[vc_row][vc_column width=”1/3″]Andrej Grubišić za N1 [/vc_column][vc_column width=”2/3″]Zašto su obroci kuhara volontera na području pogođenom potresu bili jeftiniji on onih koje sada priprema državna tvrtka Pleter, ekonomski analitičar Andrej Grubišić smatra da ima tu dosta politikanstva, ali i malo podbadanja.[/vc_column][/vc_row]
“Pojedinci iz privatnog sektora brzo su reagirali, vidjeli smo koordinaciju bez centralnog državnog planiranja. Vidjeli smo činjenicu da, ako država negdje nije involvirana, ne nestaje solidarnosti”, rekao je gostujući u Novom danu.
“To je primjer da, ako želimo biti s nekim solidarni, ne mora nužno država dati uslugu. Uslugu može dati i privatni sektor što ćemo platiti mi porezni obveznici. Kad netko kaže da se bez države ne može treba to artikulirati do kraja – sud koji će pravilno donositi procjene i prosudbe, gdje država ima ulogu arbitrarnog, a ne aktivnog sudionika, uloga vojske i uloga policije”, pojasnio je.
Nema ništa protiv da država bude transmisijski mehanizam, dodaje. “Ne vidim ulogu države u ekonomiji jer nitko tuđim novcem ne raspolaže kao svojim. Ne vidim državu kao monopolista pružanja usluga zdravstvenog osiguranja, mirovinske štednje i isplata mirovina te u školstvu, a posebno da uzima milijune kuna državnim obveznicima i onda ih dijeli sektorima za koje smatra da su bitni. Kad se uzmu samo ove četiri stvari – zdravstvo, mirovine. školstvo i subvencije, dolazimo do 100 milijardi kuna godišnjeg troška. A praksa nas uči da nije dovoljno samo imati dobru namjeru jer nas ne opstruira od odluka koje imaju negativne reperkusije, a trebale bi nas štititi”, komentira ekonomski stručnjak Grubišić.
Zato se, kaže, zalaže da temeljem isključivo objektiviziranih činjenica, podataka i statistike, a ne ideologije ili dogmatskog uvjerenja, pokušamo donositi zaključke što funkcionira, a što ne. U tom slučaju, dodatan angažman države u rješavanju životnog standarda ovih ljudi koji će zahtijevati njezinu proaktivnost u smislu trošenju tuđeg novca – mislim da je to krivi put. Država bi trebala reagirati, ali na način koji nazivam pozitivni državni intervencionizam, govori Andrej Grubišić.
Predlaže smanjenje PDV-a na 20 posto, da svi plaćaju porez na dobit 10 posto, smanjenje trošarina, privatizaciju brojnih državnih kompanija, barem djelomičnu liberalizaciju zdravstva, školstva i mirovinskog sustava. “Ne umanjujem ulogu države tamo gdje je mjesto države.” “Kada govorimo o javnim, u pravilu mislimo na ono što je financirano javnim novcem. Nije realno očekivati da ćemo vidjeti obnovu u tako kratkom roku na način koji je u skladu s dostojanstvenim načinom života”, rekao je.
Predlaže da novci dođu na račune tih ljudi. “Uvjeren sam da težak socijalni status ne znači nedostatak zdrave pameti i da sami odluče kakvu vrstu obnove žele… Ovdje je ključno tko kontrolira novac. Volio bih da što više tog novca dođe na račune tih ljudi, a oni sami odluče što će s njime”, dodao je.
Kontejnere treba kupiti tamo gdje ih se može najbrže dobiti, smatra Grubišić. “Nemojmo ponovno pasti u zamku samodostatnosti, da netko kaže da trebamo imati domaću ili državnu proizvodnju kontejnera”, rekao je, dodavši da se stambeni kontejneri trebaju kupiti u normalnim vremenima, najpovoljniji, neovisno o tome gdje su proizvedeni. “Kreiranje dobrog životnog standarda ne postoji bez žrtve i odricanja. Da bi država iz nekog fonda isplatila subvenciju, ona to nekom drugom mora uzeti”, kaže ekonomski analitičar za N1.
