Obilježava se Svjetski dan obnovljivih izvora energije

Danas je Svjetski dan obnovljivih izvora energije. Obilježava se svake godine s ciljem da se osvijesti potreba za istraživanjem i primjenom obnovljivih izvora energije – vjetra, sunca, vode, biomase, geotermalnih izvora.
Černobilska nuklearna katastrofa koja se dogodila 26.4.1986. svake je godine na ovaj dan podsjetnik na potrebu ukazivanja na ograničenost i problematičnost primjene neobnovljivih resursa i atomske energije. Sigurnost isporuke energije, energetskih sustava, osiguranje stabilnosti i predvidivosti energetskih politika, kao i upravljanje energetskim resursima, uvjeti su za temeljno funkcioniranje, ali i za ostvarenje gospodarskog rasta i razvoja svake zemlje.

Izvor: Obnovljivi izvori energije Hrvatske/oie.hr

Hrvatska ima veliki potencijal u obnovljivim izvorima energije, ali ga još uvijek nedovoljno koristi.
Energetski strateški dokumenti i europske direktive upućuju nas na stvaranje energetske neovisnosti, decentralizaciju i diverzifikaciju izvora energije. Umjesto trošenja novca na uvoz energije možemo zadržati u Hrvatskoj proizvodnjom energije iz domaćih obnovljivih resursa.

”Ako se opredijelimo za domaću energiju – put je jasan.”, poručuje Maja Pokrovac, direktorica udruženja Obnovljivi izvori energije Hrvatske.

Na tom putu udruženje OIEH želi djelovati zajedno s gospodarskim sektorom, domaćom industrijom, akademskom zajednicom, nevladinim udrugama i građanima u zajedničkom interesu ostvarivanja velikog hrvatskog energetskog potencijala iz obnovljivih izvora – stvaranjem sinergije do proizvodnje hrvatske energije.

Hrvatski potencijali obnovljivih izvora energije i njihova dosadašnja iskorištenost bila je tema emisije Hrvatskog radija “Eko radar” 25. travnja 2018. U njoj su gostovali direktorica udruženja Obnovljivi izvori energije Hrvatske Maja Pokrovac i upravitelj Zelene energetske zadruge Zoran Kordić.

Jugoistočna Europa ima veliki potencijal dostupnosti energije vjetra, sunca, bioplina, biomase i geotermalnih izvora, a Hrvatska je jedna od kvalitetnijih u tim potencijalima – rekla je direktorica OIEH Maja Pokrovac te dodala da zahvaljujući poticanom modelu i projektima OIE danas imamo oko 16% domaće energije. Napomenula je da to nije dovoljno jer sve razvijenije zemlje snažno kroče dalje, premašujući europske zadane ciljeve i postotke pri čemu u taj proces aktivno uključuju građane, poduzetnike i industriju. Hrvatska je pogodna za još kvalitetnije razvijanje projekata OIE jer može imati regionalno ravnomjeran razvoj – u Slavoniji i drugim kontinentalnim dijelovima uz jake geotermalne izvore, biomasu i bioplin, a u primorju i na otocima uz sunce i vjetar. Uz sve to, na površinama koje se ne koriste moguć je i uzgoj energetskih kultura.

Hrvatska uistinu ima snažan potencijal i udruženje Obnovljivi izvori Hrvatske želi kroz zajedničke aktivnosti s akademskom zajednicom, gospodarskim sektorom i udrugama građana ukazati da je potrebno učiniti mnogo više – otvoriti energetiku poduzetnicima i građanima te povezati OIE s domaćom industrijom.

Zadnjih petnaest godina jedini energetski projekti u Hrvatskoj su upravo OIE projekti, a kako u njima nije bilo nijedne državne tvrtke, sve ih je odradio privatni sektor. On ima znanja i investicijskih sredstava koje želi uložiti u nove OIE projekte, čime predstavlja dobar primjer koji mogu i trebaju slijediti i državne tvrtke.

U novu energetsku strategiju važno je, osim planiranih vode, sunca i plina, uvrstiti i druge obnovljive izvore energije – vjetar, biomasu, geotermalne izvore. Voda jest veliki potencijal, ali najnovije analize studija iz 90-ih godina pokazuju da više nemamo lokacija za nove male hidroelektrane jer mnoga područja štiti NATURA 2000. Osim toga, mogući hidroenergetski projekti prema analizi tih studija nisu ekonomski održivi. Zato nam ostaje sunce, kao najdostupniji i neograničen izvor, te vjetar koji najbrže i uz najniži trošak zamjenjuje termoelektrane. Plin se treba koristiti isključivo u tranziciji – za reguliranje OIE koji ulaze u elektroenergetsku mrežu. Regulacija može biti provedena uz mini plinske elektrane, a pri tome se može iskoristiti domaća proizvodnja brodskih motora koji bi bili dio tih elektrana. Tek uzevši u obzir sve OIE možemo govoriti o sinergijskim rješenjima. Za Hrvatsku je najbolji onaj energetski miks u kojem imamo najviše potencijala i gdje možemo najviše uključiti građane i našu industriju – to su onda domaća rješenja.

No i uz sve nabrojeno, strategija sama po sebi neće donijeti promjene, ako je se ne pridržavamo. Strategija iz 2009. godine definirala je mnogo više megavata iz pojedinih obnovljivih izvora nego što ih je do danas realizirano kroz projekte. A projekti se teško mogu realizirati kad nam nedostaju podzakonski akti. Iako se često govori o proizvodnji energije iz obnovljivih izvora, zadnji projekti iz poticanog modela su iz 2013. i sada se samo dovršavaju jer im za realizaciju u Hrvatskoj treba dvostruko više vremena nego u zemljama zapadne Europe. Takav pristup je doveo do zamrzavanja OIE sektora.

Energetski strateški dokumenti i europske direktive jasno kažu da treba biti energetski neovisan, decentralizirati i distribuirati izvore energije u svojoj zemlji. A Hrvatska nema strateško opredjeljenje da želi domaću energiju. Imamo kvalitetne stručnjake koji rade energetske studije u drugim zemljama. Domaća industrija također sudjeluje na OIE projektima izvan Hrvatske. Potrebna nam je strateška odluka da ne želimo više ovisiti o uvozu. Da ne želimo novac koji kroz turizam stvorimo u svojoj zemlji davati za uvoz energije iz drugih zemalja. Da energiju želimo proizvoditi ovdje.

Imamo niskougljičnu strategiju koja je prošla javnu raspravu i definirala sve postotke. Možemo vidjeti koliko smo od tih zacrtanih postotaka realizirali i koliko je realno očekivati da napravimo u budućnosti. ”Ako se opredijelimo za domaću energiju – put je jasan”, zaključila je Maja Pokrovac.

You may also like

0 comments