Možemo li bez plastike?

Kada netko spomene naftu i njene derivate većinu će to istog trenutka asocirati na punjenje naših automobila. Malo tko će s druge strane pomisliti na plastiku koja je kao i benzin derivat sirove nafte.
Plastika je svuda oko nas, pa i na nama kao odjeća, kozmetika, bez nje ne bi bilo niti smartphonea niti automobila, bez obzira da li su pogonjeni elektrikom ili opet naftnim derivatima.

Jednostavno rečeno plastika je nezamjenjiva u našim životima, a potražnja za njom kako u Europi tako i ostatku svijeta ne opada, za razliku od fosilnih motornih goriva, za koje se očekuje pad potrošnje u sljedećih 15 godina.

Zahvaljujući njenoj svestranosti i efikasnosti plastika je ključni materijal za pakiranje, građevinarstvo, u transportu… Nezaobilazna je i za uređaje koje koristimo za proizvodnju iz takozvanih obnovljivih izvora energije kao i u brojnim drugim sektorima, počevši od onih za ljude krucijalnih poput medicine gdje je plastika nužna za medicinske uređaje pa do onih koji nam pružaju odmor, razonodu i užitak poput sporta.

Vjetroturbine i solarni paneli sadrže mnoštvo plastičnih dijelova i većina ljudi bi se iznenadila kako je zapravo nafta stoga nužna i u proizvodnji obnovljivih izvora energije.

Slično je i s automobilima, bilo električnim, bilo onima s pogonom na dizel ili benzin. Koji u svakom slučaju u prosjeku na sebi imaju oko 200 kg plastike i oko 80 kg gume.

Plastični materijali u biti su organski, najčešće bazirani na fosilnim gorivima, a proizvode se i od bio sirovina. No najvažnije je da se mogu reciklirati te je od obje izvorišne sirovine moguće proizvoditi i biorazgradivu plastiku.

Industrija plastike ili petrokemijska industrija samo direktno zapošljava više od 1,5 milijuna ljudi u Europi u preko 60.000 kompanija i to većinom onih malih i srednje veličine. Na našem europskom kontinentu proizvede se oko 60 milijuna tona plastike godišnje (svjetska proizvodnja je oko 335 milijuna tona) s prometom od oko 350 milijardi eura u 2016. godini i uplatom u proračune i za doprinose u iznosu od oko 30 milijardi eura.

Primjer MOL-a kao kompanije u proizvodnji plastičnih sirovina

Među brojnim proizvođačima plastike u sektoru petrokemije je i MOL Grupa, koja iza sebe ima nekoliko desetljeća iskustva proizvodnje polimerskih sirovina (polietilen, polipropilen) u kvaliteti potrebnoj industriji prerade plastike za proizvodnju svih mogućih potrošačkih i industrijskih proizvoda.

Cilj MOL Grupe je da postane vodeća kemijska kompanija u regiji Srednje i Istočne Europe te je u tom pogledu već rezervirana investicija od 4,5 milijardi američkih dolara planiranih do 2030. godine.

Tijekom ovog mjeseca MOL je potpisao inženjerske, nabavne i građevinske ugovore s Thyssenkrupp Industrial Solutions za izgradnju cjelokupnog kompleksa za proizvodnju poliola.

Projekt je trenutno najveća investicija MOL Grupe i važan dio kompanijske strategije do 2030. godine. Polieterski polioli koje će se proizvoditi u novom pogonu koji se gradi u Mađarskoj služe kao sirovina za poliuretansku pjenu, a identificiranu su kao glavni smjer u petrokemijskoj ekspanziji MOL-a zbog njihove široke primjene u industriji, od namještaja i ambalaže do automobila i građevinskih materijala.

MOL Grupa s tom investicijom želi postati strateški partner poliuretanskim proizvođačima u Srednjoj i Istočnoj Europi na bazi najbolje ekološke tehnologije i izvrsnosti finalnih proizvoda.

Kako se MOL obvezao postati i lider u plastičnoj reciklaži, Grupa je nedavno potpisala sporazum o strateškoj suradnji i s njemačkom tvrtkom za tehnologiju reciklaže APK. Uspješna je to zato priča o naftnoj kompaniji koja se orijentira na širenje svojih usluga ali i sukladno većoj brizi za budućnost svoju poslovnu politiku usmjerava i prema potrebi veće osviještenosti prema okolišu i savjesnijem poslovanju u kojem oporabljamo naš visoko vrijedni otpad.

You may also like

0 comments