Analiza
Najveće svjetske naftne kompanije suočavaju se s izazovnom 2025. godinom, najtežom od pandemije koronavirusa, jer pad cijena sirove nafte ugrožava profite i potresa povjerenje investitora uoči sezone tromjesečnih izvješća. Prema podacima, očekuje se da će ova godina biti treća uzastopna godina smanjenja dobiti za velike naftne kompanije, uključujući ExxonMobil, Shell, TotalEnergies, Chevron i BP, čija je prilagođena neto dobit pala za oko 90 milijardi dolara od 2022. do 2024. godine.
Nedavni pad cijena nafte, uz povećanu ponudu iz OPEC-a i eskalirajuće trgovinske napetosti pod administracijom Donalda Trumpa, dodatno je pogoršao situaciju. Brent sirova nafta krajem ovog mjeseca pala je ispod 60 dolara po barelu, a analitičari predviđaju da bi cijene u drugoj polovici 2025. mogle biti više od petine niže od prošlogodišnjeg prosjeka od 81 dolara. Ovaj pad cijena izaziva zabrinutost među dioničarima, koji se pitaju koje kompanije imaju dovoljno financijske discipline i snage bilance kako bi održale visoke dividende i otkup vlastitih dionica, što je bila uobičajena praksa posljednjih godina.
Analitičari poput Biraja Borkhatarije iz RBC Capital Markets ističu da investitori traže uvjerenja o stabilnosti u nesigurnom okruženju. “Pitanja koja dobivamo od investitora tiču se toga tko će prvi smanjiti isplate”, rekao je Borkhataria, naglašavajući neizvjesnost koja vlada na tržištu.
Prvi uvid u strategije prilagodbe stigao je od talijanske naftne kompanije Eni, koja je prošli tjedan objavila tromjesečne rezultate. Eni je obećao smanjenje rashoda za najmanje 500 milijuna dolara ove godine, uz očekivanje da će novčani tok biti 2 milijarde dolara, odnosno 15 posto, niži od planiranog pri cijeni nafte od 65 dolara po barelu. Unatoč tome, Eni je obećao očuvanje isplata dioničarima, što analitičari HSBC-a vide kao “predložak” za druge kompanije. Međutim, upozoravaju da nisu sve kompanije financijski dovoljno snažne za takav pristup.
Smanjenje investicija postaje trend u industriji. Fraser McKay iz konzultantske kuće Wood Mackenzie predviđa da će globalni rashodi za razvoj naftnih polja ove godine prvi put od 2020. pasti u odnosu na prethodnu godinu. Kompanije poput BP-a, koji će svoje rezultate objaviti u utorak, već su najavile smanjenje kapitalnih rashoda za 500 milijuna dolara, dok planiraju prodaju imovine u vrijednosti od 3 do 4 milijarde dolara kako bi smanjile dug od 27 milijardi dolara.
BP se suočava s posebno teškom situacijom. Kompanija je izvijestila o padu dobiti od 49 posto u prvom tromjesečju, na 1,38 milijardi dolara, što je ispod očekivanja analitičara od 1,64 milijarde dolara. Slabost u marketingu i trgovini plinom, uz povećanje neto duga za 4 milijarde dolara, dodatno je zakomplicirala situaciju. BP-ova trenutna strategija temelji se na cijeni nafte od 71,5 dolara po barelu, dok je Brent u utorak dosegao samo 65 dolara. Svaki dolar ispod te razine smanjuje dobit za oko 340 milijuna dolara, prema podacima kompanije.
Pritisak na BP dodatno pojačava aktivistički investitor Elliott Management, koji traži dublje rezove rashoda i cilja na 20 milijardi dolara slobodnog novčanog toka do 2027. godine. Odlazak Giulie Chierchie, voditeljice strategije koja je bila ključna u neuspjelom zaokretu BP-a prema obnovljivim izvorima energije, dodatno signalizira promjenu fokusa natrag na naftu i plin kako bi se podržala cijena dionica, koja je ove godine pala za više od 13,5 posto.
Među europskim kompanijama, Shell se čini bolje pripremljenim za krizu. Izvršni direktor Wael Sawan obećao je u ožujku da će polovica novčanog toka biti vraćena investitorima, uz očuvanje otkupa dionica čak i ako cijena nafte padne na 50 dolara po barelu, te dividende na 40 dolara. S druge strane, u SAD-u ExxonMobil pokazuje snagu zahvaljujući snažnoj bazi imovine, dok Chevron suočava moguće smanjenje otkupa dionica ako cijene nafte ostanu niske, prema analitičaru TD Cowena Jasonu Gabelmanu.
Pad cijena nafte ne pogađa samo velike igrače. Manji proizvođači škriljevaca i tvrtke za usluge naftnih polja, poput Baker Hughesa, Halliburtona i SLB-a, također upozoravaju na teže uvjete. Očekivanja za prvo tromjesečje slaba su, ali investitori su najviše zainteresirani za smjernice koje će kompanije ponuditi za ostatak godine, posebno jer je najveći pad cijena nafte zabilježen nakon završetka izvještajnog razdoblja.
Zaključno, naftna industrija ulazi u razdoblje neizvjesnosti, gdje će financijska disciplina, strateška prilagodba i upravljanje dugom biti ključni za očuvanje povjerenja investitora. Dok Shell i ExxonMobil pokazuju određenu otpornost, kompanije poput BP-a suočavaju se s većim rizicima, što bi moglo dovesti do daljnjih promjena u njihovim poslovnim modelima.
