Tijekom rujna 2015 u predvečerje parlamentarnih izbora saborske zastupnike iznenadio je set zakona među kojima su bili i oni iz sektora energetike. Što je to koalicijsku vladu natjeralo da s takvom strašću brani taj paket zakona i njihovih izmjena i dopuna kada su temeljni zakoni energetskog sektora već ranije harmonizirani s europskim energetskim zakonodavstvom? Razlog je prema vladajućim bilo provođenje mjera socijalne politike. Međutim je li uistinu želja da se zaštiti siromašne, u ovom slučaju one koje teško ili nikako podmiruju svoje račune za energiju bila glavni pokretač vlade u predizborno vrijeme, upitali smo energetskog eksperta koji je, zbog prirode posla, želio ostati anoniman.

Vratimo se na početak 2014 kada su se u saborskoj proceduri našli paketi zakona kojima se usklađuju odredbe sektorskih zakona s onim o ukidanju odnosno preustroju Državnog inspektorata (to je još jedna tema koju bi trebalo preispitati, ali ne u ovoj analizi). Tada su se osim nužnih izmjena s povodom dogodile i one manje nužne izmjene posebice u sektoru plina koje su praktički zatvorile tržište i uvele Hrvatsku u crvenu zonu neusklađenosti s EU zakonodavstvom. Tada su također zastupnici dobili prijedlog izmjena članaka koji se odnose na ugrožene kupce te da im se ukine već propisano pravo da im se omogući lakše suočavanje s troškovima za električnu energiju. Izmjene Zakona o tržištu plina su 24. siječnja 2014. godine donesene s 75 glasova, ali izmjene Zakona o tržištu električne energije za koje je glasalo također 75 zastupnika nisu, jer je taj zakon organski i treba 76 glasova „ZA” kako bi se donio. Tijekom rujna 2015 se sabornicima dakle predstavljaju izmjene i dopune Zakona o električnoj energiji uz obrazloženje da bi omogućila isplata socijalne pomoći u vidu vaučera za struju od 200 kn. Izmjene  se u tom segmentu zapravo rade na način da se sužava područje koje dotadašnji zakon propisuje, nakon neuspješnog pokušaja opstruiranja iz 2014. Sužavaju se mjere koje su prihvatljive za energetsko siromašne i svode na „vaučere za struju“, a isključuju se na primjer mjere politike energetske učinkovitosti i instalacija obnovljivih izvora energije za građane koju žive u energetskom siromaštvu. Dakle dok se sa saborske govornice plašilo da ako se ne izglasa zakon neće biti socijalne pomoći za struju razlozi su ležali očito negdje drugdje.

Teza da je to zbog usklađivanja s europskim zakonodavstvom je već odbačena. Međutim ima li nečega u tom zakonu što možda odstupa od tog europskog okvira. Na žalost vrlo brzo se dolazi do Članaka 68.a koji glasi „Operator prijenosnog sustava ili operator distribucijskog sustava nije obvezan postupati sukladno odredbama Zakona o javnoj nabavi prilikom nabave roba, radova i usluga koji se odnose na izgradnju priključaka na mrežu i stvaranje tehničkih uvjeta u mreži, koji se financiraju iz naknade za priključenje, sukladno metodologiji utvrđivanja naknade za priključenje na mrežu i za povećanje priključne snage.“ Za one koji nisu upoznati kohezijska politika traži da se sva pitanja javne nabave kao i odstupanja od nje propisuju isključivo jednim zakonom. U našem slučaju spomenuti operateri su obveznici po dvije osnove zato što su regulirane djelatnosti i zato što su u vlasništvu države, te je ovakav izričaj grubo kršenje europske pravne stečevine.

Kako je takva odredba prošla sve čuvare europskog zakonodavstva od Hrvatske regulatorne energetske agencija pa do pravnog sektora Ministarstva vanjskih i europskih poslova ne zna se, ali sukladno proceduri vlade oni su morali dati suglasnost. Dana je suglasnost nadležnih tijela i na Članak 48. da stupanjem na snagu ovoga Zakona operator prijenosnog sustava ne može primjenjivati Kriterije za uvrštenje projekata vjetroelektrana na listu za priključenje na elektroenergetsku mrežu od 20. veljače 2012. i Postupovnik izdavanja prethodne elektroenergetske suglasnosti za vjetroelektrane te opće uvjete ugovora o priključenju vjetroelektrana na elektroenergetsku mrežu.

Nadalje zakon kaže da je operator prijenosnog sustava dužan je sklopiti aneks postojećih ugovora o priključenju s fizičkim ili pravnim osobama koje su prije stupanja na snagu ovoga Zakona sklopile ugovor o otkupu električne energije s operatorom tržišta u roku od trideset dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Na žalost ovim se duboko ulazi u neovisnost obavljanja životno važne djelatnost prijenosa električne energije za sve građane i poduzeća u Republici Hrvatskoj, posebice kada se zna da postoje tehnički elaborati govore u prilog postojanja zakonom suspendiranih tehničkih Kriterija. Valjda ako bude problema operator ili HOPS d.o.o. neće biti kriv već zakonodavac odnosno nitko! Zašto se to radi, vjerojatno bi se našli interesantni odgovori. Odmah treba reći da nije zbog postizanja ciljeva obnovljivih izvora, jer je Akcijski plan za obnovljive izvore napravljen bez tih velikih elektrana s puno malih instalacija koje su u međuvremenu osujećene.

I na kraju ovog teškog štiva, što to čeka novu vladu. Izmijenjeni zakon ili ne? Kako postupati? Jer organski Zakon o tržištu električne energije 18. rujna 2015. nije dobio potrebnih 76 glasova, ali je proglašen donošenim, Predsjednica ga je potpisala i stupio je na snagu. Hoćemo li s njim dobiti nove  investitore ili ćemo plaćati ono što ne bi morali? Koliko brzo će nam se obratiti Europska Komisija? Buduća Vlada će morati hitno dati odgovore.