Objava povjerljivog dokumenta razotkrila sustav koji guši ekonomske slobode

Cijela ova međunarodna akcija koja traje protiv aktualne hrvatske vlasti, u međunarodnim agencijama, Foreign Policyju ili pak The New York Postu, je zapravo u pravu. Klizimo u opasne neslobode. Treba na to upozoriti sve međunarodne čimbenike. U pravu je i Vuk Perišić koji smatra da su strana veleposlanstva garant hrvatske demokracije, treba i njih upozoriti na to što se događa.

Nije ovdje problem to što je netko kao mladić nosio ustašu kapu, nije problem niti u nedopustivom relativiziranju antifašizma, zaustavljanju i sređivanju javnih subvencija za medije i razne ne vladine udruge. Ne radi se ovdje niti o hvale vrijednoj inicijativi za vraćanje otete židovske imovine. Ma, ne radi se niti o preslagivanju vlasti, o početku provođenja reformi ili njihovom odsustvu.

Ovdje se jednostavno radi o ekonomskim slobodama.

A ekonomske je slobode u ovoj zemlji ukinuo duh kojega je iz jasenovačke boce neodgovorno pustio tadašnji premijer Zoran Milanović rekavši kako svi oni koji nisu s njime podržavaju ubojstva nevinih žrtava na tom mjestu. Nakon toga, mnoge su se stvari promijenile. Interveniralo se na tržište proizvoda, ali se, temeljem gostovanja jednog francusko-britanskog filozofa, stvarala i antipoduzetnička i antitržišna klima.

Takvu su klimu podupirale sastavnice sviju političkih stranaka, bile one u sadašnjoj oporbi ili vlasti. Tek izuzecima u političkoj sferi privatno poduzimanje nije dobrodošlo samo kada, šuteći na razne harače, namete i državne monopole, stvara privid tržišta, ili pak kada služi kao bankomat za namirenje gubitaka nastalih stranačkim upravljanjem i kadroviranjem.

Subotnji događaj, a pogotovo današnji, što se mene tiče, posljednja su činjenica koja ovu zemlju treba proglasiti ekonomski neslobodnom. Objava poslovnog ugovora, u jednom dnevnom listu, jedne tvrtke koja se bavi poslovnim konzaltingom i mađarske multinacionalke sumrak je, naime, državnih institucija.

Ovdje ne treba kriviti kolege novinare ili izdavače, tek možda poučiti kako poslovnom ugovoru, kako insinuira novinar, a odmah do i komentator, nije nositelj osoba, nego tvrtka kojoj je ta osoba direktor, što je u svim normalnim tržišnim ekonomijama velika razlika. Ako su imali ugovore, bili bi glupi da ih ne objave.

Budimo posve jasni, kriva je državna administracija, ne samo radi klime koju su političari stvorili, nego zato što su ugovori mediju mogli doći samo sa adrese Porezne uprave (ili mađarske kompanije, što nije vjerojatno). Pri tome je posve svejedno je li netko moćan naručio ovu objavu ili je neki službenik prodao taj ugovor za namirenje vlastitih sitnih radosti. Naime, iz otvorenih izvora, jedan tjednik je o tome opširno pisao, može se jasno zaključiti kako je konzultantska tvrtka taj ugovor, u rujnu prošle godine, predala upravo Poreznoj upravi, na traženje Porezne uprave, uz objašnjenje kako Porezna uprava ima pravo izuzeti taj ugovor.

Kako je temelj poslovnog odnosa povjerenje i diskrecija, uz svu anticipaciju javne percepcije prijateljstva vlasnika konzultantske tvrtke i vicepremijera, valja se zapitati tko će u ovoj državi ikada više išta poslovno poduzimati s bilo kime? Jer ako je moguće da iz Porezne uprave (legitimno je zaključiti iz otvorenih izvora) procuri povjerljivi dokument o poslovnoj vezi dva subjekta, onda Porezna uprava derogirana sa karaktera arbitrarnosti između poslovnog svijeta i same države na aktivnog aktera političkih i poslovnih procesa. Riječju, tutora. Ostaje otvoreno pitanje kome je u interesu derogirati institucije države?

Umjesto konkluzije, parafrazirajmo Solženjicina. Kada su objavljivali poslovne ugovore nekih, susjedi su tvrdili kako im to ne bi radili da nisu krivi. A onda su počeli objavljivati poslovne ugovore sviju. Nakon toga su shvatili kako se ne radi o krivnji, nego o prirodi sustava. Tada su bile sumnjive političke slobode, a danas su sumnjive one ekonomske. Politička je ljevica, dakle, u pravu. Postali smo neslobodno društvo. No, glavni je problem u tome što oni koji na to upozoravaju, tome se raduju. Ili, kako bi von Hayek, rekao, put u ropstvo uvijek počinje ukidanjem ekonomskih sloboda.

You may also like