Nove termolektrane koje se trenutno grade ili čija gradnja se planira u bivšim jugoslavenskim republikama mogle bi se suočiti s neplaniranim okolišnim troškovima koje previđaju, što će itekako utjecati na isplativost tih projekata, pokazuje nova analiza Bankwatcha.

Analiza promatra deset termoelektrana u regiji, a glavnina projekata nije pravilno ukalkulirala troškove emisija ugljičnog dioksida. Čak i s cijenom od pet eura po toni CO2 najmanji projekt, TE Pljevlja 2 u Crnoj Gori, poskupjet će godišnje za osam milijuna eura, dok bi po cijeni od 35 eura/t, koja bi se mogla dogoditi od 2030. taj trošak mogao godišnje skočiti na 55,6 milijuna eura. Za novu jedinicu od 600 MW Ugljevik 3 u Bosni i Hercegovini, najvećoj termoelektrana na ugljen koja se planira, cijena ETS jedinica mogla bi se kretati između 21 i 146 milijuna eura godišnje. Srpski projekt TE Kostolac B3 uopće ne uzima u obzir cijene emisijskih jedinica, pod pretpostavkom da će ih platiti država, iako Energetska zajednica JI Europe zabranjuje takvu vrstu plaćanja. Čak ni TE Stanari, koja bi prema nekim podacima iz 2011. trebala emitirati 2,3 mil t ugljičnog dioksida godišnje, nije objavila koji su troškovi tih emisija niti kako to utječe na isplativost projekta.

Istovremeno, elektroprivrede za zapadu masovno zatvaraju kapacitete na ugljen; Enel je 2014. najavio da će u narednih pet godina zatvoriti 13 GW kapaciteta u plinu i ugljenu, a Vattenfall je prodao 8 GW gubitaških kapaciteta prošle godine.