Analiza
Mnogima u nas ništa nije jasno glede trenutne situacije oko kineske nekretninske kompanije Evergrande, koja je uzdrmala globalna tržišta, ali pažljiviji čitatelj mogao bi se prisjetiti nekoliko regionalnih i jednog hrvatskog, vrlo sličnog, slučaja.
Globalna tržišta sa zebnjom promatraju što se događa u nekretninskom sektoru druge globalne ekonomije, koji je nagomilao velike dugove, a zbog politike jednoga djeteta te starenja kineskog stanovništva ima problema sa zadovoljenjem potražnje za svoje nekretninske proizvode.
Burzovni igrači tijekom posljednjih nekoliko dana jedno oko imaju okrenuto prema kineskoj vlasti, očekujući rješenje problema. Jer, Evergrande, tvrtka nekada najbogatijeg čovjeka u Aziji – prema Forbesu težak je 10,6 milijardi dolara – Hui Ka Yana, nagomilao je više od 300 milijardi dolara duga, što je rekordan dug za nekretninski sektor.
Iako je obećao platiti dividend na obveznicu u visini od 30 milijuna dolara tijekom ovoga tjedna, kao očitu kontrolu štete, ubrzo će mu na naplatu doći dodatnih nešto manje od 85 milijuna dolara kamata na obveznice. Zbog toga kompanija ima teškoće s pronalaženjem servisnih linija za reprogram dugova što je dovelo do usporedbe s kolapsom Lehman Brothersa, koji je izazvao prošlu veliku recesiju 2008. godine.
Bliskost s tim scenarijem dokazuje način rasta ove kompanije, s jednom razlikom, a to je prešutna sprega s politikom Komunističke partije Kine. Kompanija se agresivno širila zaduživanjem.
No, kako je tako veliki dug jedne kompanije i njena moć postala problem vlastodršcima, pojavila se nova regulacija, koja je odlučila obuzdati zaduživanje kompanija za razvoj nekretnina, pišu dobri poznavatelji kineskih prilika na portalu The Diplomat. Kineske su vlasti postavile nekoliko ograničenja za zaduživanje. Odnos obveza i imovine ne smije biti viši od 70 posto, odnos duga i kapitala ne smije biti viši od 100 posti, a odnos gotovine i kratkoročnog duga ne smije biti manji od 100 posto. Evergrande ne udovoljava niti jednom kriteriju.
Ipak, brojni analitičari i bankari danas, za Financial Times i The Wall Street Journal, upozoravaju kako za razliku od tog scenarija, Evergrande ima brojnu imovinu iz koje bi se vjerovnici mogli naplatiti. Upravo radi toga je uprava tvrtke odlučila dio svojih obveza isplatiti u imovini, javlja jutros BBC.
Tvrtka poduzetnika Hui Ka Yana, osnovana kao Hengda Group 1996. Godine, vlasnik je više od 1300 nekretninskih projekata u nešto manje od 300 gradova u Kini, a osim gradnjom nekretnina bavi se upravljanjem bogatstvom, proizvodnjom električnih automobila, ali i proizvodnjom hrane i pića. Uložili su I u jedan od najbogatijih I najvećih nogometnih klubova u Kini, FC Guangzhoua.
Kao ishod cijele priče imamo pad dionice kompanije izlistane na nekoliko azijskih burzi koja je, prema podacima platforme Yahoo Finance, samo u ovoj godini pala 85 posto, a kreditne su kuće derogirale njen kreditni rejting.
Ovdje dolazimo ponovno do razloga zašto je sudbina ove kompanije toliko važna globalnim analitičarima, bankarima i burzovnim igračima. Prema pisanju BBC-a, nekoliko je razloga za to.
Mnogi su Kinezi upravo od ove kompanije kupovali nekretnine unaprijed, te bi sada mogli izgubiti kumulativno veliku količinu novca, ako kompanija propadne. Njena propast mogla bi srušiti cijeli sector u drugoj po veličini ekonomiji svijeta, jer je Evergrande poslovao s brojnim kooperantima u zemlji. Te bi kompanije mogle pretrpjeti velike udarce pa i same propasti.
Nadalje, kompanija duguje stotinama kineskih tvrtki i banaka te bi to moglo srušiti kineski financijski sustav što bi prema The Economistu moglo imati dalekosežne globalne posljedice, pa i po SAD čijim je državnim obveznicima upravo kineski financijski sector jedan od najvećih vjerovnika.
U samoj Kini propast ove kompanije mogla bi dovesti do kreditne krize, jer kada tako veliki zajmoprimac upadne u teškoće servisiranja duga u pravilu uslijedi otežani pristup kreditima cijelog gospodarstva, što bi dovelo do zabrinutosti ulagača, pa i selidbe stranih i domaćih investicija iz Kine.
Ovakve ozbiljne posljedice propasti potakle su nagađanja hoće li država intervenirati. Predviđanja su različita. Iz MMF-a s jedne strane predviđaju kako kineska vlast ima alate i snagu pomoći posrnuloj kompaniji, kako ona ne bi izazvala sistemsku krizu. Sličnog su mišljenja analitičari The Economista koji smatraju kako će vlada vjerojatno pomoći.
U prilog tome govori činjenica kako je kineska središnja banka pokušala smiriti ulagače ubrizgavanjem 90 milijardi dolara u bankovni sustat čime je signalizirala kako je spremna poduprijeti tržišta uoči vrlo izglednog restrukturiranja Evergranda.
S druge strane mnogi analitičari smatraju kako nije logično očekivati kako će službeni Peking pomoći ovoj kompaniji. Nekoliko je razloga za stav koji kaže kako će KP Kine pokušati disciplinirati sector na primjeru Evergranda.
Naime, dug kineskih kompanija u odnosu na veličinu ekonomije već je sada dvostruko viši nego li je to slučaj kod američkih kompanija. Brojni analitičari pak procjenjuju kako u Kini sada postoji više od 90 milijuna praznih stanova. A ne radi se samo o Evergrandu, nego o drugim nekretninskim poduzetnicima koji su rasli temeljem, za vlasti neodrživoga duga.
Vladajući komunisti, prema analitičarima The Diplomata ne gledaju baš dobro na to što je Evergrande ušao u zaduženja kod svih mogućih kreditora, ali i to što je ušao na tržište ponuđača financijskih usluga koje inače pružaju banke, ali za dvoznamenkaste prinose.
Službeni Peking za sada šuti, ali glavni urednik neslužbenog glasnogovornika kineske vlasti u svijetu, Global Timesa, Hu Xijin je poručio kako Evergrande mora tražiti spas na tržištu, a ne iz državnog proračuna.
