Pedeset godina od smrti Martina Luthera Kinga jr.

Pedeset godina nakon ubojstva vođe borbe za građanska prava Martina Luthera Kinga Jr. rasna nejednakost u Sjedinjenim Državama još nije iskorijenjena. Unatoč mnogim pomacima kada je riječ o pravima Afroamerikanaca od ukidanja rasne segregacije, bitka za ravnopravnost i dalje se vodi.

Zdanja koja izgledaju poput kuća bivših vlasnika plantaža pamuka redaju se duž avenije izvan strogog centra Memphisa u Tennesseeju. Poput malih palača, okružene su visokom živicom i prikrivene sjenom starih hrastova. Kako bi im prišli, posjetitelji moraju proći kroz velike kolne ulaze sa stupovima.

Charlie Morris živi nešto dalje. Njegovu četvrt čine niski bungalovi. Memphis je njegov dom, ali rođen je u njegovoj okolici. Ima 97 godina, sijed je i kreće se uz pomoć hodalice.

Od njegove kuće do četvrti Central Gardens treba samo deset minuta automobilom. Stanovnici njegove četvrti većinom su crnci, dok u Central Gardensu žive uglavnom bijelci.

Dvije trećine stanovnika Memphisa su Afroamerikanci. Kao i u većini drugih velikih američkih gradova, bijelci većinom žive u predgrađima, a crnci u gradu.

Pedeset godina nakon ubojstva Martina Luthera Kinga u Memphisu, zakoni koji su razdvajali ljude zbog njihove boje kože odavno su završili u kanti za otpatke povijesti. Ali odvojeno stanovanje i dalje je pravilo, a uvjeti života crnačke manjine u zemlji i dalje su lošiji od onih bijele većine.

“To je Amerika”, rekao je profesor Andre Johnson sa Sveučilišta u Memphisu. Neki od razloga za to prikriveni su rasizam i činjenica da se crnci stalno moraju boriti protiv diskriminacije i predrasuda. “Sve dok se borimo, postoji nada da buduće generacije neće morati govoriti o stvarima o kojima mi danas govorimo.”

King je u svojem najpoznatijem govoru rekao kako sanja vrijeme kada će njegova djeca “živjeti u zemlji u kojoj ih se neće suditi po boji njihove kože nego po njihovu karakteru.”

Ikona borbe za građanska prava 20. stoljeća tražio je od Amerike da ispuni svoje obećanje jednakih prava za sve ljude.

Njegovo ubojstvo 4. travnja 1968. na balkonu motela Lorraine potreslo je zemlju, ali nije zaustavilo njegovu borbu.

Dok se Memphis i ostatak zemlje pripremaju za obilježavanje godišnjice njegove smrti, priče poput Morrisove o ubojstvu njegova brata 1939. i dalje su žive u sjećanju ljudi. “Telefon je zazvonio, zvala je moja teta”, rekao je. Imao je 18 godina, dvije godine manje od svojeg brata Jesseja Leeja Bonda. Teta mu je rekla da se Bond posvađao s bijelim trgovcem oko računa za sjeme.

“Iznenada se zapucalo”, rekao je Morris. Poslije je saznao da su oskvrnuli njegovo tijelo. “Kastrirali su ga”, rekao je tiho držeći u rukama izvješće o smrti u kojem je pisalo da mu se brat slučajno utopio.

Njegovoj teti, koja je bila jedna od malobrojnih svjedoka zločina, bilo je rečeno da će ostati bez posla učiteljice, a možda i bez života ako kaže istinu, rekao je. U Memphisu je Bondov slučaj jedan od više od dvadesetak ubojstava crnaca, uključuju vješanja, za koja postoje dokazi, ali pravda nikada nije bila izvršena. Skupina aktivista za građanska prava pokušava osnovati memorijalne centre kako se to ne bi zaboravilo.

Vješanja su sastavni dio povijesti crnaca u Americi, kao i uporna nejednakost. “Koju god statistiku da pogledate, crnci su uvijek na dnu”, rekao je Johnson.

Rasizam uzmiče

Jaz između stopa nezaposlenosti crnaca i bijelaca smanjio se zadnjih godina, ali među crncima je ona i dalje tri postotna boda veća nego među bijelcima.

Crnci imaju značajno niža primanja po kućanstvu i dok gotovo 90 posto bijelaca završi srednju školu, to vrijedi za 75 posto Afroamerikanaca.

Iako je u ukupnoj populaciji samo 13 posto, u kaznionicama crnci čine više od trećine zatvorenika. Jaz u bogatstvu govori još više. Bijela kućanstva puno su bogatija od afroameričkih. To je dobrim dijelom posljedica vlasništva nad nekretninom. Vlastitu nekretninu posjeduje više od polovice bijelaca i samo oko 40 posto crnaca.

King je bio svjestan tog jaza u bogatstvu i svojom kampanjom za siromašne tražio je veća primanja i više radnih mjesta za crnce. Nitko, kada pogleda njegovu ostavštinu, ne sumnja da je u tom pogledu ostavio traga.

Kingov rođendan postao je američki nacionalni praznik 1983., a memorijalni centar u Washingtonu otvoren mu je 2011., nedaleko od spomenika američkim predsjednicima Georgeu Washingtonu, Thomasu Jeffersonu i Abrahamu Lincolnu.

U desetljećima nakon njegova ubojstva puno toga se promijenilo u kulturnom smislu. Mnogi televizijski programi, primjerice, vode računa o tome kakvi su im afroamerički likovi, sveučilišta uzimaju crne studente i većina velikih poduzeća ima programe za raznolikost.

Afroamerikanci dominiraju u profesionalnoj košarci i američkom nogometu, a atletičari poput teniske zvijezde Serene Williams slavljeni su jednako kao i bijele zvijezde prije njih.

A jedan od najočitijih znakova da rasizam u Americi uzmiče izbor je Baracka Obame, sina crnca iz Kenije i bijele Amerikanke, za predsjednika države i to u dva mandata. Pola stoljeća nakon tragične Kingove smrti mnogi Afroamerikanci smatraju da održavaju njegovu ostavštinu na životu prosvjedujući protiv nepravdi, kao što su policijska ubojstva nenaoružanih crnaca.

Drugi, poput Morrisa, više su se okrenuli duhovnosti. Sjeća se kako ga je majka uvjerila da se ne osvećuje za bratovo ubojstvo. Nakon što je devet godina bio pun mržnje, pronašao je Boga i danas za svoj dug život kaže: “Ne mogu se požaliti.”

Tko je bio Martin Luther King Jr.?

Pred kraj života Martin Luther King Jr. požalio se da se njegov san “pretvorio u noćnu moru”. Vođa američke borbe za građanska prava bio je izmoren čovjek kada ga je u dobi od 39 godina oborio metak ubojice na balkonu motela u Memphisu u Tennesseeju 4. travnja 1968. godine.

Bio je tada kontroverzan čovjek, suprotno od ikone koju se danas slavi nacionalnim praznikom i impozantnim granitnim spomenikom u Washingtonu. “Zamrznut je u vremenu – ne kao čovjek kakav je bio 1968., nego kao onaj koji je u kolovozu 1963. održao govor ‘Sanjam'”, rekao je David Farber, profesor povijesti na Sveučilištu u Kanzasu.

“Amerikanci lako zaborave koliko je zapravo King 1960-ih bio polarizirajuća ličnost”, rekao je.

“Postao je doista radikalan lik u Sjedinjenim Državama – otvoreni kritičar američke vanjske politike, tražeći pravdu ne samo za Afroamerikance nego za sve siromašne Amerikance.”

Prijelomni trenutak dogodio se u travnju 1967. kada je King u New Yorku održao govor protiv rata u Vijetnamu, gdje je te godine poginulo više od 11.000 američkih vojnika.

“Kada je istupio protiv Vijetnamskog rata King je razljutio cijeli pokret za građanska prava i vladu te velik dio političkog establišmenta, rekao je Henry Louis Taylor Jr., direktor Centra za urbane studije pri Sveučilištu Buffalo.

David Garrow, autor knjige “Noseći križ: Martin Luther King Jr.”, rekao je da se protivljenje ratu tada smatralo “rubnim” te da ono “nije bilo popularno kao, recimo, 1972.”.

Borac za ljudska prava

U vrijeme kada ga je ubio rasist James Earl Ray, King je već godinama živio pod kontinuiranim nadzorom FBI-ja koji ga je smatrao “najopasnijim” čovjekom u Americi.

A njegovo nepokolebljivo zauzimanje za nenasilje kao sredstvo koje bi trebalo donijeti promjene naišlo je na otpor mlađe i nestrpljive generacije militantne crnačke mladeži. “Posljednjih 12 mjeseci svojeg života King je bio iscrpljen, pesimističan u pogledu budućnosti, deprimiran”, rekao je Garrow.

“Desetak ili više puta u svoje posljednje dvije godine, rekao je: ‘San koji sam imao u Washingtonu 1963. pretvorio se u noćnu moru.”

“Mi često ne percipiramo koliko je bilo teško raditi ono što je King radio, cijenu koju je to imalo”, kazala je Jeanne Theoharis, profesorica politologije na Bruklinskom koledžu Gradskog sveučilišta u New Yorku.

“S koliko se mržnje, s koliko otpora susretao i koliko je toga bilo u obliku strašnog nasilja”, rekla je Theoharis, autorica knjige o povijesti borbe za građanska prava “A More Beautiful and Terrible History: The Uses and Misues of Civil Rights History”.

Pedeset godina nakon njegove smrti, vizija rasne jednakosti koju je King iznio na stepenicama Lincolnova memorijalnog centra u Washingtonu i dalje se čini nedostižnom.

Jason Sokol, profesor povijesti na Sveučilištu New Hampshire, rekao je da je s godinama došlo do određenih pomaka kada je riječ o pravima Afroamerikanaca, što je kulminiralo 2008. pobjedom Baracka Obame, prvog crnca koji je postao predsjednikom SAD-a.

Ali rasne nejednakosti i dalje postoje, “posebno kada pogledate siromaštvo među crncima, stopu crnaca u zatvorima i pitanje policijskog nasilja”, rekao je Sokol, koji je napisao knjigu o Kingu “The Heavens Might Crack: The Death and Legacy of Martin Luther King Jr.”

Taylor, profesor na Sveučilištu u Buffalu, naglašava da su Kingove ambicije do vremena kada je ubijen “prerasle građanska prava i proširile se na ljudska prava.” “King je sanjao o drugom mogućem svijetu utemeljenom na ekonomskoj, društvenoj, političkoj i rasnoj pravdi – stvarima povezanima s dobrim obrazovanjem, pristojnim i pristupačnim stanovanjem, dobrim radnim mjestima s plaćama od kojih se može živjeti, kvalietnom i pristupačnom zdravstvenom skrbi”, rekao je.

“Kada dobro pogledamo, shvatimo da nismo zapravo puno napredovali zadnjih 50 godina u ostvarenju toga sna”, rekao je.

“Premda su se doista promijenila rasna stajališta pojedinaca, rasizam koji je ukorijenjen u institucijama i strukturama u SAD-u uopće se nije bitno promijenio.”

Kingova ostavština

Međutim, Kingova ostavština je golema. “King je u svojem govoru prilikom preuzimanja Nobelove nagrade za mir 1964. rekao da pokret za slobodu širi najveće oslobođenje u ljudskoj povijesti”, rekao je Taylor Branch, autor knjige “America in the King Years”, trilogije o Kingovu životu i eri borbe za građanska prava.

“Govorio je o cijelom svijetu, a ne samo crncima”, rekao je Branch, izvršni producent novog dokumentarca “King in the Wilderness”.

“Na puno načina to je uspjelo i više nego li je mogao zamisliti”, rekao je.

“Mislim da u vrijeme kada se o homoseksualnosti nije govorilo i kada je bila čak kazneno djelo ne bi mogao zamisliti da ćemo imati istospolne brakove”, rekao je. “Ili crnog predsjednika. Ili prava koja su stekle žene.”

Kingova ostavština može se prepoznati i u kampanji protiv policijskog nasilja Black Lives Matter te u drugim pokretima za društvenu pravdu, rekao je Taylor. “Nedavno ste ga vidjeli u pokretu ‘March for Our Lives’ u kojem su milijuni djece iz cijele zemlje izišli na ulice”, rekao je.

“Jako sam optimističan da svjedočimo novoj generaciji ljudi u ovoj zemlji koja oživljava Kingov san”, rekao je.

Među tom djecom bila je Kingova devetogodišnja unuka Yolanda Renee, koja je okupljeno mnoštvo podsjetila na njegove slavne riječi. “Sanjam da je sad stvarno dosta”, kazala je. “I da bi ovo trebao biti svijet bez oružja, točka.”

You may also like

0 comments