Plin preko Sahare za Europu, stara ideja, nove okolnosti

Donosi DW

Nigerija, Niger i Alžir potvrdili su da i dalje planiraju izgradnju plinovoda kroz Saharu. No, postoji li doista politička volja i dovoljno novca za realizaciju tog megaprojekta?

Ideja megaprojekta nije nova: tri zemlje planiraju izgraditi plinovod kroz Saharu. Još prije više od deset godina su se sastali predstavnici Nigerije, Nigera i Alžira i najavili projekt. Ali od tada se malo toga desilo. No, sada su ministri energetike krajem srpnja potpisali izjavu o namjerama. Za Europu bi plinovod mogao ponuditi alternativu ruskim opskrbama – ako ikada bude izgrađen.

Međutim, stručnjaci pretpostavljaju da će proći još dosta vremena dok plin ne krene prema Europi – neki govore i o više od deset godina. Isaac Botti vidi nedostatak političke volje kao jedan od najvećih izazova za izgradnju plinovoda: “Čini mi se da je to samo obveza na papiru, koja nije potkrijepljena djelovanjem”, kaže Botti, analitičar za javne financije iz Abuje, u razgovoru za DW.

Botti naglašava da još uvijek nedostaju okvirni politički uvjeti i jasnoća o mogućem financiranju. “Nigerijska vlada je veliki opskrbljivač Europe plinom, kao i alžirski partneri. Kada bi postojala politička volja, Nigerija bi trebala učiniti prvi korak”, kaže on. Rat u Ukrajini predstavlja priliku za afričke zemlje da uđu na globalna tržišta i zadovolje svjetske potrebe za plinom. Investitori bi došli kad bi se uvjerili u ozbiljnost planova, uvjeren je Botti.

Projekt vrijedan 20 milijardi eura predviđa transport milijardi kubičnih metara plina iz Nigerije preko 4000 kilometara dugog Transsaharskog plinovoda (TSGP ili Nigal) preko Nigera do Alžira.

Od te rute 1.000 kilometara prolazi kroz Nigeriju, 800 kroz Niger, ali više od 2.300 kilometara kroz Alžir. Iz Alžira, plin bi se pumpao kroz Sredozemno more do Italije putem postojećeg plinovoda Transmed ili bi ga se utovarivalo na tankere za tekući plin. TSGP bi osim toga opskrbljivao i tržišta duž rute kroz Saharu. Radi se o oko 30 milijardi kubičnih metara plina godišnje.

Nigerija je pri vrhu na listi zemalja s najvećim rezervama nafte na kontinentu, a već je i druga najveća izvoznica plina u Africi, nakon Alžira. No potencijal je daleko veći, kaže Botti. “Nigerija ima jednu od najvećih rezervi plina na svijetu, oko pet trilijuna kubičnih metara, s proizvodnim kapacitetom od 85 milijardi kubičnih metara godišnje, a ako pogledate vrijednost ovih rezervi, radi se o više od 800 milijardi eura koje bi se mogle zaraditi od tih projekata”, smatra ovaj financijski stručnjak.

Ali, s druge strane je zbog siromaštva i nestabilnosti Nigerije izgradnja takvog plinovoda vrlo upitna. Teror i nasilje se šire muslimanskim sjeverom zemlje. Česte otmice i napadi islamističke terorističke skupine Boko Haram predstavljaju stalni sigurnosni rizik.

A tu je i još jedan faktor koji bi mogao odvratiti ulagače: s obzirom na sve veće klimatske promjene, EU – o čijim državama članicama kao kupcima ovisi uspjeh naftovoda – namjerava emitirati najmanje 55 posto manje CO2 od 2030. nadalje. Fosilni prirodni plin je učinkovitiji od ugljena i nafte i stoga se smatra manje štetnom tehnologijom premošćivanja. Dugoročno, međutim, Europa ga planira uglavnom zamijeniti, na primjer zelenim vodikom.

Zarade od nafte u Nigeriji još uvijek rastu – a ipak je zemlja u lošoj financijskoj situaciji. Prema Bottiju, podaci za prvi kvartal 2022. pokazuju da je nigerijska vlada potrošila preko 300 milijuna naira (700.000 eura) više nego što je zaradila.

Osim toga je veliki problem stalna borba za vlast. Političari bi trebali prevladati stranačke razlike, rekao je Botti, kako bi iskoristili financijsku dobit od takvog plinovoda za razvoj zemlje i ulaganja u održivu proizvodnju energije. Nova bi vlada – nakon predsjedničkih izbora 2023. – možda mogla učiniti više, nada se Botti.

Alžirac Brahim Kas, stručnjak za Bliski istok, smatra da postoji “prava” politička volja u sve tri zemlje da izgrade plinovod. “U svakom slučaju, ona je puno jača nego što je bila 2000-ih. Geopolitička plinska kriza danas je puno veća, puno akutnija i trajat će dulje”, rekao je on za DW. Alžir ima i tehničke i financijske mogućnosti za gradnju – s rastom cijena plina i nafte Alžir ima novi, golemi manevarski prostor, smatra ovaj stručnjak.

Već postojeći TransMed plinovod povezuje Alžir s Italijom preko Tunisa. “Alžir i Italija su potpisali ugovor o povećanju proizvodnih kapaciteta u ovoj i sljedećoj godini. Time će TransMed doseći svoj maksimalni kapacitet”, smatra Kas.

To bi trebalo potaknuti Europsku uniju da se ponovno prihvati još jednog projekta: plinovoda Galsi, čija je gradnja otkazana iz ekoloških razloga, smatra Kas. Trasa je trebala voditi iz Alžira preko Korzike i Sardinije do europskog kopna. Alžir može izgraditi ovu dionicu, ali čeka da se europske zemlje obavežu na duroročan uvoz. “Jer oni bi inače preko noći mogli reći da im više ne treba afrički plin”, napominje Kas. Zbog toga se Alžir želi osigurati konkretnom dogovorom o obaveznom uvozu, piše DW.

You may also like