Oslobađajuća presuda što ju je Vojislavu Šešelju izreklo sudsko vijeće Haškog tribunala možda je samo dodatna ilustracija barbarizma u koju je ušao suvremeni svijet, navela je u razgovoru za ljubljansko “Delo” od subote novinarka Florence Hartmann, nekadašnja glasnogovornica Suda, a prije toga, u godinama ratova na području nekadašnje SFRJ, ratna izvjestiteljica.
“Uspostavili smo sustav kojim bi se moglo kazniti krivce za genocid, ali je nekoliko sudaca to spriječilo i nije teško otkriti koji su to suci”, kazala je Hartmann u razgovoru, dodavši kako je apsurdno da se ratni zločinci puštaju na slobodu, dok se novinare, kao što je ona, na istom sudu osuđuje zbog otkrivanja tajnih dokumenata.
Hartmann je uhićena u Haagu kad je željela nazočiti izricanju presude Radovanu Karadžiću, zato jer je u svojoj knjizi “Mir i kazna” napisala da je postojao dogovor srbijanske vlade i Haškog tribunala da se povuku dokumenti koji su mogli dokazati upletenost Slobodana Miloševića i Srbije u genocid u Srebrenici. “O tom je dogovoru pisalo isto što i ja, pa ih tribunal nije kaznio. Ja sam kazala istinu, ne kao glasnogovornica suda nego kao novinarka”, navela je Hartmann.
Dodala je da je njeno uhićenje i stavljanje u zatvor na izdržavanje kazne po presudi staroj nekoliko godina bilo nezakonito i da će se protiv presude i dalje boriti, te da je postigla “malu pobjedu” kad su dokumenti koje je objavila u knjizi naknadno postali javni i legalni.
Dok se novinari poput nje zatvaraju, “Šešelj po mišljenju tribunala slobodno može iznositi svoja mišljenja, te pozivati na rat i ubijanje i ostati nekažnjen iako je praktično bio Miloševićev predstavnik za tisak”, kazala je Hartmann, dodavši da u zatvoru u Nizozemskoj nije mogla čitati knjigu Juliana Bergera “The Butcher,s Trail” o lovu na Karadžića, kako je željela, jer su joj oduzeli prijenosno računalo na kojemu je imala pohranjen taj tekst. “Sud nije obavio posao za koji je bio osnovan niti opravdao svoj mandat. Presudom je legalizirao Šešeljev otrov i njegov fašizam, što je grozno. Time je kidnapirana pravda, a ne znam zašto i iz kojih razloga, ali znam da međunarodni dogovori iz dvadesetog stoljeća više ne vrijede, i to nije slučaj samo kad se radi o Haškom tribunalu ili o mom slučaju”, navela je Hartmann.
Ona tvrdi da Ženevska konvencija praktično više ne vrijedi, što dokazuje slučajevima bombardiranja bolnica u Siriji kad akcija postaje dopuštenom ako je u bolnici samo jedan osumnjičenik za terorizam ili pak praksom mučenja osumnjičenika za terorizam, a to i slučajevi kad se osvjedočeni zločinci i krivci za genocid puštaju na slobodu ukazuje na “krešendo barbarizma” u koji je ušao svijet, a o čemu njena generacija nije mogla sanjati. “Samo sebi moramo odgovoriti treba li nam još uopće Ženevska konvencija i čemu služi međunarodno humanitarno pravo ako ratni zločinci ne odgovaraju za svoje zločine i ako bespilotne letjelice masovno ubijaju ljude. Stvarna dilema pred kojom smo je hoćemo li dopustiti da se međunarodna pravednost uništi ili ćemo se boriti za svoja prava”, kazala je Hartmann u razgovoru za slovenski list.
