ima savjetodavna šumarska služba čiju je nepristranost i neovisnost neophodno osigurati. Financijska sredstva za realizaciju projekata iz ovih djelatnosti postoje i izdašna su, no ostat će mrtvi kapital ukoliko se u ovu djelatnost ne uvede strateški, planski pristup te disciplinirana, vjerodostojna, transparentna i efikasna provedba ključnih projekata i programa za realizaciju ove iznimno važne politike.”.

Dodajmo još ovome kako se ORaH iznimno protivi GMO-u, a u tom pogledu unutar svojeg izbornog programa ističe: “Protivimo se ispuštanju živih GMO u okoliš te se zalažemo za jasno označavanje udjela GMO u hrani te ograničavanje uvoza takve hrane. Smatramo da GMO mogu trajno naštetiti ekološkim sustavima i prirodnoj ravnoteži te je uporaba ovakvih organizama štetna za zdravlje ljudi. Zalažemo se za utemeljenje državne banke sjemenja kako bismo spasili autohtono sjemenje i omogućili proizvodnju organske hrane u budućnosti.” (Croenergo.eu)

You may also like