Ideja ujedinjene Europe je solidna ideja koja ima smisla. Francusko(-njemački) Straßburg svojevrsni je spomenik europskom zajedništvu. U jednom od muzeja, muzejski radnik govorio je francuski s teškim njemačkim naglaskom, dok konobar Francuz govorio je pak u restoranu njemački, što baš i nije česta pojava za Francuze koji u Francuskoj govore samo francuski.
Sjedišta mnogih europskih institucija su u tome gradu, koji je tipičan grad u Francuskoj, među ostalim vidljivi su doseljenici i potomci doseljenika iz raznih francuskih kolonija. Dok se djeca svih rasa i vjera druže međusobno, nisam vidio tako nešto među odraslima. Arapi su s Arapima, Afrikanci s Afrikancima, domicilni se druže s domicilnima, a sve to gleda hrpa turista. Nema stvarne integracije ni u Francuskoj, ni u Njemačkoj, ni nigdje u Europi. Jedino je ima u dječjim umovima, a to kratko traje. Djeca su doduše često pametnija od odraslih.
Jedan od razloga zašto Viktor Orban šalje vojsku na granice je turizam. Srednja Europa, Beč, Bratislava, Prag, Varšava, Krakow i Budimpešta zarađuju puno više od turizma nego Hrvatska sa svojim socijalističkim primorskim turizmom. Kako bi to rekao Zuhra govoreći kroz lik Aljoše; ovdi je plaža, ovdi je more, ovdi je sunce, davaj šolde i ne pitaj puno. Zemlja s viškom migranata je turistički neatraktivna, a Mađarskoj turizam je prijeka potreba.
Višegradska skupina (Česka, Mađarska, Poljska i Slovačka), uz luteransku Dansku, prednjači u otvorenom protivljenju primanju migranata. Ovih pet zemalja je barem iskreno u svojim namjerama, dok odjednom u Njemačkoj se naglo prikočilo s dobrodošlicom (opća panika među gradonačelnicima i načelnicima, neredi u bivšem DDR-u). Njemačka je precijenila svoju ulogu u ujedinjenjoj Europi. Danci oduvijek tjeraju po svojem, Nijemce ne vole zbog okupacije u Drugom svjetskom ratu, a u danskim javnim knjižnicima ne može se posuditi marksistička literatura. Kada sam 2003. čitao materijale za emigraciju u Dansku, pisalo je doslovce da je u Evangeličko-luteranska crkva Danske jedina državna crkva i da svaki onaj kome se to ne sviđa, nek ne dođe u Dansku. Zemlje Višegradske skupine kroz povijest sustavno su kinjili Nijemci, bilo Prusi, bilo Austrijanci ili u slučaju Poljske i jedni i drugi. Očekivati npr. od Slovaka da slušaju Angelu Merkel nakon što godinama financiraju grčki drug, a pritom imaju značajnije manje plaće od Grka, iluzorno je.
Jedan od genijalnih poteza Kolinde Grabar-Kitarović njezino je koncentriranje Hrvatske na tzv. uspravnicu Jadran-Baltik ili ono što se povijesno zove Međumorje. Hrvatsko povijesno okruženje je Višegradska skupina. Vezuje nas isti mentalitet i ista kultura. Naravno, tu spadaju svakako i Slovenija, te dijelovi Ukrajine (Galicija), Srbije (Vojvodina) i Rumunjske (Sedmogradska), ali to nisu države. Ako se jednoga dana EU raspadne, opstat će Višegradska skupina. Ako pak HDZ pobijedi na izborima, jedna od glavnih zadaća vanjske politike treba biti pristupanje Višegradskoj skupini.
*Autor teksta je Mislav Miholek, magistar teologije i doktorand prava. Stavovi izrečeni u tekstu ne moraju odgovarati stavovima redakcije
