Naplaćivanje zagađenja, ključni alat u borbi s klimatskim promjenama

Analiza Reutersa
Može li se naplaćivati zagađivanje atmosfere? Neka od najvećih gospodarstava svijeta čine upravo to nastojeći ispuniti obećanja u pogledu smanjenja emisija stakleničkih plinova, piše u analizi Reuters, a prenosi Glas Istre.

Kina, Japan i Južna Koreja odlučili su slijediti Europsku uniju obećavši u zadnje vrijeme da će im cilj biti „nulte neto” emisije. To je obećao i izabrani američki predsjednik Joe Biden tijekom predizborne kampanje. Iduće godine trebale bi iznijeti prve praktične mjere za ostvarenje tih ciljeva, u sklopu obveza preuzetih temeljem Pariškog sporazuma o klimi, a određivanje cijene za emisiju ugljika bit će u njihovu središtu, kazali su stručnjaci za Reuters.

Načelo je jednostavno: cijena ugljika određuje koliko poduzeća moraju platiti za svoje emisije. Što je ona viša, to je veći poticaj da se manje zagađuje i ulaže u tehnologije s niskom emisijom ugljika. Vlade mogu nametnuti to plaćanje putem poreza na ugljik koji poduzeća moraju platiti kada zagađuju ili putem sheme za trgovanje kvotama za emisiju ugljika, kao što je europski ETS. ETS određuje maksimalnu količinu emisija koji neki sektor ili skupina sektora može proizvesti. Kreira „dozvole” za emitiranje ugljika koje poduzeća mogu kupiti za svaku tonu CO2 koju emitiraju.

Mnoge zemlje, od Europe i Južne Koreje do Kine i Kazahstana već su pokrenule takve sheme različitog opsega. Više od petine globalnih emisija obuhvaćeno je kroz 46 nacionalnih shema za naplaćivanje emisija ugljika koje se trenutačno provode ili su u fazi planiranja, kao i 32 regionalna sustava unutar država, po podacima Svjetske banke. Najveća od tih shema, europsko tržište ugljika, očekuje veliku reformu. Otkako je 2005. europski sustav uveden, emisije od termoelektrana i tvornica koje u njemu sudjeluju pale su za 35 posto, više nego u sektorima koji nisu obuhvaćeni tom shemom.

Kad je riječ o energetskom sektoru, shema je pridonijela tome da termoelektrane na ugljen postanu neekonomične, u odnosu na elektrane na plin ili obnovljive izvore energije. Ali ključno je odrediti primjerenu cijenu ugljika. Ako je preniska, poduzeća nemaju dovoljan poticaj da smanje emisije; ako je previsoka, može biti štetna za industriju. EU, koji želi jače smanjenje emisija kako bi ostvario svoje nove klimatske ciljeve do 2030., predložit će širenje i reformu ETS sustava od iduće godine. Promjene predviđaju uključivanje više sektora, kao što je brodski prijevoz tereta, i ograničavanje besplatnih dozvola za europsku industriju kako bi joj se pomoglo da lakše konkurira prekomorskim poduzećima koje nemaju troškove za emisije ugljika. Cijena ugljika, koja trenutačno iznosi oko 27 eura po toni CO2, mora biti tolika da potiče industriju na ulaganja u tehnologije koje smanjuju emisije kao što je vodik, ističu analitičari.

Druga velika gospodarstva dostižu EU u tom pogledu. Kina, sada najveći svjetski zagađivač, planira pokrenuti vlastiti nacionalni ETS sustav, možda već iduće godine. To će biti najveći takav sustav na svijetu i trebao bi obuhvatiti nekoliko milijardi tona CO2 od termoelektrana na godinu. Stručnjaci ističu da je Kina ubrzala pripreme za pokretanje svojeg ETS-a otkako je kineski predsjednik Xi Jinping u rujnu objavio da će Kina postati ugljično neutralna do 2060.

EU surađuje s Kinom u razvoju politika za naplaćivanje emisija ugljika već više od deset godina, kad je riječ i o pilot regionalnim tržištima koja Kina sada ima i o nacionalnoj shemi.

Uvođenje jedinstvene, globalne cijene za ugljik i dalje je daleko. Interne cijene ugljika također pomažu zaštititi ulaganja od budućih politika naplaćivanja emisija ugljika. Pregovori u sklopu UN-a dvije godine nisu doveli do dogovora o zajedničkom skupu pravila za međunarodna tržišta ugljika. Izostanak globalne koordinacije potaknuo je EU da počne pripremati mehanizam za graničnu prilagodbu emisija ugljika, namet na uvoz robe poput čelika i cementa u čijoj proizvodnji nastaju velike emisije ugljika. Time se želi zaštititi europsku industriju od jeftinijeg uvoza iz regija s puno blažim klimatskim politikama. U Sjedinjenim Državama, Joe Biden obećao je učiniti isto, planirajući dva bilijuna američkih dolara za smanjenje emisija, donosi Glas Istre.

You may also like

0 comments