Nikada više Weimar. Izabran novi njemački predsjednik

Mnogi su tek nakon izbora Donalda Trumpa shvatili koliku moć posjeduje predsjednik SAD-a. U Njemačkoj je to drugačije. Savezni predsjednik ima samo reprezentativnu funkciju.  U usporedbi s državnim poglavarima drugih zemalja, njemački savezni predsjednik ima malo mogućnosti utjecati na dnevnu politiku. On međunarodnopravno zastupa Saveznu Republiku Njemačku i službeno predstavlja zemlju.

Savezni predsjednik potpisuje zakone – bez njegova potpisa oni se ne mogu proglasiti i stupiti na snagu. U svakom slučaju je sporno do koje mjere on može stvarno preispitati zakone i spriječiti njihovu provedbu. Dok neki polaze od toga da predsjednik države samo formalno može kontrolirati korektno donesene zakone, drugi mu pak priznaju pravo i na konkretnu, dakle sadržajnu provjeru.

Prilikom stupanja na dužnost bivši predsjednik Horst Köhler je na primjer najavio da namjerava biti i neugodan. To je prvenstveno pokazao kada je odlučio da ne potpiše Zakon o sigurnosti leta, koji je predviđao privatizaciju službe za sigurnost leta. Isto tako je uskratio svoj potpis pod Zakon o informiranju potrošača. Predsjednikova je zadaća također da Bundestagu predlaže saveznoga kancelara ili kancelarku kojega će savezni parlament izabrati. On, s jedne strane, na zahtjev Bundestaga imenuje i razrješava saveznoga kancelara, a s druge strane na prijedlog saveznoga kancelara imenuje i razrješava ostale savezne ministre. Osim toga ima pravo udijeliti pomilovanje počiniteljima kaznenih djela. Predsjednici se u Njemačkoj zalažu za ljudska prava, promoviraju vladavinu prava ili demokratski dijalog, piše DW.

Za razliku od SAD-a, Francuske ili Austrije, saveznoga predsjednika u Njemačkoj narod ne bira izravno, već ga bira Savezna skupština. Ona se sastoji od članova Bundestaga i istoga broja delegata koje šalju parlamenti saveznih zemalja. Savezni se predsjednik bira na pet godina, a ponovni izbor moguć je samo još jednom. Izabran može biti svaki Nijemac koji je navršio 40. godinu života.

Povijesni su razlozi zašto njemački savezni predsjednik ima uglavnom reprezentativne zadaće. Jer u Weimarskoj republici tadašnji je predsjednik Reicha imao dalekosežnu političku moć, smio je ukidati ustavne zakone i vladati izdavanjem izvanrednih ukaza – nazivali su ga „zamjenikom cara”. Sve su to bili čimbenici koji su odigrali veliku ulogu kada su nacionalsocijalisti preuzeli vlast.

Frank-Walter Steinmeier je novi predsjednik Njemačke. Skoro 20 godina je ovaj socijaldemokrat aktivan u političkim vodama. Prije nekoliko godina se kandidirao za kancelarsku dužnost, ali je izgubio od Angele Merkel. Frank-Walter Steinmeier je kao zajednički kandidat stranaka socijaldemokratskog SPD-a i demokršćanskog tabora CDU/CSU izabran za saveznog predsjednika. Steinmeier je već dugi niz godina ime koje je konstantno prisutno u njemačkoj politici. Donedavno je bio ministar vanjskih poslova u tzv. „velikoj koaliciji” CDU/CSU-a i SPD-a. Za većinu građana Njemačke, kako su pokazale ankete, Steinmeier je lice koje predstavlja njemačku diplomaciju. Pritom je njegov posao šefa diplomacije bio tek posljednji u nizu pozicija koje je ovaj 61-godišnji socijaldemokrat obavljao tijekom svoje skoro 20-godišnje političke karijere. Šef ureda saveznog kancelara, predsjednik kluba zastupnika, ministar vanjskih poslova i kandidat za kancelara. Nakon Joachima Gaucka, dakle, u predsjedničku fotelju sjeda čovjek koji nije nepoznanica u Njemačkoj.

Steinmeier u prtljazi donosi puno toga što će mu dobro doći na funkciji predsjednika Njemačke. On je kao ministar vanjskih poslova uživao visoki ugled i izvan vlastite stranke (SPD), ima diplomatsko iskustvo, cijenjen je i na međunarodnoj razini i prošao je kroz mnoge krize. I rezultati anketa odražavaju taj visoki ugled. Steinmeier se već godinama nalazi u samom vrhu listi kad je u pitanju omiljenost političara u Njemačkoj. Ta omiljenost je na koncu vjerojatno bila važan argument za njegov izbor za predsjedničkog kandidata, nakon što se tjednima vodila igra “povuci – potegni” oko odgovarajućeg kandidata.

Mnogi promatrači su već duže govorili kako je taj sin jednog stolara iz Sjeverne Rajne i Vestfalije zainteresiran za najvišu funkciju u državi. I doista se Steinmeier kao ministar vanjskih poslova tijekom svojih brojnih putovanja s blizu 400.000 kilometara godišnje prijeđenih zrakoplovom uvijek predstavljao gotovo predsjednički. I uvijek mu je važno bilo stvaranje ravnoteže. Posebno u konfliktu u Ukrajini je stekao visoki ugled zbog svojih diplomatskih poteza između Kijeva i Moskve. Steinmeier je tada pomogao u tome da se ublaži taj konflikt – što je obrazloženo i njegovim promišljenim izborom riječi. Utoliko je snažnije ono zbog čega je u medije dospio svojim izjavama o novom predsjedniku SAD-a. Donalda Trumpa je Steinmeier nazvao “propovjednikom mržnje”. Kasnije je govorio o tome da Trumpovo predsjedništvo označava “kraj starog svjetskog poretka”. To nikako nije odgovaralo slici koja je kreirana u javnosti o tom diplomatu o kojemu poneki promatrač govori kako ima naklonost prema dosadnom birokratskom životu.

Njegova karijera je započela u timu bivšeg kancelara Gerharda Schrödera (SPD). Steinmeier je bio šef njegovog ureda dok je Schröder još bio premijer Donje Saske. Nakon što je SPD 1998. došao na vlast u Berlinu i Schröder postao kancelar, Steinmeier je preuzeo funkciju državnog tajnika, a poslije i šef kancelarovog uredu. 2005. je za vrijeme prve velike koalicije demokršćana i socijaldemokrata postavljen na funkciju ministra vanjskih poslova, a obavljao je i funkciju vicekancelara. 2009. ga je njegova stranka (SPD) postavila za kandidata za kancelara. SPD je, međutim, izgubio izbore, a mnogi su kao razlog navodili Steinmeierovu nedovoljnu blizinu biračima. 2013. se Steinmeier nakon ponovnog formiranja velike koalicije vratio na čelo ministarstva vanjskih poslova. Pored Hans-Dietricha Genschera (FDP), on se time ubraja među vodeće ličnosti njemačke vanjske politike proteklih desetljeća. Steinmeier je rođen 5. siječnja 1956. u Detmoldu i oženjen je sutkinjom Elke Büdenbender. Imaju jednu odraslu kćerku, studenticu. Humana strana Steinmeiera je prvi put u središte pozornosti javnosti dospjela 2010. godine. Kao predsjednik kluba zastupnika socijaldemokrata u Bundestagu je Steinmeier tada pauzirao kako bi svojoj tada teško oboljeloj supruzi donirao bubreg. Pored velikih privatnih motiva za taj čin, to mu je donijelo dosta respekta i priznanja stanovništva u Njemačkoj, piše DW.

You may also like

0 comments