Politika i mediji nakon istine

Danas kada svi govorimo o patnji Alepa teško je naći bolji primjer za razgovor o lažnim vijestima. Sada već mjesecima svi smo bombardirani vijestima o tamošnjim borbama kao i o patnji lokalnog stanovništva. Dok je stvarna ratna patnja tamošnjih stanovnika neupitna što mi svi na našu žalost vrlo dobro znamo vijesti o njoj su praktički sve bile lažne vijesti.

Piše: Robert Jurčić

Medijske vijesti o tamošnjim događajima smo dobivali iz dva različita izvora. Prvi je onaj sirijsko-ruski koji prije svega zastupaju ruski novinari na terenu koji glorificiraju vojne napore Assadove vojske. Ako je ovaj izvor vijesti o Alepu problematičan što reći o drugome pošto u njemu uopće nema novinara. Sve vijesti o patnjama stanovnika Istočnog Alepa smo mjesecima dobivali od Al Kaide ili ako želimo drugačije od Al Nusre i Islamske države jer o ovom dijelu grada uopće nema novinara. Ako se itko slučajno pita zašto nema novinara odgovor je vrlo jednostavan:novinari na pobunjeničkom području imaju ektremno kratak životni vijek. Razumno pitanje koje smo si svi i bez ove informacije trebali postaviti bi glasilo kako je moguće pisat na tweeteru, facebooku i slati snimke iz grada u borbi, grada bez internet veze. U bombardiranju vijestima ili ako želimo biti precizniji lažnim vijestima malo tko se upitao o ovome.

Mi prije svega moramo imati realistični pogleda na svijet i ako ništa drugo prestat sebi lagati. Svaki sistem, svaka država, svaka ozbiljna kompanija piše vlastite lažne vijesti. U tim lažnim vijestima onaj koji ih stvara je pozitivna ličnost dok su njegovi protivnici negativne ličnosti. Ovaj princip vrijedi od početka vremena tako da je današnja zapadna histerija o lažnim vijestima ništa drugo do neopravdana histerija koja se aktivirala nakon Brexit referenduma i dodatno još nakon pobjede Trumpa.

Pobjeda Donalda Trumpa je bila prikazana kao pobjeda populizma, rasizma i možemo slobodno reći kao neka vrsta konzervativne revolucije koordinirane od Rusije. To sve navedeno predstavlja primjer lažnih vijesti slanih iz medija jer se kod američkog biračkog tijela nije dogodila niti konzervativna revolucija niti pobjeda populizma niti išta sličnog. Izborni rezultat Donalda Trumpa iz perspektive Republikanske stranke je poražavajući jer je on predsjednički kandidat ove stranke koji je gotovo osvojio najmanji postotak glasova u posljednjih 5 predsjedničkih izbora. Romney je 2012 osvojio 47 %, Bush je 2000 osvojio 48 %, a 2004 godine 51 %. Trumpov rezultat je bio jedino minimalno bolji od onog McCaina, ali ta razlika nije vrijedna spomena jer su oboje osvojili nešto manje od 46 % glasova. U tom bombardiranju lažnih vijesti o ovim predsjedničkim izborima praktički je bilo nemoguće naći neku koja je bila činjenično točna.

Osnovni problem lažnih vijesti nije njihovo postojanje jer su takve vijesti uvijek postojale nego se on nalazi u utjecaju tih vijesti na buduće događaje. Osobe koje stvaraju lažne vijesti o nekoj tematici vrlo dobro znaju da je riječ o neistinama s ciljem oblikovanja javnog mijenja. Problem s lažnim vijestima će se na kraju pojaviti i unutar organizacija koje su ih stvorile kada same počnu vjerovati u njih što se događalo u prošlosti, a događati će se i u budućnosti.

Danas bi sigurno bilo bolje da se zapadna društva manje bave navodnim ili stvarnim “populističkim” lažnim vijestima koje su utjecali na Brexit ili pobjedu Trumpa, a više se bave činjenicom da je gotovo 63 milijuna Amerikanaca glasovalo za Trumpa ili više od 17 milijuna britanaca za Brexit. Namjesto što se bavimo lažnim vijestima bilo bi nam svima bolje da se bavimo pitanjem zašto je toliko stanovnika zapadnog svijeta nezadovoljno. Na žalost izgleda da je lakše za sve optužiti lažne vijesti i populizam nego se baviti vlastitima stvarnim problema. Lakše je kao noj staviti glavu u pijesak.

You may also like

0 comments