Počelo glasovanje na ponovljenim izborima u Turskoj, hoće li ponovno presuditi Kurdi?

U Turskoj je u nedjelju počelo glasovanje na prijevremenim izborima koji se održavaju u ozračju pogoršane sigurnosti u zemlji i ekonomske zabrinutosti građana, a mogli bi imati presudan utjecaj na političku budućnost Turske i njezinog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana.

Riječ je o već drugim parlamentarnim izborima u pet mjeseci, nakon što vladajuća Stranka pravde i razvitka (AKP) koju je osnovao Erdogan nije uspjela na lipanjskim izborima zadržati apsolutnu većinu kojom može samostalno upravljati Turskom. Erdogan u izborima vidi ključnu mogućnost povratka jednostranačke vladavine AKP-a nakon višemjesečne nesigurnosti u toj zemlji. “To će biti izbori za kontinuitet stabilnosti i povjerenja”, rekao je on nakon molitve u novoj istanbulskoj džamiji u subotu, obećavši da će poštovati izborne rezultate.

Glasanje je počelo u istočnoj Turskoj u 7 sati ujutro po mjesnom vremenu (5 sati CET), a sat kasnije u ostatku zemlje. Glasačka mjesta zatvorit će se u 17 sati, a zabrana objavljivanja rezultata trajat će do 21 sat, no izborno povjerenstvo obično ukine zabranu prije isteka službena roka.

Uoči nedjeljnih parlamentarnih izbora u Turskoj atmosfera je usijana zbog snažne cenzure i konflikta s Kurdima. Očekuje se da bi Kurdi opet mogli pomrsiti planove predsjedniku Erdoganu. Ovih dana novinarima nije lako dobiti razgovor s nekim od predstavnika vladajuće Erdoganove stranke AKP. Nepovjerenje je ogromno. Ahmet Sorgun je u tom smislu pozitivna iznimka. 57-godišnjaku iz Konye je poprilično osigurano zastupničko mjesto u parlamentu. Na prošlim izborima je AKP u Konyi osvojio 66 posto glasova. Kad bi se pitalo Sorguna, ovaj izborni rezultat bi trebao važiti u cijeloj Turskoj. “Stanovništvo želi prije svega stabilnost.” A stabilnost, po njegovom mišljenju, najbolje može osigurati AKP, koji bi sam formirao vladu, bez koalicijskog partnera. On je uvjeren da će to tako i biti. Kristian Brakel je voditelj Zaklade Heinricha Bölla u Istanbulu. Za njega je ta procjena nerealna. “Ako je suditi po rezultatima istraživanja javnog mnijenja, izborni rezultat neće se bitno razlikovati od onog u lipnju. Kurdska stranka HDP će ponovo prijeći izborni prag od 10 posto i time ponovo spriječiti AKP da osvoji apsolutnu većinu”, kaže Brakel za DW.

HDP je na izborima u lipnju ostvario povijesnu pobjedu. Po prvi put u povijesti Turske je jedna prokurdski orijentirana stranka uspjela ući u parlament. Stručnjakinja za Tursku Gareth Jenkins drži da je to veliki uspjeh Kurda. “HDP-u je uspjelo svoj lijevo orijentirani politički program povezati sa svojom podrškom kurdskom nacionalizmu.” Na taj način mu je, kaže Jenkins, pošlo za rukom pridobiti velik broj konzervativnih Kurda, prije svega na istoku zemlje, ali i jedan broj liberalnih i sekularno-nastrojenih Turaka.

To je puno neobičnije nego da Kurdi i liberalni Turci stoje na dijametralno suprotnim pozicijama. Uspjeh prokurdskog HDP je pogodio u srce Erdoganov AKP. Po prvi put od 2002. je u lipnju 2015. ova konzervativno-vjerska stranka bila prisiljena tražiti koalicijskog partnera. Tko sada snosi odgovornost za propast koalicijskih pregovora, što je dovelo do raspisivanja novih izbora? Za Yusufa Halacoglua iz nacionalističkog MHP-a krivac je jasan. “To je zasluga predsjednika Erdogana.” Premijer Ahmet Davutoglu iz AKP-a već je pristao na koalicijskog partnera, ali je Erdogan intervenirao. Dodatno je tako predsjednik prekršio načelo neutralnosti, koje mu nalaže Ustav.

Kristian Brakel dodaje da je Erdogan svojim ponašanjem razljutio mnoge svoje pristaše. “Mnogi članovi AKP-a, među kojima je i premijer Davutoglu, će i nakon ovih izbora željeti osnovati koalicijsku vladu. Ali vrlo je upitno hoće li oni i ovaj put imati posljednju riječ.” Za mnoge promatrače je Ahmet Davutoglu previše slab da bi se mogao suprotstaviti Erdoganu. To pokazuje i anketa “Ipsos-a” – jednog od vodećih instituta za istraživanje javnog mnijenja u Turskoj. Ona pokazuje da svega četiri posto ispitanika smatraju Davutoglua prikladnim čovjekom za dužnost turskog premijera, dok se za Erdogana izjasnilo 30 posto ispitanika.

Pored lipanjskih izbora i ponovno rasplamsali konflikt s Kurdima kao i teroristički napad u Ankari su jako potresli zemlju. Gareth Jenkins smatra da su napadi doveli do toga “da ljudi još više bježe u svoja unaprijed formirana stajališta”. Nepovjerenje je tako veliko da oba tabora jedan drugom predbacuju odgovornost za napade. “Oni koji preziru AKP vjeruju da ta stranka snosi sukrivicu za napade. Oni koji podržavaju AKP vide u napadima još jedan dokaz urote koja ima za cilj diskreditaciju Erdoganove stranke.” Koliko mržnje je posijano, najbolje se moglo vidjeti prilikom jedne utakmice turske nogometne reprezentacije nedugo nakon napada. Minuta šutnje za žrtve prekinuta je zvižducima. Na demonstracije za mir izašli su prije svega pro-kurdski i sekularno nastrojeni Turci.

Ma kako situacija u zemlji bila katastrofalna, za Ahmeta Sorguna je svijet još uvijek u redu. U Konyi nema problema. “Ovdje svi žive zajedno i u harmoniji. I kršćani i Turci i Kurdi i Armenci.” Ali kako se brzo umjereni i samopouzdani političar AKP-a može promijeniti postaje jasno kada ga upitate šta misli o konfliktu s Kurdima i slobodi medija. “To nema veze s izbornom kampanjom. Stoga Vam na to pitanje neću dati odgovor”. A kada je razgovor skrenuo na podjelu funkcija između Erdogana i Davutoglua, Ahmet Sorgun je konstatirao: “Obojica su snažne osobnosti s jakim karakterom.” A jedna osobina im je, kako on konstatira, “zajednička”. “Obojica žele samo ono najbolje za Tursku.”

You may also like

0 comments