Francuski republikanizam izrastao je u čuvenoj Revoluciji. Hrvatska politička misao duboka se naslanja na Francusku, na francusku kulturu, na političke principe i na kulturne veze s Francuskom. Starčevićevo pravaštvo, pogotovo prije pada Napoleona III., polaže nade u Francusku na europskom planu. Radićev republikanizam je tvrd i jasan. Republika, svemu svijetu dika. Pravaš Matoš je opčaran Parizom i želi od Zagreba napraviti mali Pariz.

Temeljna odlika svake francuske republike je da je laička. Nigdje nema tako stroge odvojenosti crkve i države kao u Francuskoj. Da se razumijemo, usred svakoga francuskog grada stoji najčešće gotička katedrala. Koju vlasti obnavljaju kao spomenik kulture, ali ne kao sakralnu građevinu. Od Francuske sam samo vidio Straßburg, koji je polunjemački grad, jedno od povijesnih središta protestantizma, ali i grad jake katoličke kulture. Pisao sam ovo već prije, ono što razlikuje Straßburg i Zagreb je činjenica da se ljudi tamo smiju, da su ljudi pristojni i da postoji neki čudni polet. Kojeg u Zagrebu nema. Postoji i specifična segregacija, iako se djeca svih rasa i vjera druže, ali kod odraslih sam primijetio da se uglavnom svako drži za sebe.

Iako su mnoge države u Europi u braku s raznim crkvama, teroristi ISIL-a, odlučili su se baš napasti Francusku. Iz perspektive ISIL-a ne može biti odvojenosti države i crkve, štoviše ili pravila ISIL-a, ili neka vas nema. ISIL je začuđujuće iskren u svojoj agendi. Ili mi, ili ste mrtvi. Tertium non datur. Čitao sam pojedine komentare nekih domaćih stručnjaka kako eto kako ti ljudi mogu vjerovati u 72 djevice? Itekako mogu. Inače se ne bi digli u zrak. Kršćanstvo iza sebe ima podosta ludih epizoda. Čuvena Dječja križarska vojna iz 1212. kada je neki nadobudni beskrajno glupi teolog zaključio da će se “Bog prije poslužiti bespomoćnim djevicama i djecom negoli krvožednim ratnicima” da oslobodi Svetu zemlju, zatim progon vještica u kojem su prednjačili protestanti, ali ni katolici nisu zaostajali (u Zagrebu je spaljeno više od 250 žena) i razni brakovi politike i kršćanstva često su bili fatalni za nevine, ali jednako tako za samo kršćanstvo.

Jedno od najvećih dostignuća europske kršćanske civilizacije je rastava između crkve i države. Svi veliki umovi Francuske revolucije bili su odgajani u jezuitskim školama. Samo kršćanstvo ima tu divnu samodokidajuću logiku da funkcionira izvan zaštite države. U Francuskoj se ne zna broj katolika. Najmanji postotak kojim se barata je oko 40%. S obzirom na suvremeno društvo, višestoljetnu odvojenost crkve i države, ovo je jako dobro.

Francuska je meta ISIL-ovcima jer je to zadnja država u Europi koja može postati muslimanska. Interna logika francuske državnosti protivi se dominaciji vjerskoga nad društvenim. Takva Francuska, koja s jedne strane ne dopušta vjernicima biti vjernici u javnom životu, a s druge strane čuva svoje katedrale, ona je najopasnija za svakoga islamista.

*Autor je magistar teologije i doktorand prava Mislav Miholek