Austrijsko rješenje
Austrija želi postati klimatska neutralna do 2040. godine, desetljeće ranije od većine Europske unije, ali će to zahtijevati duboke strukturne promjene u gospodarstvu koje nadilaze instaliranje više solarnih panela i vjetroelektrana. Unatoč proizvodnji oko četiri petine električne energije u hidroelektranama, emisije zemlje nastavile su se povećavati tijekom posljednja tri desetljeća zbog industrijskog onečišćenja i rasta broja automobila. Trenutno, Austrija je s emisijama ugljičnog dioksida po osobi (7,6 / t) Na 42. mjestu u svijetu, dok je s 0,2 globalnog udjela 50. zemlja na planetu.
To je navelo koalicijsku vladu, sastavljena od konzervativne narodne stranke i zelene stranke, na ono što dužnosnici nazivaju “eko-socijalno-poreznom reformom”, koja bi bila središnji dio austrijske klimatske politike. Čelnici žele staviti cijenu na emisije i spustiti taj trošak u sve od cestovnog prijevoza do kućnog grijanja. U suštini, građani bi plaćali za svaku tonu ugljičnog dioksida koje emitiraju. To nije posve nove ideja. Mnoge zemlje imaju mjere usmjerene na suzbijanje ugljičnog intenziteta, EU olakšava plaćanje za onečišćenje, a SAD je procijenio društveni trošak ugljika na 51 USD za vlastite politike. Austrija procjenjuje da se suočava s devet milijardi eura kazni u Europskoj uniji do 2030. godine, ako ne započne dramatično snižavanje emisija, dobar razlog za nastavak politika koje čine ugljik skupljim.
Austrija razmatra korak dalje, izravno oporezivanjem svojih građana. Međunarodni monetarni fond odobrio je ideju u lipanjskom izvješću, preporučujući cijenu od 100 eura/toni do 2030. Ministrica zaštite okoliša Leonore Gewessler, članica Zelene stranke, postavljena je za otvaranje pregovora o tom pitanju prije kraja ove godine s ministrom financija Gernot Bluemelom. Učvršćivanje vladine cijene na emisije će biti ključ za prijenos “ispravnih signala” u austrijsko gospodarstvo u sljedećem desetljeću, kaže Armon Rezai, profesor ekonomije na Bečkom sveučilištu koji je savjetovao narodnu banku u zemlji.
Trenutno, pojedinci i male tvrtke su uglavnom isključeni iz europskih nestabilnih ugljičnih-offset tržišta. “Ako samo postupno povećavate porezne stope, onda ljudi općenito ne haju”, rekao je Rezai, navodeći istraživanje o tome kako povećanje povećanja poreza na alkohol i duhan samo skromno odvraćaju ljude od nezdravih navika. “Bilo bi više smisla objaviti i implementirati oštar ugljični porez u propisanom vremenskom okviru, dok potencijalno uklanjaju druge poreze na energiju.”
No, opozicija oporezivanja onečišćenja koje se emitira iz motora s unutarnjim izgaranjem je žestoka među nekim u Austriji, uključujući nacionalističku stranku koja izjednačava licencu za spaljivanje fosilnog goriva s individualnom slobodom. Gotovo desetina poslova u Austriji povezana je s automobilskom industrijom. Austrijska gospodarska komora nazvala je vladin porezni plana ideološki potaknutom fantazijom i skuplja skeptike među nekim od najvećih tvrtki u zemlji, uključujući Vostalpine, OMV i Wienerberger. Greenpeace je objavio da bi najviše bilo pogođeno 10% najbogatijih u zemlji, jer ta kućanstva emitiraju dvostruko više CO2 od prosječnih.
Kako bi se olakšao utjecaj poreza na ugljik, Vlada je objavila poticaje za smanjenje ugljičnog otiska. Stotine milijuna eura su tu kako bi se pomoglo poreznim obveznicima prebacivati se na električna vozila, instalirati punionice i odustati od fosilnog goriva. U drugoj polovici 2021. godine, zakon će omogućiti bržu ugradnju subvencioniranih fotonaponskih i vjetroelektrana, kao i formiranje energetskih zajednica za smanjenje moći tradicionalnih komunalaca u energetici, objavio je Bloomberg Green, a piše Energetika-net.
