Niska cijena nafte i nemogućnost smanjivanja zaliha utjecat će na geopolitička zbivanja

Zbog viška nafte na tržištu, zemlje koje ovise o petrodolarima sada razmatraju koje reforme gospodarstva provesti i koje troškove srezati da bi uopće ostale likvidne. Većina analitičara drži da će se cijena nafte zadržati na niskim razinama još neko vrijeme, što će utjecati na geopolitičke promjene.

Sirova nafta danas se može nazivati brojnim nazivima i epitetima, ali zasigurno ne i crnim zlatom, kako se ovaj energent zvalo do prije godinu dana. Cijene sirove nafte danas su na najnižoj razini u posljednjih desetak godina, toliko niskoj da je sada skuplje metalno bure u koje se nafta pakira od same tekućine izvučene iz zemlje. I po svemu sudeći, ovakva situacija neće se skoro mijenjati. Prema procjenama analitičara, nafta će se na razini cijene od tridesetak dolara po barelu zadržati tijekom cijele 2016. godine, što će neminovno promijeniti geopolitičku sliku svijeta kakvog danas poznajemo. Nekoliko je razloga za veliki pad cijene nafte, koja je prije manje od dvije godine stajala i četiri puta više nego danas. Prije svega, tu je enormno povećana proizvodnja nafte, ne samo iz konvecionalnih bušotina već i iz škriljevca. Nalazišta koja se eksploatiraju frakiranjem diljem SAD-a i Kanade proizvela su goleme količine sirove nafte iz izvora koji do prije nekoliko godina nisu bili raspoloživi.

Istodobno, potražnja za naftom pala je zbog usporavanja rasta kineskog gospodarstva. Prvi put Kina je godinu završila s rastom svoje ekonomije od samo 6 posto, što je užasno malo za jedno od vodećih svjetskih gospodarstava, svojevrsnu „svjetsku tvornicu“. Svemu tome treba pridodati i promjene u tehnologiji transporta. Ne samo da suvremena vozila troše dvostruko manje benzina nego prije desetak godina, već je sve više hibridnih pa čak i potpuno električnih automobila na cestama Europe i SAD-a, koja se pune električnom strujom dobivenom iz elektrana, vrlo često pokretanih obnovljivim izvorima energije poput vjetra ili vode.

Kada bi u prošlosti cijene nafte pale na nisku razinu, zemlje OPEC-a, koji okuplja vodeće proizvođaće sirove nafte, riješile bi situaciju smanjenjem proizvodnje čime bi, u kratko vrijeme, cijena sirove nafte ponovno narasla. Sada je situacija znatno drukčija, a ovoj je prvi put da OPEC ne može reduciranjem proizvodnje utjecati na cijene na svjetskom tržištu. Iz jednostavnog razloga što više nisu jedini proizvođači nafte o čijoj volji i odlukama ovisi cijeli svijet. Saudijska Arabija, kao jedna od vodećih članica OPEC-a s obzirom na utjecaj i obim proizvodnje, ne usudi se smanjiti proizvodnju sirove nafte ni za jedan jedini barel jer će njihov dio tržišta odmah zauzeti drugi proizvođači. Kupce koji su do sada uzimali saudijsku naftu rado će preuzeti američki i kanadski proizvođači iz škriljevca ili Iran koji se upravo ovih dana kroz velika vrata vraća na naftnu cijenu svijeta. Nakon godina sankcija u kojima nije ima kome i kako plasirati naftu iz svojih nalazišta, Teheranu sada nije toliko bitna cijena koliko mogućnost da napokon rasproda svoje zalihe i popuni devizne rezerve. Pri tome neće ni u jednom trenutku voditi računa o strategijama i problemima ostalih zemalja članica OPEC-a koje su, do prije nekoliko godina, prodavale naftu po 120 dolara za barel, u vrijeme dok je Iran bio sputan međunarodnim sankcijama.

Uostalom, da kojim čudom i dođe do dogovora proizvođača koji bi odlučili smanjiti proizvodnju, to još uvijek ne znači da bi cijena nafte počela rasti. Naime sva naftna skladišta, ne samo u SAD-u i Europi, već i golemi skladišni kapaciteti u Kini, Indiji i cijelom nizu azijskih zemalja popunjena su „do čepa“. Da bi se ispraznila ta skladišta popunjena u pusljednjih nekoliko mjeseci, potrebno je određeno vrijeme, vrijeme koje zemlje proizvođači nafte nemaju na raspolaganju.

Da su nastupila nova vremena, svjesni su danas svi. Saudijska Arabija najavila je prije nekoliko dana da razvija novu strategiju gospodarskog razvoja zemlje po kojoj se više ne bi potpuno oslanjali na prihode od nafte već planiraju razvijati i trgovinu, proizvodnju te (vjerski) turizam. Velika je ovo promjena za zemlju u kojoj je do sada domicilno stanovništvo živjelo gotovo potpuno od subvencija države, a poslove su obavljali stranci. Slična je situacija i u Kataru, Emiratima, Bahrainu, svim zaljevskim zemljama koje su vrlo dobro živjele na račun rudnog bogatstva.

U geopolitičkom smislu smanjenje cijene nafte, i smanjenje ovisnosti o ovom energentu donosi znatne promjene gotovo u svim dijelovima svijeta. Prije svega, Bliski istok gubi na geostrateškoj važnosti. Naravno, i dalje će biti važno tko kontrolira velika nalazišta na sjeveru Perzijskog zaljeva i diljem Arapskog poluotoka, no znatno manje bitno nego prije. Istodobno, smanjen dotok gotovine na račune saudijskih i katarskih šeika znači i potrebu za rezanjem troškova koji nisu nužni. A među te troškove, gotovo je sigurno, ulazi i financiranje islamitičkih pokreta i organizacija poput ISIL-a ili Al-Qaide, ali i vehabističkih ćelija koje su rasprostrenjene diljem Europe, pa i u hrvatskom susjedstvu poput ćelija u Ošvama ili Gornjoj Maoči.

Niska cijena nafte utjecat će i na Rusiju. Prošlogodišnji proračun Rusija napravljen je na bazi prosječne cijene nafte od 100 dolara po barelu. Ovako precijenjena nafta u projekcijama proračuna izazvala je veliki deficit koji je morao biti krpan posezanjem u devizne rezereve kako bi se, koliko-toliko, obranila rublja i standard građana. Pad rublje je zaustavljen, no niska cijena nafte, koja je Rusiji veliki izvor prihoda, onemogućuje Moskvu u aktivnijem provođenju moguće ekspanzionističke politike i „čuvanju vlastitog dvorišta“. Dokle god je cijena nafte niska, baltičke zemlje, Poljska i istok Europe ne trebaju strahovati od eventualnih ruskih akcija i mogućih provokacija, o kojima se govorilo još prije godinu dana. Rusija će imati dovoljno novca da zadrži svoje otvoreno ili skriveno prisustvo na dva područja, u Siriji i na istoku Ukrajine, no dalje od toga neće ići.

Pad cijena nafte donosi i geopolitčke promjene u Južnoj Americi. Venezuela, zemlja s najvećim dokazanim zalihama nafte na svijetu, već sada je pred gospodarskim slomom. Inflacija se mjeri troznamenkastim brojkama, nestašice i redukcije svakodnevna su pojava. Maduro više nema ni volje ni sredstava financirati „bratske socijalističke pokrete“ na zelenom kontinetu, a ideja socijalizma u Latinskoj Americi polako će s vremenom nestati.

Na kraju, zbog niske cijene nafte središnja Afrika bit će, vrlo je vjerojatno, izložena dodatnoj nestabilnosti. Nigerija više neće imati dovoljno sredstava za financiranje relativno učikovite borbe protiv Boko Harama i izgledno je da će ova islamistička teroristička organizacija u skoro vrijeme dodatno ojačati, piše jučerašnje tiskano izdanje Večernjeg lista.

Svijet jeftine nafte znatno je drukčiji od svijeta kakvog smo do sada znali. Geopolitička situacija neminovno se mijenja. Dio analitičara tvrdi kako će nafta ponovno narasti na stotinjak dolara, samo je pitanje kada, za pet, deset ili petnaest dolara. No sve je više onih koji kažu da zemlje bogate nafton prolaze istu sudbinu kakvu je prolazila Velika Britanija prije stotinjak godina. Zemlja koja leži na ugljenu u to se vrijeme suočavala sa sve manjom potražnjom jer je svjetska industrija prelazila na naftu kao glavni energent. I tada su se pojedini Britanci tješili da je u pitanju samo prolazni trend, tvrdili su kako će za ugljenom uskoro ponovno nastati jagma. Pogriješili su, jagme više nikada nije bilo.

0 comments