Analiza dana
Cijene nafte doživjele su značajan pad na međunarodnim tržištima početkom tjedna, spustivši se ispod 65 dolara po barelu, što odražava zabrinutost ulagača zbog najavljenog povećanja opskrbe u trenutku kada potražnja slabi pod pritiskom globalnih trgovinskih tenzija. Ovaj pad, koji je prema Reutersu najveći mjesečni pad u posljednje tri godine, izazvan je kombinacijom faktora, uključujući agresivnu trgovinsku politiku između SAD-a i Kine te neočekivano povećanje proizvodnje od strane OPEC+ zemalja.
Središnji uzrok pada cijena nafte leži u eskalaciji trgovinskog sukoba između dvije najveće svjetske gospodarstvenice, SAD-a i Kine. Nakon što je administracija Donalda Trumpa najavila nove carine na kineske proizvode, Peking je uzvratio recipročnim carinama od 34 posto na američke proizvode, uz prijetnje zabranom izvoza tehnoloških minerala u SAD. Ovaj potez izazvao je val panike na tržištima, potvrđujući strahovanja analitičara da svijet klizi prema globalnom trgovinskom ratu.
Ole Hansen iz Saxo Banka upozorava da takav sukob neće imati pobjednika, s ozbiljnim posljedicama za globalni gospodarski rast i potražnju za sirovinama poput nafte. Kineski indeks kupovne moći (PMI) pao je u travnju s 50,5 na 49, signalizirajući kontrakciju tvorničke aktivnosti, što je izravna posljedica carina. Analitičarka Capital Economicsa Zichun Huang napominje da, iako negativni sentiment možda preuveličava trenutni utjecaj, kinesko gospodarstvo očito trpi pritisak smanjenja vanjske potražnje, uz prognoze rasta od samo 3,5 posto u ovoj godini.
Wall Street banke dodatno su pogoršale raspoloženje tmurnim prognozama. Goldman Sachs povećao je šanse za recesiju u SAD-u na 45 posto u idućih 12 mjeseci, dok JPMorgan procjenjuje globalne šanse za recesiju na 60 posto. Citi i Morgan Stanley snizili su prognoze cijena nafte, a Citijeva prognoza za Brent u idućih 0-3 mjeseca sada iznosi 60 dolara po barelu, što odražava očekivanja slabije potražnje.
Dok trgovinski sukobi potkopavaju potražnju, odluka OPEC+ saveza o povećanju proizvodnje dodatno je pritisnula cijene. Saudijska Arabija, Rusija, Irak, Ujedinjeni Arapski Emirati, Kuvajt, Kazahstan, Alžir i Oman najavili su povećanje opskrbe za 411 tisuća barela dnevno od svibnja, što je gotovo trostruko više od očekivanog. Ova odluka temelji se na procjeni “solidnog odnosa ponude i potražnje”, no čini se da nije usklađena s trenutnim tržišnim uvjetima.
Saudijska Arabija, koja je tradicionalno zagovarala ograničavanje proizvodnje kako bi poduprla cijene, ovim potezom odstupila je od svoje uobičajene politike. Rijadu je potrebna cijena barela od oko 90 dolara za uravnoteženje javnih financija, što trenutni pad čini posebno problematičnim. Saudi Aramco dodatno je snizio cijene za azijske kupce za 2,3 dolara po barelu, što je najveće smanjenje u posljednje dvije godine, signalizirajući potrebu za očuvanjem tržišnog udjela u uvjetima slabe potražnje.
Pad cijena nafte doveo je do neobične situacije na tržištu terminskih ugovora, gdje krivulja cijena pokazuje rijedak oblik “smijeha”. Prema Morgan Stanleyu, Brentova krivulja pada na prvih devet ugovora, a zatim raste, što je gotovo bez presedana u posljednjih 30 godina. Ova anomalija odražava sukob između kratkoročnih pesimističnih očekivanja i dugoročnijih optimističnijih prognoza.
Trenutno tržište nafte nalazi se u stanju “backwardation”, gdje su cijene za kratkoročnu isporuku više od onih za buduće isporuke, što ukazuje na ograničenu ponudu. Međutim, strah od prekomjerne opskrbe i slabe potražnje mogao bi gurnuti tržište u “contango”, gdje su buduće cijene više, potičući gomilanje zaliha. Valerie Panopio iz Rystad Energy upozorava da bi prelazak u contango omogućio trgovcima, a ne OPEC-u, kontrolu nad zalihama, što bi dodatno oslabilo utjecaj saveza.
Unatoč pesimističnim prognozama, postoje i stabilizirajući faktori. Globalne zalihe nafte trenutno su niske, s primjerom skladišta u Cushingu, Oklahoma, koje bilježi najniže razine u 19 godina za ovo doba godine. Rafinerije, čija je profitabilnost iznad desetogodišnjeg prosjeka, nastavljaju stabilnu potražnju za sirovom naftom, pružajući određenu potporu tržištu.
Tržište nafte suočava se s neizvjesnom budućnošću. S jedne strane, trgovinski sukob između SAD-a i Kine prijeti daljnjim slabljenjem globalne potražnje, dok povećana opskrba OPEC+ saveza stvara rizik od viška ponude. S druge strane, niske zalihe i stabilna potražnja rafinerija pružaju određenu otpornost. Neobična dinamika terminskih ugovora dodatno komplicira situaciju, ostavljajući trgovce u dilemi između kratkoročnih gubitaka i dugoročnih prilika.
Kitt Haines iz Energy Aspects ističe da je trenutna situacija jedinstvena jer se, za razliku od prošlih kriza, loše razdoblje može predvidjeti, ali ne i točno tempirati. Dok OPEC+ nastoji zadržati kontrolu nad tržištem, trgovci i ulagači sve više preuzimaju inicijativu, stvarajući volatilno okruženje. U ovom trenutku, cijene nafte ostaju pod pritiskom, a budući razvoj ovisit će o sposobnosti globalnog gospodarstva da apsorbira šokove trgovinskog rata i prilagodi se novim tržišnim uvjetima.
