Predizborne igre hrvatskim braniteljima

Komentar – Demokracija kao najmanje nekvalitetan politički sustav nije izmišljotina današnjega vremena. O tome su govorili još najrazvikaniji antički filozofi.

Činjenica kako u demokraciji tek rijetko možemo govoriti o upravljanju odličnika, pada u vodu kada osvijestimo kako demokratski upravljači moraju dobiti natpolovičnu potvrdu biračkoga tijela. Nije uvijek vrijedila matematička formula prema kojoj prosjek biračkoga tijela bira prosječne lidere. Tome je tako od kada su masovni mediji i razvijenost tehnologije uvršteni u formulu. Postoji priča koja kaže kako su ugledni novinari vrlo kasno osvijestili činjenicu da je Francklin Roosevelt u kolicima, razočarani su pitali zašto im to nitko nije rekao, objašnjenje Rooseveltovih prijatelja bilo je “to ne utječe na kvalitetu posla”. Razvojem medija i brzinom širenja ljudskih mana među prosječnim pukom, dobili smo kvote, ali i razne apsurde poput biranja prema rasnoj ili spolnoj osnovi, na uštrb kvalitete kandidata.

Takvim demokratskim apsurdima, nesposobni ili zli političari dobivaju povećanu šansu doći u poziciju upravljati. Gotovo uvijek, raznoraznim emotivnim marifetlucima, na ulicu izvlače svoje najvjernije birače, u vidu posebnih navijačkih grupa za pritisak. Toga je bio svjestan Edward Bernays kada je upravljanju javnošču dao teoretsku podlogu. Najradikalniji je oblik dao Joseph Goebels prilikom predizbornih i postizbornih akcija nacističkih grupa za djelovanje.

Dovodi nas to do posebnih grupa koje posljednjih mjeseci kampiraju na zagrebačkim ulicama, ali i njihovih oponenata. Svjedoci smo igara prosvjednicima i antiprosvjednicima, priopćenjima, poluistinama, lažima, prekršajnim prijavama….. Razumijmo se, osnov je demokracije to da se, recimo ja, obučem u vjenčanicu, stavim noćnu posudu na glavu, medicinsku gusku na nos i tako prosvjedujem protiv bilo čega. Osnov je demokracije i to da mi se omogući ili onemogući to što tražim. Dokle god ne ugrožavam druge pojedince ili stabilnost države, sve je u redu. No, problem nastaje kada takvog prosvjednika neka politička grupa koristi za sakrivanje vlastitih namjera ili nesposobnosti. Ako tome pridodamo i konfliktnu situaciju, govor mržnje i netoleraciju dva prosvjednička tabora uvidjet ćemo kako se na zagrebačkim ulicama doista događa nešto čudno.

Pomaknimo na trenutak sa strane to što izjavama u maniri slonova u staklarni i, jasnim slijedom novca dokazivim, organiziranjem antiprosvjeda vladajući kao da žele u javnosti sakriti svoja neispunjena obećanja, sirističke neodržive intervencije na tržište, ali i sve izgledniji monitoring Europske komisije. Pogledajmo zato verifikaciju obje grupe koje se stalno ili povremeno nalaze na ulici. I jedni i drugi se samoverificiraju u registru branitelja i/ili spomenicama Domovinskog rata. Zašto je tome tako?

Ne želeći ovdje pisati o ratnim profiterima i lažnim braniteljima, želim vjerovati kako su svi sudionici u konfliktu, tako verificirani, imali najčistije motive odgovora na mobilizaciju ili dragovoljnog sudjelovanja u obrani Domovine. Upravo se u toj činjenici krije odgovor na naše pitanje. Naime, kako Ozren Žunec u svome radu “Apsolutna žrtva i relativna kompenzacija” kaže, činjenica kako ratni veterani bivaju spremni na apsolutnu žrtvu, te činjenica kako niti jedno društvo nije sposobno dati apsolutnu kompenzaciju, stvara psihološko-sociološki kontekst njihovog osjećaja odbačenosti. Tako je bilo u rimskim vremenima, tijekom povijesti ratovanja u SAD-u, tako je i danas, piše Žunec.

Nedvojbeno se i na našem partikularnom slučaju vidi kako i prosvjednici i antiprosvjednici osjećaju vrstu ugroze. Prvi zbog nedovoljne brige za one koji su bili spremni na apsolutnu žrtvu, a drugi zbog činjenice što su podnijeli apsolutnu žrtvu, a nisu suglasni s ekonomskim smjerom u kojem se kreće zemlja za koju su se borili. Borba za vlastite privilegije s jedne strane i borba protiv ekonomskih anomalija (sada nije toliko važan ekonomski svjetonazor) s druge strane, stoga, ne bi trebali biti predmetom govora mržnje i netolerancije.

Slijedom spomenutga, teško podložni racionalnim uvjeravanjima, branitelji iz oba tabora, baš kao i društvo u cjelini, vape za posrednicima koji će raditi na rješavanju problema nastalih radikalizacijom navijačkih suprotstavljenih tabora. Zadatak tiju posrednika bio bi objasniti im kako su njihove čiste namjere ovoga puta iskorištene, i to ne kako neki govore za dolazak ili ostanka na vlasti, nego za prikrivanje političke nesposobnosti i daljnje namjere gušenja ekonomskog napretka zaduživanjem, velikim porezima i trošenjem javnoga novca za kupovanje stranačkih vojnika.

Kada to shvate, nestat će i spomenute skrivene namjere, gospodarstvo će proživjeti, a fondovi za ugrožene skupine nbiti puni novcem prikupljenim iz realnoga sektora. Tada će nestati potrebe za prosvjedima, a time i ranjivosti spomenute skupine na iskorištavanje od strane raznih probisvjeta i manipulatora. Demokracija, naime, podrazumijeva pronalaženje funkcionalnog rješenja za nadolazeće probleme, a ne obrnuto!

0 comments