Ne bacajte dimne zavjese, objavite Umičevićevu studiju

Objavite studiju koju su za potrebe londonske arbitraže, u sporu INA-MOL oko upravljačkih prava, porezni obveznici platili jedanaest milijuna kuna!

Studiju su izradile tvrtke Oil and Gas Consultants Ltd. te tvrtka AT Karney, obje iz Londona i obje u vlasničkom udjelu imaju hrvatskog konzultanta Jasminka Umičevića koji je autor studije koju je hrvatski odvjetnički tim pri arbitraži proglasio beskorisnom za svoje poslove, nakon čega ju je bivši ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak proglasio tajnom. Kako se radi o studiji koju su porezni obveznici platili jedanaest milijuna kuna, kako neki novinari imaju poput Jelene Lovrić i Marka Biočine barataju informacijama iz studije, kao i neki političari poput Vesne Pusić i Ivana Vrdoljaka, minimum pristojnosti prema onima koji pune proračun bila bi objava studije.

Objavu bi mogao podržati Most, čiji je čelnik Božo Petrov, reagirajući na izjave Milana Bandića o preslagivanju Vlade RH, pokrenuo najnoviju priču o obrani nacionalnih interesa i izrazio sumnju da krugovi oko MOL-a žele Most, kao zaštitnika nacionalnih interesa, izbaciti iz vlasti. Zasigurno bi to podržao i HDZ koji s INA-om, kako je lijepo jučer u emisiji Zoom Zagreb Z1 televizije objasnio Neven Pavelić, glavni urednik portala Direktno.hr, nije imao veze. Dapače, zakon o prodaji INA-e donijela je vlada u kojoj su dominantnu ulogu imali SDP i HNS, koji od 2000. na ovamo vlada hrvatskom komponentom kompanije.

Podržavatelje objave studije valja tražiti i u SDP-u kojem bi kao stožernoj stranci oporbe to trebalo biti u interesu, tim više što se jedan njihov bivši ministar spominjao kao mogući posebni savjetnik odvjetničke tvrtke koja Hrvatsku zastupa u arbitraži. Današnja izjava koja govori o ogorčenosti sukoba dvaju dopredsjednika Vlade pokazuje kako podržavatelja objave studije trebalo tražiti i u krugovima oko premijera Tihomira Oreškovića, a siguran sam da bi i Predsjednički dvori podržali takav vid transparentnosti.

Jer, već nas godinama zamaraju javnim ratom oko upravljačkih prava, prošla vlast je kako kaže Vrdoljak “bila isprovocirana na arbitražu” jer je MOL od INA-e, kao stožerne hrvatske kompanije, načinio mrežu benzinskih crpki i nanio joj 6 milijardi dolara gubitaka. Tako piše, prema Jeleni Lovrić, i u tzv. Umičevićevoj studiji. Argumenti za londonsku arbitražu, na koju smo prema Vrdoljaku isprovocirani, bili su presuda Sanaderu o koruptivnoj prodaji upravljačkih prava i Umičevićeva studija. Prvi argument je srušio Ustavni sud, a drugi hrvatski pravni tim.

S druge strane, motive za sakrivanje bismo mogli potražiti u nedavnom sukobu oko gubitaka INA-e. Tada su bivši ministar gospodarstva i autor studije brujali o potrebi da država prelomi problem oko kompanije i insinuirali potrebu nacionalizacije kompanije. No, činjenice su malo drugačije, barem tako piše u javno dostupnom dokumentu o bilanci INA-e. Gubitak u poslu s MOL-om od 6 milijardi dolara, koji se spominje u tzv. Umičevićevoj studiji, je kumulativni gubitak koji je nastao padom vrijednosti svih naftnih kompanija u svijetu, pa tako i INA-e, ali i odlaskom iz Sirije. Kako je u spomenutoj emisiji jučer rekao Davor Štern, mi smo, po zapovijedi Vesne Pusić napustili svoje bušotine kada nitko nije. Čak štoviše, primjerice Royal Dutch Shell je svoje bušotine dao u koncesiju kineskim tvrtkama do završetka sukoba u Siriji i na taj ih način sačuvao kako vlasnički, tako i nekim prihodom od njih.

Sakrivanje studije imalo bi smisla i zato što je bivša administracija, navodno, odbila naznake neformalnog prijedloga bivšeg ministra vanjskih poslova Miomira Žužula, i savjetnika hrvatskog odvjetničkog tima, o moratoriju od šest mjeseci do godine dana na obje arbitraže, kako bi se pokrenuli pregovori i riješila sporna vlasnička prava koja paraliziraju stožernu hrvatsku kompaniju, a zbog kojih su od vremena Jadranke Kosor do danas, zaustavljene investicije u visini, prema procjeni naftnih stručnjaka, 1 posto BDP-a, za što INA svakako ima snagu.

Sakrivanje studije moglo bi biti u interesu i PR stručnjacima koji, kao da su sada izašli iz Netflixove uspješnice Kuća od karata, bacaju dimne zavjese, uvlačeći u svoje laži, objede i tračeve mnoge novinare i kolumniste, želeći njihovim poslovnim leševima zadovoljiti svoje pogane rasputinovske ambicije ostvarivanja većeg utjecaja kod svojih klijenata i onih koji financiraju njihove usluge.

Zaključimo, objavu tzv. Umičevićeve studije, u potencijalnoj akciji javnosti za njenom objavom, mogli bi sprječavati samo oni kojima je cilj sakriti svoju šesnaestogodišnju štetočinsku praksu u stožernoj naftnoj kompaniji, ali i oni koji bacaju dimne zavjese kako bi se ta politika sakrila ili stekla rasputinovska naklonost vlastitih klijenata.

Nacionalni interes? Interes zasigurno. E pa, interes je javnosti objava studije kad su već svima puna usta nacije.