Satelitske snimke potvrđuju da je uništen drevni Belov hram u antičkom gradu Palmiri u sirijskoj pustinji, priopćili su u ponedjeljak Ujedinjeni narodi. Tako je drevna Palmira, svjetski biser arheologije i njezin najvrijedniji dio, hram Bel, star oko 2000 godina, uništila zločinačka tzv. Islamska država. Militanti su hram digli u zrak, brutalnošću kakvom su do sada pokazali i bezbrojnim smaknućima svih koji im se protive i ne odobravaju njihov sulud, zločinački pohod koji je zgrozio cijeli svijet. U samo godinu dana postojanja, tzv. Islamska država pokazala se kao najokrutnija teroristička i pljačkaška organizacija u novijoj povijesti, a svojom je bestijalnošću nadmašila čak i Al-Quaedu.
Aktivisti i svjedoci tvrde da je to područje potresla snažna detonacija koja se osjetila kilometrima daleko. “Bila je to eksplozija koju bi i gluhi čuli. Sve je razoreno, cigle i stupovi su posvuda razbacani”, rekao je jedan mještanin za AP, prenosi BBC. I tako je u nedjelju je IS postavio eksploziv unutar hrama Bel, uništivši djelomično zdanje, potvrdio je Sirijski opservatorij za ljudska prava. Ostaci antičke Palmire na popisu su UNESCO-ove svjetske kulturne baštine.
Muhamed Hasan al-Homsi, aktivist iz Palmire, također je ustvrdio da je došlo do djelimična razaranja hrama. “Koristili su posude i bačve ispunjene eksplozivom, unaprijed pripremljene”, koje su uništile unutrašnjost hrama, rekao je on. Džihadisti, koji zauzimaju prostrana područja u zemlji zahvaćenoj građanskim ratom, 23. su kolovoza uništili hram Baalšamin, najvažnije svetište u Palmiri.
Riječ je o hramu koji je spadao u najočuvanije građevine toga vrijednog arheološkog nalazišta, kojeg je IS zauzeo u svibnju. Od tada iz Palmire redovno stižu informacije o sustavnom uništavanju, dobrim dijelom i od samih militanata koji se putem interneta hvale svojim nedjelima. “Možemo potvrditi uništenje glavnog zdanja Belova hrama, kao i reda stupova u neposrednoj blizini”, navela je UN-ova agencija za obuku i istraživanje (Unitar) nakon usporedbe satelitskih snimki prije i poslije eksplozije u Palmiri u ponedjeljak ujutro.
Prema navodima UN-ove agencije, na snimkama od 27. kolovoza vidljiva je cjelovita struktura hrama dok je na najnovijim snimcima vidljivo tek nekoliko stupova tog lokaliteta što, prema Unitaru, otklanja sumnju u to da je 2.000 godina star hram doista uništen. Riječ je o drugom po redu činu destrukcije u tjedan dana koji su u Palmiri izveli pripadnici terorističke Islamske države. Prethodno su 23. kolovoza u potpunosti eksplozijom uništili manji hram, Bal Šamin.
Tjedan dana ranije pogubili su dekapitiranjem glavnog arheologa koji je četiri desetljeća brinuo o ostacima Palmire, 82-ogodišnjeg Haleda al-Asada. Drevna Palmira je pod UNESCO-vom zaštitom, a osim za uništavanje spomenika, IS ju je koristio i kao kulisu za brutalna smaknuća. Prije sukoba u Siriji, Palmiru je godišnje obilazilo više od 150 tisuća turista. No, ono o čemu se ne toliko govori i ne piše, budući je u sjeni krvavih, jezivih pokolja i smaknuća koje radi ISIS-ovi psihopati, jest činjenica da oni, osim uništavanja drevnih građevina, veliki dio tih artefakata prodaju na crnom tržištu, djelomično se time i financirajući.
Naime, krađa umjetnina kao dio ratnog plijena poznata je još od vremena Aleksandra Velikog, koji je nakon pobjede nad Darijem III. trijumfalno ušetao u njegov šator te pokupio sve vrijednosti, uključujući perzijske tapiserije i zlatnu kadu u kojoj je proslavio pobjedu. U antičkom Rimu trijumfalna povorka je obavezno sadržavala i kola koja su pokazivala ratni plijen, što najbolje pokazuje Titov slavoluk u Rimu. Nakon osvajanja Korinta 146. g. pr.Kr. Emilije Paulus je na 250 kola utovario grčke slike i kipove.
Od početka američke invazije na Irak i sukoba u Siriji trgovanje antikvitetima koji potječu s Bliskog istoka je u sve većem porastu pa je upravo to izvor novca kojim se financiraju teroristi, zajedno s trgovinom opijumom i naftom od koje dolazi glavnina novca. Većina antikviteta je ukradena iz muzeja ili galerija, a sve češća su i neovlaštena iskapanja na arheološkim lokalitetima koja obavlja lokalno stanovništvo za bolje ustrojene terorističke organizacije koje ih dalje preprodaju, najčešće preko Libanona i Hezbollaha.
Tako je prošle godine lokalni ribar iz Gaze u plićaku pronašao brončanu statuu Apolona koja je ubrzo postala taocem Hamasa, a koji ju je pokušao prodati ni manje ni više nego preko e-Baya za 500.000 dolara! Pri tome ni jednom od rijetkih arheologa na ovom ratnom području nije bilo dopušteno vidjeti statuu, a kamoli napraviti izvještaj trenutnog stanja i plan restauracije. Po izgledu statue na fotografijama, stručnjaci su zaključili da je vjerojatnije da je pronađena na kopnu te se prava lokacija pronalaska pokušava skriti kako bi se izbjegle rasprave o vlasništvu.
Novinari Reutersa i The New York Timesa već su pisali kako se Islamska država (IS), zločinačka tvorevina koja kontrolira teritorij u Iraku i Siriji, financira djelomično i novcem koji dolazi od nezakonite prodaje starina tvrdeći tako da Zapad, odnosno, kolekcionari umjetnina nesvjesno financiraju teroriste.
Iračke obavještajne službe tvrde da je IS dosad u Iraku utržio više od 36 milijuna dolara samo od prodaje artefakata s više od 4500 arheoloških nalazišta koja su pod njihovom kontrolom. Nisu oni jedini koji na ovakav način pokušavaju doći do novca. Novinar The Sunday Timesa imao je priliku iz prve ruke posvjedočiti kako izgleda pokušaj prodaje sirijske baštine kada se u Bejrutu pretvarao da traži umjetnine za prodaju na zapadno tržište. Ponuđeno mu je 11 poprsja iz Tadmura i antičke staklene zdjelice po cijeni od 6 tisuća funti. Potražnja za predmetima s Bliskog istoka je tolika da su se čak počele javljati i krivotvorine. Dobar dio preprodavatelja čine upravo izbjegli Sirijci koji u tome ne vide ništa sporno jer umjetnine pripadaju Siriji i sirijskom narodu pa je i jedino pravedno da ih prodaju sami Sirijci. No, postavljaju nam se dva pitanja: Tko ih kupuje i zašto? i Kako spriječiti daljnju devastaciju i uništavanje višetisućljetnih kultura?
Među kupcima se uglavnom nalaze kolekcionari sa Zapada te bogataši iz Zaljevskih zemalja, Kine i Japana koji iskorištavaju situaciju kako bi za svoje zbirke nabavili ključne primjerke za daleko manju cijenu nego što bi im bila regularna tržišna vrijednost. Situacija je otišla toliko daleko da se čak iskopavanja, koja potvrđuju satelitske snimke, rade po narudžbi. S kolapsom ekonomije Sirijcima nije preostalo ništa drugo nego kopati. Predmeti su se počeli javljati i na aukcijama na zapadu, a pitanje je vremena kada će se pojaviti i na policama muzeja. Muzeji se drže pravila da dok god netko ne dovede u pitanje podrijetlo pojedinih predmeta, njihova nabava je legitimna. A samim time i izlaganje očima javnosti, piše Andrea Latinović.
Michel al-Maqdissi, ravnatelj Odjela za arheološka istraživanja pri Općoj upravi za antikvitete i muzeje sirijske vlade, oštar je u svojim kritikama koje prvenstveno adresira na UNESCO, predbacujući im da su se prekasno aktivno uključili u rješavanje postojećih i sprječavanje mogućih problema. Jedna od mjera koja ova krovna organizacija za očuvanje baštine predlaže je školovanje carinika u susjednim zemljama kako bi se spriječilo krijumčarenje, no šteta je već učinjena. Prema mišljenju al-Maqdissija, UNESCO je zagušen birokracijom zbog koje na kraju potrebna pomoć uopće ne dolazi do aktivista na terenu. Brojne nevladine organizacije bore se osvijestiti javnost o sve većem priljevu artefakata u zapadne zemlje prvenstveno izradom kataloga i popisivanjem predmeta koji bi svoje podrijetlo mogli imati u Siriji ili Iraku, ali i na licu mjesta nastoje spasiti knjižnice i muzejske zbirke premještanjem u trezore banaka i podrume.
Naravno, situacija je kompleksna, no organizacije, predvođene UNESCO-m trebale bi promišljati na koji način pomoći i spriječiti oskvrnjivanje na licu mjesta, jer udaljavanjem predmeta iz arheološkog konteksta se oduzima njihova vrijednost i gube dragocjeni podatci ne samo za sirijsku prošlost, neko i svjetsku, jer se radi o području gdje je civilizacija rođena, o kulturnoj kolijevci svih naroda. UNESCO bi mogao razraditi plan edukacije i financiranja stručnjaka koji će, kad se jednog dana borbe stišaju, moći aktivno sudjelovati u restauraciji baštine jer je Sirija pogođena odljevom mozgova, a za školovanje nove generacije stručnjaka treba 10 do 15 godina, kako tvrdi al-Maqdissi.
Trenutak u kojem ćemo se svi osvijestiti doći će prekasno i nećemo imati što ostaviti u naslijeđe generacijama koje dolaze. Hoćemo li se za koju godinu diviti grčkim vazama, rimskim mozaicima i islamskoj keramici u muzejima diljem Europe, dok će muzeji Bliskog istoka zjapiti prazni? Je li zadržavanje umjetnina pod izlikom da u zemlji iz koje potječu neće biti izloženi i tretirani kao u onoj u kojoj se sad nalaze dovoljno dobro opravdanje? Kritizirati pojedince koji na rubu egzistencije rasprodaju svoju djedovinu jedan je problem, donekle i ljudski razumljiv, ali trebalo bi na svaki mogući način stati na kraj organiziranim pljačkašima i preprodavačima, carinicima koji gledaju kroz prste spomenutima, i naposljetku, svima onima koji kupuju predmete za koje postoji i najmanja sumnja da su ilegalnog podrijetla. Prema podacima UNESCO-a, razmjer razaranja u Siriji toliki je da se ne može usporediti ni sa čim prije. Stoga je na potezu UN- koji bi trebao uvesti hitnu zabranu trgovanja sirijskim artefaktima po uzoru na zabranu trgovanja iračkim iz 2003. godine.
Autorica teksta je diplomirana povjesničarka Andrea Latinović za portal Direktno.hr.
