Pozadina sukoba s Njemačkom oko nove telekomunikacijske mreže

Zagreb – Njemačka kancelarka Angela Merkel jasno se zalaže da se izgradnja mreže širokopojasnog interneta financira privatnim kapitalom kroz tzv. Junckerov plan davanja jamstva za infrastrukturne investicije a ne kroz EU fondove, piše Jutarnji.hr.

Glavna uprava Europske komisije za tržišno natjecanje uskoro bi trebala odgovoriti na prednotifikacijski zahtjev Hrvatske o suglasnosti Nacionalnog programa razvoja širokopojasne agregacijske infrastrukture u područjima u kojima ne postoji dostatan komercijalni interes za ulaganje. Iza ovako kompliciranog naslova krije se jedan od najvažnijih razvojnih programa Hrvatske za sljedeća desetljeća. Riječ je o razvoju širokopojasnog interneta na područje cijele države. Tim projektom država želi do 2020. godine osigurati svim građanima pristup internetu brzinama većim od 30 megabita po sekundi, što je četiri do sedam puta brža internetska veza nego što je danas dostupna prosječnom hrvatskom korisniku interneta. Cilj je za polovicu kućanstava omogućiti brzinu interneta od 100 megabita po sekundi ili veću. U vremenima kada je razina digitalizacije države jedna od glavnih temelja njenog gospodarskog razvoja i kada se telekomunikacijska infrastruktura smatra “željeznicom 21. stoljeća” potpuno je jasno zašto je, nakon izgradnje mreže autocesta, ovo najvažniji infrastrukturni projekt Hrvatske. Najvažniji je i u cijeloj Uniji te je postizanje navedenih brzina dio Digitalne agende EU.

Hrvatske vlasti nadaju se kako će Europska komisija odobriti korištenje maksimalnih 85 posto sredstva za financiranje projekta, odnosno 86 milijuna eura. “I druge članice EU su za razvoj svoje mreže širokopojasnog interneta dobile sredstva iz EU fondova, pa ne vidim razlog da to ne uspije i Hrvatskoj” smatra Aleksandar Golub, predsjednik uprave državne tvrtke Odašiljači i veze, koja je nositelj ovog programa.

No, za razliku od Hrvatske, ostale članice Europske unije nisu na drugoj strani imale tako snažnog protivnika koji se protivi sufinanciranju ovakvog projekta iz EU fondova iz kojih su im sredstva za tu infrastrukturu bila dostupna i prijašnjih godina, a Hrvatskoj nisu jer nije bila članica Unije do preklani. Hrvatskom planu najviše se protivi Njemačka. Njemačka kancelarka Angela Merkel jasno se zalaže da se izgradnja mreže širokopojasnog interneta financira privatnim kapitalom kroz tzv. Junckerov plan davanja jamstva za infrastrukturne investicije, a ne kroz EU fondove. Takav tvrdi njemački stav zakomplicirao je situaciju u Hrvatskoj jer je Hrvatski telekom, u većinskom vlasništvu Deutsche telekoma, predložio alternativni model izgradnje agregacijske mreže koji uključuje nadogradnju njihove postojeće opreme. Agregacijska infrastruktura je svojevrsna internetska autocesta, glavna mreža optičkih kabela koja brzi internet dovodi do naselja, no ne i do krajnjeg korisnika do kojeg od agregacijske mreže treba graditi pristupnu mrežu. Organizaciju gradnje pristupne mreže država je prepustila lokalnim jedinicama koje svoje projekte trebaju kandidirati za sredstva iz EU, a mogu na natječaju izabrati i privatnog partnera.

Pristajanjem na HT-ov plan daljnje gradnje agregacijske infrastrukture država bi pristala osigurati monopol HT-u ne samo na agregacijskoj razini infrastrukture već i na razini krajnjih usluga što bi ostale operatere stavila u neravnopravan položaj, smatraju u Vladi. Potpuno je jasno da iza alternativnog plana HT-a stoji Deutsche Telekom, odnosno njemačka država koja u svojem vlasništvu ima 32 posto DT-a. Angela Merkel je za nedavnih susreta s premijerom Zoranom Milanovićem i predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović tražila objašnjenja što to Hrvatska radi. Milanović joj je jasno poručio kako Hrvatska od svog plana neće odustati. Naime, gotovo je nemoguće da Hrvatska sama, bez pomoći iz EU fondova, financira ovaj projekt. Što je bilo na sastanku predsjednice i kancelarke, nije jasno. Prema nekim informacijama, DT je iskoristio taj sastanak kako bi preko Angele Merkel poručio da se protivi planovima Zagreba.

Aleksandar Golub napominje da je u sklopu javnih konzultacija jedino HT poslao negativno mišljenje o programu, dok su ga snažno podržali svi ostali, od HAKOM-a, alternativnih operatora, jedinica lokalne i regionalne samouprave te programa tehničke pomoći za pripremu projekta JASPERS-a. Jiri Dvorjančansky, predsjednik uprave Vipneta, najvećeg konkurenta HT-a, projekt OiV-a podržava, kako je obrazložio, zbog postizanja konkurentnosti. Protumačio je kako su konzultanti Europske komisije uočili nedostatak infrastrukturne konkurentnosti u Hrvatskoj. “Ona je nužna kako bismo zadržali konkurentnost, ne samo u fiksnim nego i u mobilnim uslugama. Kada bismo infrastrukturu gradili prema modelu koji je predlagao HT, rizik od nekonkurentnih cijena za pozadinsku infrastrukturu bio bi vrlo velik i omogućilo bi se učvršćivanje monopolnog položaja jednog operatera na tržištu” stav je Dvorjančanskog, koji je mišljenja da bi time hrvatski korisnici u konačnici bili uskraćeni za nove tehnologije i niže cijene.

Aktualni prigovor Hrvatskog telekoma trenutačno je samo najava mogućeg službenog protivljenja Njemačke hrvatskom zahtjevu u prednotifikacijskom procesu. Bez odobrenja Njemačke upitna je pozitivna odluka. No, Golub smatra da je Hrvatska dovoljno kvalitetno objasnila svoj zahtjev i očekuje da u rujnu Europska komisija notificira taj projekt. U svakom slučaju, ostalo je još malo vremena da Hrvatska uvjeri i opravda članovima Glavne uprave izlobira svoj zahtjev i možda napravi nemoguće – pobijedi Njemačku.

Hrvatska Vlada je početkom 2013. godine istovremeno krenula u dva projekta kojima je željela osigurati razvoj širokopojasnog interneta pod kontrolom države. Prvi projekt je bio objedinjavanje postojeće svjetlovodne infrastrukture u trgovačkim društvima u većinskom državnom vlasništvu. Ideja je bila sasvim jednostavna. Hrvatske autoceste, JANAF, Plinacro, Hrvatska elektroprivreda, Hrvatske željeznice, Hrvatske ceste prilikom izgradnje plinovoda, cesta, željeznice… ugrađuju i optičku telekomunikacijsku mrežu za svoje potrebe, pa zašto onda to ne iskoristiti i višak kapaciteta iznajmiti zainteresiranim korisnicima pod jednakim uvjetima i tako pridonijeti razvoju širokopojasnog interneta. Plinacro je još 2007. pri izgradnji magistralne mreže plinovoda Vladi ponudio da se, uz optiku koju postavlja za svoje potrebe, instaliraju dodatni optički kabeli za razvoj širokopojasnog interneta, ali za to nije bilo sluha. Tvrtka OiV je nositelj tog projekta, a Aleksandar Golub tvrdi kako je infrastruktura objedinjena i da već daje rezultate. Naime, za dio infrastrukture gore navedenih tvrtki OiV je već sklopio višegodišnje komercijalne ugovore o zakupu s prvenstveno teleoperaterima. U HŽ Infrastrukturi nam tvrde kako među operaterima vlada veliki interes za zakup kapaciteta na trasi buduće pruge Sveti Križ Žabno – Gradec, ali i na potezu Dugo Selo – Križevci.

Za trgovačka društva je postavljanje dodatnih optičkih kabela prilikom izgradnje infrastrukturnih objekata zanemariv trošak, a financijska korist od iznajmljivanja kapaciteta i razvoja širokopojasnog interneta za tvrtke i državu je ogroman. Primjerice, HAC je samo ove godine na temelju iznajmljivanja kapaciteta Metronetu, THT-u, VIPnet-u, Sofnetu… uprihodio 2,8 milijuna kuna. Korist je to i za teleoperatere jer na taj način bez ulaganja u izgradnju infrastrukture dolaze do novih korisnika. No, već tada taj se projekt nije sviđao Hrvatskom Telekomu, koji je u tome vidio opasnost za svoje poslovne interese. Naime, u ovom slučaju HT više nije monopolist koji drugim operaterima pod svojim uvjetima daje uslugu, i u konačnici ima kontrolu nad razvojnim planovima konkurencijskih teleoperatera. Prije dvije godine bilo je snažnih pritisaka od HT-a na Vladu da odustane od tog projekta. U javnosti se govorilo kako država preko OiV-a stvara svog teleoperatera kao direktnu konkurenciju HT-u. No, Aleksandar Golub odlučno tvrdi da to nije istima. “Mi ne pružamo usluge krajnjim korisnicima, građanima, već osiguravamo infrastrukturu čije korištenje naplaćujemo, a uslugu i dalje pružaju komercijalni operateri koji pod jednakim i povoljnim uvjetima unajmljuju svjetlovodnu mrežu” poručuje.

Istovremeno s ovim projektom pokrenuta je realizacija projekta s početka priče – izgradnje nacionalne agregacijske širokopojasne infrastrukture najnovije generacije. Cilj je povezati 650 naselja s više od 1000 stanovnika na kopnu i moru modernom svjetlovodnom infrastrukturom.

Aleksandar Golub tvrdi kako ovim projektom OiV i država ne žele konkurirati teleoperaterima. “Ni u ovom slučaju mi ne radimo nikakvu paralelnu mrežu onoj koju već ima HT. Riječ je o područjima koja su za teleoperatere komercijalno neisplativa, a državi je interes da i na ovaj način pridonese njihovom razvoju. No, u HT-u imaju sasvim drugačije mišljenje. Tvrde da njihova agregacijska mreža već sada pokriva 605 naselja koja su predviđena programom i da nema potrebe za izgradnjom paralelne mreže. Stoga bi, tvrde, bilo sasvim logično da država zajedno s njima nadogradi tu postojeću mrežu, što bi bilo i jeftinije i brže. HT argumentira kako za manje novca, 300 do 400 milijuna kuna, za razliku od OiV-ovih 600 do 700 milijuna kuna, može ispuniti iste ciljeve za hrvatsko tržište zadane Unijinom Digitalnom agendom” navodi.

Predsjednik Uprave OiV-a priznaje da bi nadogradnja HT-ove mreže bila brža, ali ukazuje na niz nedostataka tog prijedloga. OiV namjerava izgraditi svjetlovodnu mrežu koja će za razliku od HT-ovog modela dugoročno zadovoljiti potrebe svih operatera i pod bitno povoljnijim uvjetima nego što su sadašnji HT-ovi ili koje bi HT mogao uopće ponuditi po svojem modelu. Nadalje, ova mreža omogućit će svim teleoperaterima iznajmljivanje kapaciteta pod istim uvjetima, čime se onemogućuje monopolistički položaj HT-a. “Plan je da se ovim projektom svjetlovodni kabeli dovedu do svih 650 lokacija, a potom je na lokalnoj zajednici širenje mreže unutar naselja za što je država pripremila poseban program kroz koji će se moći graditi širokopojasne mreže također uz potpore stukturnih fondova EU. U tom slučaju lokalna zajednica može sklopiti ugovor s bilo kojim operaterom za uspostavu širokopojasne mreže u svojim naseljima” ističe Golub.

Konkretno, HT ili neki drugi operater mogu biti partner lokalnim jedinicama u gradnji pristupnih mreža. Danas HT mora, a to nadzire HAKOM, svoju infrastrukturu dati u najam svima ostalima po jednakim cijenama, no ključna razlika dvaju projekata je u tome što bi država operaterima iznajmljivala svjetlovodnu nit, a oni bi potom na nju montirali vlastitu aktivnu opremu za pristup korisnicima, dok HT u najam daje pristup korisnicima, ali ne i svjetlovodne niti, što je konkurentima HT-a bitno zbog kontrole faktora koji utječu na njihovu konačnu cijenu usluga.

Među 650 naselja koja država želi povezati su i ona na otocima i u priobalju. Za dovođenje svjetlovodnih kabela na ta područja namjerava se iskoristiti trasa podvodnog kabela kojim je bivša JNA za potrebe upravljanja raketnim sustavima i komunikacijama povezala Brijune i Prevlaku. Podvodna trasa u kojoj je i danas instalacija, dugačka je je oko 700 kilometara te između ostalog, povezuje dio otoka Cresa, otoke Veli i Mali Lošinj, prolazi tik do Ugljana te zaobilazi zadarski i šibenski arhipelag. Od Splita cijevi ponovno ulaze u more, prolaze kroz Brački kanal te idu preko Hvara, Korčule, Visa, Lastova, Pelješca do Cavtata i Prevlake, a na dijelu od Zadra do Šibenika trasa prolazi kopnom. Golub tvrdi kako je za ovaj projekt važno da već postoji trasa koja se vodi kao infrastrukturni objekt. Prema njegovim riječima, Ministarstvo obrane je mrežu ovih instalacija predalo DUUDI-ju i u tijeku je ishođenje potrebne dokumentacije kako bi se ona mogla iskoristiti. Sufinanciranje iz državnog proračuna planira se osigurati kreditom Europske investicijske banke. Odnosno, zbog odnosa moći i lobističke snage u Uniji, izvjesnije je da će se iz prezaduženog proračuna moći osigurati 15 posto sredstava, odobri li EU 85 posto, negoli da će hrvatski projekt na kraju biti prihvaćen u Komisiji.

Naši sugovornici smatraju da Hrvatska sigurno ovaj projekt ne bi morala pokretati niti se svađati s Njemačkom da privatizacija nekadašnjeg PTT-a 1999. godine nije napravljena način na koji je napravljena. Tom privatizacijom Deutsche Telekomu je zapravo predana cjelokupna telekomunikacijska mreža i kritična infrastruktura, što je omogućilo privatnoj kompaniji da razvoj telekomunikacijske mreže prilagođava svojim željama i i potrebama, a država je na to imala mali ili nikakav utjecaj. Prema istraživanjima o brzini interneta u svijetu, Hrvatska je tek na 97. mjestu i u usporedbi s Austrijom, koristimo tri puta sporiji internet. Kako država više nije mogla ovisiti o razvojnim planovima najjačeg teleoperatera, odlučila je krenuti sama u taj projekt.

0 comments