Naoko nepovezane, ali aktualne natuknice

Komentar

Cijena sirove nafte ovi je dana porasla na najviše razine u nekoliko godina, a analitičari procjenjuju kako bi se kretanja cijena nafte prema gore trebala nastaviti kroz sljedeće razdoblje.

Prema nekima cijena će se zaustaviti na oko 100 dolara za barel, a analitičari portala OilPrice prije nekoliko su dana procijenili kako niti cijena od 200 dolara za barel nije nerealna.

Naslovi o probijanju rekorda cijena u nekoliko godina osobito brinu potrošače, jer cijene sirove nafte itekako utječu na maloprodajne cijene derivate. Iako je vlada prije desetak dana, na rok od mjesec dana, zamrznula cijenu naftnih derivata, napadajući udio koji u cijenama marža distributera i dobavljača, a ustežući se od smanjenja vlastitih apetita, o čemu smo pisali na našem portalu, postavlja se pitanje koliko će još dugo moći braniti cijenu od 11.10 kuna za litru goriva.

Sve su zemlje Europske unije na neki način reagirale na rast cijena energenata, neke su uvele vaučere, neke smanjile poreze, no samo je Hrvatska djelovala tako da napadne poslovanje distributera. Nanny state da te Bog dragi sačuva.

Daljnjim rastom cijene sirove nafte, udio marže u cijeni goriva će se dodatno smanjivati, a ako Vlada ne učini ono što čine sve tržišne ekonomije Europe, a za što lobira i Europska komisija, distributerima će postati nemoguće opskrbljivati tržište.

Jer, raditi na štetu vlastitih dioničara je kazneno djelo. Pa čak i ako bismo otkupili ili nacionalizirali INA-u, što je energija koja se nakon, jučerašnje presude Vrhovnog suda Sanaderu i Hernadiju, u javnosti oslobodila brzinom svjetlosti.
Naime, namjerno nanošenje štete vlastitoj kompaniji, premda je dio dominantnog hrvatskog mentaliteta, koji je uzgred kompaniju onomad doveo u situaciju traženja strateškog partnera, koju ju je financijski stabilizirao, ekonomski je kriminal.

U svakoj energetskoj krizi postavlja se pitanje vlastite proizvodnje. No, ovdje postoje nekoliko problema. Prvi, Hrvatska je u najdinamičnijim razdobljima vlastite proizvodnje proizvodila u jednoj godini onoliko koliko Kuvajt u jednom prijepodnevu. Ne računajući sirijska i egipatska polja, od kojih su prva na posebno “kriminalan” način prepuštena Islamskoj državi, no to je druga tema.

Hrvatska nije Kuvajt. Ne postoji mogućnost da srednjoročno budemo neovisni o uvozu nafte, čak i kada bi znali što od ugljikovodika se nalazi ispod nas.

No, mi to ne znamo, zato što su istraživanja prekinuta. Prvo je država, koju zagovornici nacionalizacije INA-e zovu upomoć, oduzela INA-i koncesije.

Ispravno, jer nije pošteno da koncesije ima samo jedan tržišni igrač.

A onda, kada je država podijelila koncesije, one su stale zbog pada cijena nafte tj neisplativosti istraživanja.

Jer, neki genijalac je procijenio kako je moguće istražiti i početi bušiti u trenutku kad dođe kriza, preko noći. Kako to nije moguće pokazuje nam aktualan rast cijena nafte. Naime, nakon dvije doze cjepiva globalno gospodarstvo se oporavlja, pa raste potražnja. U ovome trenutku na tržištu nedostaje, prema izvješću Međunarodne agencije za energiju, oko milijun i pol barela na dan.

Kako su uslijed slabe potražnje prošle godine, a sjetimo se, prošle godine je cijena nafte za buduće isporuke, u jednom trenutku bila i u negativnim vrijednostima, mnoge bušotine zatvorene, konzervirane, sada se ponuda prilično slabo obnavlja. Razlog tomu je i činjenica što se bušotine puno sporije obnavljaju nego li se konzerviraju, pa i u vremenima kada je barel nafte na cjenovno isplativoj razini, kako je to slučaj sada.

Naftni kartel OPEC, i saveznici, je zbog toga proje petnaestak dana dogovorio povećanje proizvodnje, ali za 0.4 milijuna barela na dan.

Analitičari Plattsa zbog toga smatraju kako će, zbog tog nesrazmjera, cijena barela nafte rasti još neko vrijeme. Kako se ne bismo lagali, zemlje OPEC-a, i saveznici predvođeni Rusijom, čiji proračuni mahom ovise o cijeni nafte, pokušat će produžiti ovu situaciju, kako bi zaradili, ali i nadoknadili gubitke od prošle godine.

Neozbiljno bi bilo očekivati od Vlade RH da na tu okolnost ima utjecaj, no ako ona ne želi smanjiti apetite na koje ima utjecaj, zašto se vladini istaknuti članovi, ali i oni koji vladu zovu upomoć u svojim nacionalizatorskim ambicijama, iščuđavaju što se članice OPEC-a ne žele ispričavati zbog vlastitog profita?

You may also like

0 comments