[vc_row][vc_column width=”1/3″]Hrvati ekstremni u Europi po mišljenju da su za uspjeh ključne političke veze, a ne vrijedan rad i obrazovanje![/vc_column][vc_column width=”2/3″]Izašao je novi Eurobarometer sa zaista poražavajućim podacima o raspoloženju (mentalnom stanju) stanovnika Hrvatske.[/vc_column][/vc_row]
Hrvati su na samom dnu EU (ako se oba parametra uzmu u obzir), po mišljenju da su za uspjeh u životu bitni vrijedan rad i obrazovanje. Sada su za uspjeh uspjeh u životu najvažniji političke veze i sreća.
Ljudi se ravnaju prema svojim očekivanjima, pa smatram da je ovo vrlo robusna stvar. Naime, ako ljudi smatraju da su za uspjeh uvjerljivo najvažnije političke veze, a manje rad i obrazovanje, oni će pokušavati doći do tih političkih veza (ujedno, pokušavati se zaposliti ondje gdje su te veze najvažnije, a to je država), te time perpetuirati, odnosno osnaživati sustav. Za ovu generaciju ne vidim jednostavan put izvan ovog metalnog sklopa. Kao dokaz mogu ponuditi i činjenicu da su Hrvati uz 2-3 zemlje na samom dnu EU što se tiče cjeloživotnog obrazovanja – dakle, zaista ne pridaju tome toliko važnosti kao druge zemlje u EU.
Općenito, smatramo da život nije pravedan i da ljudi nemaju jednake prilike.
Pri tome, smatramo da se političke odluke ne primjenjuju konzistentno, da ljudi ne dobivaju u životu ono što zaslužuju, te da smo nepravedno društvo.
Glavni element uspjeha jednog društva su institucije, a one se zasnivaju na povjerenju (i u institucije). Institucije su, nazovimo to tako, ‘kristalizacija’ povjerenja (kulture) u društvu općenito, povjerenje je glavni element društvenog kapitala. Mi nažalost ne vjerujemo drugim ljudima u našem društvu.
Glavni problemi našeg društva bez sumnje slijede iz ničim opravdane kastastrofalne gospodarske krize u trajanju od 6 godina, ničime se ne mogu opravdati odluke (odnosno nedonošenje odluka) koje su do toga dovele, naime odgađanje reformi. To možete vidjeti i po ovoj analizi iz prethodnog (redovnog) Eurobarometra.
Kao što znamo, to je značajno doprinijelo iseljavanju, direktno i indirektno. Direktno – to je jasno, a indirektno: etatizam koji se razvio za vrijeme krize i uništavanje gospodarskih sloboda su doveli su upravo do jačanja političkih zapošljavanja (privatni sektor je izgubio 150.000 radnih mjesta, a državni narastao), dok su antireformski vračevi uspješno prodali raji upravo suprotnu priču, o ‘neoliberalnom’, iako smo uz Grčku postali ekonomski najneslobodnija zemlja (pa se zato ne smijemo mijenjati, da ne dođe ‘još više’ neoliberalnog). A iseljavanje i nizak životni standard sigurno su doprinjeli i usmamljenosti, po čemu su Hrvati uvjerljivo na dnu EU.
S obzirom da smo pri dnu i po percepciji zdravlja, piše Nenad Bakić na svome blogu.