Kao učen čovjek, grčki politički analitičar Eliae Nikopoulos, neuobičajeno je bez riječi kada je u pitanju Alexis Tsipras jer nikako ne može dokućiti koji će biti prvi potezi ovog antipolitičara u poziciji.
Usprkos predizbornim obećanjima, vjeruje Nikopoulos, Tsipras neće pokušati izaći iz eurozone. Smatra kako bi daljnji pritisci kreditora u eurozoni označili daljnje ujedinjenje lijevih stranaka u Grčkoj. Političari i komentatori europskih metropola ove su noći raspravljali, zabrinuto i zbunjeno, upravo o prvim potezima i stvarnim željama Tsiprasa. Karizmatični, mladenački lik iz srednje klase planira izvući Grčku iz krize. Ali kako?
Temeljem njegovih izjava teško je to naslutititi. Govori kontradiktorno, kao svaki populist, ovisno o auditoriju. Članstvo Syrize je heterogena skupina, formirana prije godinu dana iz različitih lijevih skupina. Izjavljuje kako Unija nije sebi svrhom i kako prioritet moraju biti pitanja socijale. Grčka neće biti ničiji talac! Postoje i radikalnije frakcije unutar Syrize, recimo Panagiotis Lafazanis, vođa lijevoga krila, govori kako želi izlazak iz eurozone i raskid sa Unijom.
Oslobađanje iz luđačke Unijine košulje kroz otplatu duga, jedno je od obećanja. Tsipras upzorava na nužnost europske dužničke konferencije, poput one u Londonu 1953. godine, kada je oprošteno mnogo dugova Njemačkoj. Ostala obećanja zvuče manje državnički, poput onoga kako će jednostrano pocijepati ugovore o štednji i krenuti u državnu potrošnju. Čijim novcem? Grčkim i europskim porezima? Uspoređujući odnose Rusije i SAD-a za vrijeme Hladnoga rata, postavlja Grčku u jednak odnos prema Bruxellesu. Prijetnja je, kaže, crveni financijski gumb, ukoliko ga netko pritisne postoje samo gubitnici. Alternativa su dugotrajni pregovori o „financijskom razoružanju“ i ukidanju mjera štednje. Za takva je obećanja dobio 40 postotnu podršku.
Izbor Syrize, prema Nikolakopoulusu, podsjeća na ruski rulet. Birači ne znaju za što su glasovali, samo znaju kako su glasovali protiv obećanja Andreasa Papandreua i njegove Socijalističke stranke, čija obećanja nisu ispunjena. U euroatlanskom okruženju, put kojim će ići i Syriza prilično je ograničen. Primjerice, obećanje kako će potrošiti 13.5 milijardi dolara kako bi financirao rashode, a taj novac namaknuti solidarnošću iz drugih zemalja Unije, zapravo je nerealan jer kreditori mogu blokirati cijeli grčki proračun i tako izazvati još jedne prijevremene izbore.
Kompromisi će biti nužni jer krajem veljače ističe tranša pomoći Unije i MMF, daljnji su pregovori nužnost. U Bruxellesu se nadaju kako će politička i financijska realnost obje strane prisiliti na kompromise. Tržišta ukrotiti Tsiprasa, kaže visoki dužnosnik. „Čini se kako je pretjerano u njemu vidjeti đavla“, misli Olli Rehn te dodaje kako je Syriza heterogena skupina koju će biti teško zadržati na okupu čim prvi problemi zakucaju na vrata.
Pregovaračku moć Tsiprasa i njegovih obećanja prilično ukroćeno drži mehanizam europske stabilnosti, protiv kojega bi samo samoubojica išao izravno.
