Nenad Bakić: Poslovati u Hrvatskoj je katastrofalno

U raspravi o Doing Business je Velimir Šonje u pravu i to jako: poslovati u Hrvatskoj je strašno; potvrđuju čvrsti podaci i državna FINA

1. Doing business za Hrvatsku je promjenio metodologiju, pa je Hrvatska sada više na ljestvici. Iako katastrofalno nisko s obzirom na naše prilike i ambicije. Valjda potaknut bučnim javnim drečanjem koje je, svjesno ili nesvjesno, s velikim nerazumijevanjem ili manipulativno, ‘interpretiralo’ izvješće, Šonje je pojasnio o čemu se radi: ŠTO SE KVRAGU DOGAĐA (S DOING BUSINESS 2016.)?!. Zatim se razvila polemika (ipak na višoj razini), a idući Šonjini tekstovi, kao i link na raspravu s inače odličnim (najboljim poslovnim u Hrvatskoj?) komentatorom i urednikom Jutarnjeg Gojkom Drljačom su ovdje: ĐE ME (OPET) NAĐE S DOING BUSINESS?!

2. Šonje je u pravu. Jako u pravu. Potvrđuje to čak i FINA, ‘s pečatom’. Poslovati u Hrvatskoj je katastrofalno. Pogledajmo što kaže FINA o poslovanju najznačajnijih biznisa u zemlji, malih biznisa. Privatnih malih biznisa je preko 100.000 i zapošljavaju preko 420.000 ljudi. Njima je katastrofalno, o čemu sam pisao prije godinu dana u Jutarnjem (naslov nije moj, nego redakcijski). Kako korištenjem FININE baze podataka možemo znati da je Šonje u pravu? Pa najbolja potvrda neke teorije je da li je praksa potvrđuje. U ovom slučaju: radikalno da. FINA je državna financijska agencija koja zna sve financijske podatke u zemlji, pa eto čak i računa neke pokazatelje poslovanja. Zbirne podatke koje prezentiram ovdje možete za siću kupiti kod FINE, ovdje.

3. Od 20-ak pokazatelja koje FINA računa prikazujem neke, za koje FINA ima čvrsti stav ‘kakvi bi trebali biti’. Ovo sve što slijedi je za preko 100.000 malih poduzeća, zbrino.

A. Stupanj samofinanciranja: JAKO LOŠE

FINA: Stupanj samofinanciranja pokazuje udjel vlastitog kapitala u ukupnim izvorima sredstava; udjel veći od 10,0% može se smatrati prihvatljivim, veći od 20,0% dobrim, a onaj veći od 30,0% vrlo dobrim.

B. Koeficijent financijske stabilnosti: FAIL

FINA: Koeficijent financijske stabilnosti izračunava se kao odnos dugotrajne imovine i dugoročnih izvora (kapital i rezerve uvećane za dugoročne obveze), a mora biti manji od 1,00. (uočite ‘mora’)

C. Koeficijent ubrzane likvidnosti: KATASTROFALNO.

FINA: Koeficijent ubrzane likvidnosti izračunava se kao odnos kratkotrajne imovine umanjene za zalihe i kratkoročnih obveza; uobičajeno ne bi smio biti manji od 1,00.

D. Koeficijent tekuće likvidnosti: KATASTROFALNO.

FINA: Koeficijent tekuće likvidnosti izračunava se kao odnos kratkotrajne imovine i kratkoročnih obveza; ako je manji od 2,00, likvidnost može biti upitna, a ako je manji od 1,00, nesposobnost plaćanja veoma je izvjesna.

E. Koeficijent obrtaja ukupne imovine: JAKO LOŠE.

FINA: Koeficijent obrtaja ukupne imovine izračunava se kao odnos ukupnih prihoda i ukupne imovine, a pokazuje koliko se puta u godini obrne raspoloživa imovina da bi se ostvarili ukupni prihodi; poželjno je da koeficijent bude veći od 1,00, što znači da ukupni prihodi nadmašuju vrijednost raspoložive imovine.

F. Faktor zaduženosti (broj godina): STRAŠNO.

FINA: Faktor zaduženosti uvjetno odražava broj godina potrebnih za pokriće postojećih obveza ako se poslovanje nastavi s istim pozitivnim rezultatima; faktor zaduženosti veći od 5 godina govori o prekomjernoj zaduženosti.

G. Povrat na kapital: KATASTROFALNO.

Ovdje FINA ne kaže ništa, ali je stvar elementarna. Bezrizična stopa u Hrvatskoj je oko 5% (koliko košta državu da se zaduži). Uobičajena premija na rizik za equity (kapital poduzeća) je oko 6%, to je 11%. Dodatna premija za ulagnja u mala poduzeća kakva su u Hrvatskoj bi trebala biti daleko veća od 4%, ali recimo da je 4%. To daje 15%. MOžda ima nekih uhljeba koji misle da je 15% puno, ali takvi bi drugačije mislili kad bi morali svoju štednju uložiti u poslovni poduhvat, a za to založiti kuću ili stan, raditi 12 sati dnevno i imati katastrofalne uvjete poslovanja, o čemu danas jedan primjer daje i Jutarnji: APSURD: KAKO JE HRVATSKA BIROKRACIJA UNIŠTILA BRAVARA Inspektori mu zatvorili pogon jer nije prekršio upute druge inspekcije! Slična ikustva sam imao i sam. Inspektorica (ne znamo da li glupa ili korumpirana ili mrzi poduzetnike) nam je izdala ilegalno rješenje o zatvaranju tvrtke.

4. Šonje je bez svake sumnje u pravu. Pokazuje to i činjenice da u Hrvaskoj praktički nema stranih investicija. Kapital bježi, a s njime i ljudi, ako niste vidjeli, o tome sam pisao ovdje: Kako država siromaši građane i uništava radna mjesta. Toga ne bi bilo da je ‘doing business in Croatia: great!’

5. Ostaje ogromna misterija zašto se ni jedna politička stranka ne obraća malim poduzetnicima i preko 400.000 njihovih zaposlenih?

Vidite li koliko smo s našim zatucanim i retardiranim društvenim stavom daleko od Europe i svijeta? Koji će od nesretnih poduzetnika s tzv. liste srama ikad više željeti pokušati u ovakvoj Hrvatskoj? Sto tisuća “malih” poduzetnika i njihovih 420.000 zaposlenika veliko su biračko tijelo kojem se nitko ne obraća s ovog, za njih temeljnog aspekta, a to je: kako omogućiti normalan život u Hrvatskoj. Sve stranke obraćaju se samo svom članstvu i javnom sektoru, donosi Nenad Bakić na svom blogu.

You may also like

0 comments