[vc_row][vc_column width=”1/3″]Donosi Poslovni dnevnik[/vc_column][vc_column width=”2/3″]Uljaniku u stečaju pronađeno je rješenje da se ide na prodaju jaružala prije skupštine vjerovnika, ali uz podršku Odbora vjerovnika, što je pandan modelu Privremenog vjerovničkog vijeća po tzv. lex Agrokor, jer se time omogućuju operativne odluke odmah nakon otvaranja stečaja i sprječavaju štetne posljedice.[/vc_column][/vc_row]
Stečajni zakon u tom je smislu prekonzervativan, pa načelno zahtijeva dva mjeseca zastoja u operativnom poslovanju i to zbog čekanja na volju vjerovnika, što znači da dok se prijavljuju tražbine načelno ne omogućuje operativno poslovanje, osim na ovaj izniman način kako je to i napravljeno u Uljaniku da bi se spriječila šteta.
Po našem zakonu nije dakle neprovedivo s brodom u gradnji raspolagati prije isteka roka za prijave tražbina i prvog okupljanja vjerovnika (navodno će se jaružalo dovršiti u Trstu) pa se postavlja pitanje kakav je mogući daljnji efekt od toga, odnosno žele li to i trećemajski dionici. Činjenica da je država pronašla rješenje za brod u Uljaniku, ali još nije našla za brodove u 3. maju ukazuje na to da je Uljanik ponovo prvi došao do rješenja, što je po našim informacijama rezultat volje samog naručitelja jaružala. No, ako žele, doznajemo da postoje dva modela. Prvi je da se s malim troškovima postigne deblokada i prijeđe u zaštitu računa kroz predstečaj čime se osigurava operativno poslovanje i mogućnost nastavka gradnji brodova. Drugi je da se s istim ciljem otvori stečaj i formira Odbor vjerovnika.
Sastanak koji je prošlog tjedna s dobavljačima u reprezentativnom sastavu održala Uprava 3. maja pokazao je visok stupanj raspoloženja da oni odstupe s blokade ako postoji izlaz iz ove situacije. Naime, oni ne žele ulaziti u pitanje modaliteta, već očekuju konkretnu ponudu od strane države kako se rješava njihov status za odstupanje s blokade, koji su potez spremni povući ako to garantira neko rješenje koje nije stečaj. U tome su motivirani prvenstveno činjenicom da im se jasno daje do znanja da u stečaju dobivaju nula kuna.
Lani u prosincu i ovog ožujka postojale su inicijative kako bi se povukli u cijelosti s blokade (formalni prijedlog tadašnje uprave glasio je da će biti plaćeni u cijelosti), ali kako je to bilo bez ikakvih garancija, dobavljačima je to bilo – neprihvatljivo. Danas, pak, spremni su izgleda povući se s blokada u vrlo velikim vrijednostima za vrlo malu naknadu koja bi se okvirno kretala oko 10 posto. To bi značilo isplatu iznosa od oko 6,2 milijuna kuna, što je izračun temeljem podataka o strukturi vjerovnika koji riječki škver blokiraju, te udjela dobavljačke blokade od 62 milijuna kuna.
U ukupnoj strukturi, međutim, oni su ne samo najveći, nego i kategorija vjerovnika s kojima država mora ući u neki aranžman ako želi deblokadu, jer ih ne može jednostrano riješiti kao što je to moguće, primjerice, s radnicima, Poreznom upravom i HEP-om, pa čak u širem smislu i s OTP bankom, koja je s 32 milijuna kuna potraživanja pokrivena osiguranjem kod HBOR-a u iznosu od 80 posto. Inače, OTP banka se tek krajem travnja odlučila uključiti na blokadu što je mnogima još teško razumljivo, jer je 3. maj jamac banci za Uljanikove kredite.
S druge strane, radnička potraživanja u iznosu od 29 milijuna kuna financijski su neizbježna, i zato neutralna za državu jer će u svakom scenariju biti plaćena. HEP preko svoje dvije tvrtke potražuje ukupno 10 milijuna, a Porezna uprava 17 milijuna kuna. Grupu nepredvidivih vjerovnika i njihova eventualna potraživanja nije moguće sa sigurnošću odrediti jer GFI 3. maja za 2018. nisu predana i ne zna se kad će i hoće li biti, radi čega je po mnogima potrebna kontrola kroz predstečaj ili stečaj jer u suprotnom nije moguće utvrditi obveze.
Interkompanijska potraživanja se mogu u mjeri koja je moguća kompenzirati u okviru stečaja ili predstečaja, a ono što se ne kompenzira doći će u režim kroz odluke o budućim modelima namirenja. Što se suma summarum iskristalizirao kao nov moment 3. maja u lipnju? Prvo, Vlada je otvoreno i jasno rekla da je spremna dovršavati brodove u izgradnji. Zatim, vjerovnici koji drže blokadu spremni su odstupiti od blokade uz minimalnu isplatu čime se otvaraju vrata deblokade.
I na kraju, Vlada nije dala nikakav odgovor što bi umjesto brodogradnje bilo na lokaciji 3. maja, a što god da je, zahtijevat će izuzetno visoke troškove prenamjene i sanacije pomorskog dobra. Evidentno je da su na vagi novi troškovi na ovaj ili onaj način, dok predsjednika uprave 3. maja Edija Kučana čeka dead line 4. srpnja kad će sud tražiti odgovor glede eventualne deblokade, piše Poslovni dnevnik.
