Može li Europa preživjeti bez ruskog plina

Blog uglednog think tanka iz Bruxellesa

Bruegel, ugledni institut iz Bruxellesa, ovih je dana objavio analizu o tome može li Europska unija preživjetu bez ruskog plina u svjetlu eskalacije na istoku Europe. Smatraju kako je u kratkom razdoblju to moguće učiniti, međutim pitanje je po kojoj cijeni.

Kako bilo, SAD i Europska komisija užurbano traže alternativne opcije za ruski plin koji pokriva blizu 40 posto europskih potreba za plinom. Premda je statistika varljiva, jer u tom smislu ne možemo cijelu Europsku uniju označiti jedinstvenim tržištem.

Kada bi Rusija potpuno obustavila izvoz plina, Europska unija morala bi povećati uvoz ukapljenog prirodnog plina (LNG) i uvesti hitne mjere smanjenja potražnje, kao što je zatvaranje tvornica, kako bi spriječila ozbiljnu nestašicu, pokazala je analiza instituta Bruegel.

Eskalacijom sukoba Europa bi bila primorana donositi vrlo skupe odluke kako bi upravljala krizom, a to bi imalo razarajuće posljedice po europsko gospodarstvo.

Opskrba iz Rusije bila je u proteklim mjescima manja no što s očekivalo pa su cijene snažno porasle. U takvim su uvjetima kućanstva u Europi već suočena s većim računima, a sektori gospodarstva, koji se oslanjaju na plin, primorani su smanjiti proizvodnju.

Na Iberijskom polutoku koncentrirani su terminali za uvoz ukapljenog prirodnog plina, pa ta regija može uvesti 40 teravat-sati plina mjesečno, a može potrošiti samo 30 teravat-sati. Međutim, problem bi mogao biti transport viška plina u ostatak Unije zato što postojeće interkonekcije nisu dovoljnog kapaciteta.

Na sjeverozapadu Europe plin pak ima drugačije kalorijske vrijednosti koje zahtijevaju i drugačiju infrastrukturu.

Sustav cjevovoda u srednjoj i istočnoj Europi projektiran je za transport plina s istoka i unatoč kapacitetima za promjenu toka prevelika količina plina sa zapada mogla bi izazvati zastoje i spriječiti isporuku potrebne količine plina.

To znači da i državama u toj regiji prijeti nestašica ukoliko Moskva sreže isporuke, zaključuju u institutu.

Postojeća infrastruktura načelno omogućuje veći uvoz plina iz Norveške i sjeverne Afrike i veće isporuke ukapljnog plina, od ukupno 17 teravat-sati tjedno, što bi moglo zamijeniti postojeću nisku razinu uvoza iz Rusije od 18 teravat sati tjedno.

No, ako imate infrastrukturu, ne znači da imate i plin, upozorava institut, podsjetivši na izjavu norveškog premijera da njegova zemlja u EU već isporučuje maksimalne količine plina i da je ponuda LNG-a na tržištima tijesna.

Te zemlje možda neće moći povećati isporuke plina, pa će biti nužno istodobno smanjiti potražnju, ističe se u studiji.

Ako Rusija u veljači obustavi isporuke plina, koje su u 2021. dosegnule oko 1.700 teravat-sati, zalihe plina u skladištima u EU mogle bi se u travnju spustiti na samo 140 teravat-sati.

Ako temperature budu jako niske, skladišta će do kraja ožujka biti prazna, upozoravaju iz Bruegela.

Ako se obustava isporuka protegne do iduće zime i dulje, EU će imati još više problema i bit će prisiljena dodatno ograničiti potrošnju. Alternativne su opcije veća potrošnja ugljena, a time i veće emisije CO2, i politički osjetljiva njemačka odgoda gašenja nuklearnih elektrana.

Skok potražnje za ukapljenim prirodnim plinom mogao bi pak još više podići cijene, što bi pogodilo gospodarstvo EU-a i siromašnije zemlje koje LNG kupuju na dražbama.

Europski terminali za uplinjavanje i neiskorišteni kapaciteti plinovoda tehnički bi mogli pokriti zamjenu za 1700 TWh ruskog plina, ali u praksi će možda ostati neiskorišteni zbog ograničnih globalnih kapaciteta za ukapljivanje i obaveza dobavljača LNG-a prema Aziji, smatraju u institutu.

Nizozemska vlada sastala se s predstavnicima potrošača plina u industriji kako bi doradila krizni plan za opskrbu tim energentom u slučaju nestašice koju bi mogla izazvati eskalacija sukoba između Rusije i Ukrajine.
Nizozemska otprilike 40 posto energije dobiva iz plina, a u 2020. godini 45 posto plina potrošeno je za proizvodnju struje, 28 posto za grijanje zgrada i domova, a 21 posto iskoristila je industrija.

Otprilike 15 posto plina nabavlja u Rusiji, a ostatak u Norveškoj, rekli su izvori iz industrije.

Plan opskrbe plinom u krizi izrađen je 2019., kada je Nizozemska, nakon više desetljeća snažnog izvoza, postala neto uvoznik, a predviđa da se prvo od građana traži da smanje potrošnju, primjerice smanjivanjem grijanja, dok bi kompanije trebale prijeći na druge izvore energije.

U slučaju akutne krize od industrijskih se potrošača može tražiti da u potpunosti obustave korištenje plina.

Sada je vlada odlučila doraditi detalje tog plana jer Europa strahuje da bi napetosti na ukrajinsko-ruskoj granici mogle izazvati šokove u lancima nabave plina.

Vladini dužnosnici rekli su nizozemskom parlamentu prošlog tjedna da će zalihe biti dovoljne za normalnu zimsku upotrebu, ali ne i za dugotrajnu nestašicu.

Eskalacija sukoba u Ukrajini “snažno bi utjecala na europsko tržište i na Nizozemsku, a ako bi potrajala više tjedana, mogli bismo posegnuti za (kriznim) planom”, objasnio je glasnogovornik ministarstva gospodarstva.

Dodao je da će sastanci s pojedinačnim tvrtkama početi ovog tjedna.

Po njegovim riječima, 60 najvećih tvrtki može smanjiti potrošnju energije u krizi, ali treba im jasna informacija kakvu će financijsku naknadu dobiti u slučaju bilo kakvih poslovnih gubitaka.

You may also like