Ovo je sedam razloga za stečaj Uljanika

S obzirom na to da je u Uljaniku već jako teško pratiti sve višegodišnje zaplete zapleta s previše mućenja vode i bez ikakvih rješenja koja bi nalikovala održivu modelu poslovanja, imam jedan jako jednostavan prijedlog za hrvatsku Vladu: pustite ga da ode u stečaj.
Stečaj s preustrojem nije smrt i sve mi se više čini da je manje strašan od agonije javnih financija koju sa sobom nose kvazirješenja krojena po mjeri onih koji bi iz odumiranja Uljanika izvukli nekakvu korist.

Piše: Gojko Drljača/Jutarnji list

Za to postoji barem sedam razloga:

Prvo, jasno je da je brodogradnja u Uljaniku postala vrlo čudan biznis. Iako se kao glavni argument za održavanje (ovakve) brodogradnje koristi očuvanje radnih mjesta, činjenica je da u Uljaniku radnici ne mogu zaraditi za plaće.

Drugo, velika je enigma kako je ovako problematičan Uljanik uspio doploviti ovako daleko.

Treće, još prije nekoliko desetljeća hrvatski političari, koji nisu baš poznati kao pronicljivi soj kad su u pitanju financije, shvatili su da je brodogradnja veliki javni rizik koji bi pametno, korak po korak, trebalo smanjiti. I začudno, čak i naši hrvatski političari u značajnoj mjeri u tome su uspjeli. Hrvatske javne financije više nisu toliko izložene istodobno besmislenom i iscrpljujućem direktnom i indirektnom subvencioniranju brodogradnje.

Četvrto, plan novog državnog izbavljenja (bez stečaja) Uljanika potpuno će onemogućiti filtraciju održive brodogradnje do one neodržive. Sasvim je sigurno da će onemogućavanje filtracije posljedično uništiti i održivu brodogradnju. Uz umjetno održavanje na životu neodržive brodogradnje, ona održiva u financijskom miljeu nema šanse vratiti barem minimalnu kreditnu reputaciju, a jasno je da je neodrživa brodogradnja nelojalna konkurencija održivoj.

Peto, ako država pokuša minimalizirati štetu koju može imati u Uljaniku bez otvaranja stečaja, zaplest će se u novo friziranje činjenica u komunikaciji s Europskom komisijom. A to vam dođe kao da lažemo sami sebi. Kako bi mogla plasirati neki oblik nedopuštene te stoga i nelogične pomoći Uljaniku, hrvatska država već je više puta kovala vrlo rastezljive planove prodavanja magle, a tu se putem, u pravilu, gubila zdrava poslovna logika. Ako je ikada postojala.

Stečaj je zapravo jedini način da država barem djelomično zadrži bilo kakvu kontrolu nad situacijom, a da pritom ne ruši okvire europskih pravnih stečevina i odnosa s Europskom komisijom.

Šesto: Jedino stečaj znači puni i potpuni raskid sa svim obmanama, mutežima, krađama… koji su obilježili desetljeća hrvatske brodogradnje, a od kojih, bojim se, nije bio izuzet niti junak naše priče, Uljanik. Ako ništa drugo, nekome će, valjda, pasti na pamet da ukine Hrvatsku brodogradnju Jadranbrod. Poduzeće je to koje je osnovala hrvatska vlada kako bi nadziralo i koordiniralo poslove u brodogradnji.

I zaključno, sedmo: Iako radnici kao mali dioničari zajedno s državom imaju više od polovine dionica Uljanika, praktično nemaju nikakav utjecaj na njegovo poslovanje. Stečaj je šansa da se dokine i to čudno stanje koje karakterizira Uljanik, a koje se samo igrom slučaja naziva dioničarstvom, piše Jutarnji list.

Još se traga za modelom financijske pomoći posrnulom pulskom Uljaniku. Kao mogući suvlasnik u priču bi mogao uskočiti Centar za restrukturiranje i prodaju (CERP)

U Vladi je u tijeku sastanak kojemu sudjeluju ministar financija Zdravko Marić, ministar državne imovine Goran Marić te ministar gospodarstva Darko Horvat. Nagađa se da je tema upravo situacija u Uljaniku i pronalaženje rješenja. Upitan je li istina da država u Uljanik preko CERP-a namjerva “upumpati” dodatnih 100 milijuna kuna, Goran Marić je izjavio da o tome ništa ne zna. Više o temi znat će se nakon sastanka.

CERP bi, navodno, mogao uskočiti kao suvlasnik Uljanika, odnosno kao netko tko bi pozajmicom štitio udio koji predstavlja u kompaniji, a to je nešto više od deset posto dionica ovoga brodogradilišta koje imaju država i Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO), piše Glas Istre. Jedan je to od modela financijske pomoći posrnulom Uljaniku za kojim se intenzivno traga kako bi se osigurala isplata srpanjskih plaća za 4400 radnika ovoga brodogradilišta koji su pred štrajkom. Uz HBOR, kako neslužbeno doznaje Glas Istre, jedna od adresa na kojima se traži rješenje je i Centar za restrukturiranje i prodaju (CERP).

CERP je pravni sljednik Agencije za upravljanje državnom imovinom (AUDIO), osnovan s ciljem obavljanja stručnih poslova u okviru djelokruga i nadležnosti propisanih Zakonom o upravljanju i raspolaganju imovinom u državnom vlasništvu, a s obzirom da nije korisnik državnog proračuna, pomoć CERP-a se ne bi mogla smatrati državnom intervencijom.

You may also like

0 comments