Ministar iz RS-a: BiH je preskupa država za održavanje

BiH je preskupa država, koja samu sebe ne može isfinansirati, mišljenja je Stevo Mirjanić, koji je čak dva puta bio je najmlađi ministar u istim resorima – poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, u Vladi Bosne i Hercegovine i u nekadašnjem Saveznom izvršnom vijeću u bivšoj Jugoslaviji, gdje je ujedno bio i posljednji savezni sekretar (ministar) od 1988. do 1992. godine.

Mirjanić, koji je nakon rekonstrukcije Vlade bh. entiteta RS početkom 2013. izabran je za ministra za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo, a mandat mu je obnovljen i nakon općih izbora 2014, u intervjuu za Anadoliju uporedio je stanje u poljoprivredi prije rata i sada, ali i ‘otkrio tajnu’ kako opstati na političkoj sceni tako dugo. “Uvijek sam se bavio strukom. Razumije se da je čovjek uvijek najsposobniji i najviše daje onda kad koristi struku i nauku koju je učio od ranih dana, a kroz praksu potvrđivao i kroz to davao grani ili sektoru u kome je radio ono maksimalno koliko se može, koliko je u njegovoj moći.“

Navodi da i sada misli da je bez obzira na dob, iako naglašava da uvijek daje prednost mladim kadrovima, neophodno poznavati struku i poznavati i imati osjećaj za proizvodnju, novi proizvod, stvaranje dohotka ili profita i na bazi toga proizvoditi one elemente koji se zovu – novi razvoj. Mirjanić je trenutno i profesor na Poljoprivrednom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci, te šef studijskog programa “Agrarna ekonomija i ruralni razvoj” i rukovodilac prvog master studija usmjerenja ruralni razvoj, iza kojeg stoji osam objavljenih knjiga i 136 stručnih i naučnih radova.

Zanimalo nas je da li je teže biti ministar nekada ili sada, piše Anadolija. “U to doba SFRJ je bila u svakom pogledu uređena zemlja. Prije svega, pravno uređena zemlja, sa svim svojim slabostima kao i sve druge zemlje. Mi smo sada u BiH koja je u konfiguraciji takvoj kakvoj jeste: imamo dosta nedorečenu organizovanost, a time i veliki problem u tome kako da budemo efikasni i kako više da doprinesemo materijalnom razvoju. Imate ekstenzivnu konfiguraciju cjelokupnog miljea u Bosni i Hercegovini, u stvari imate državu koja je preskupa. Ona sebe ne može isfinansirati ovakvu kakva je. A, premalo ima, prije svega, napora koji se ulažu u razvoj ekonomije, u razvoj materijalne proizvodnje. U Jugoslaviji to je bilo drugačije”, ocijenio je.

Naglasio je da ne govori o ideologiji, niti o društveno-ekonomskom sistemu sa stanovišta njegovog izbora već o vrijednostima koje se odnose na proizvodnju, odnosno materijalnu proizvodnju, ono što drži svako društvo stabilnim i u ekonomiji i u politici. “U BiH danas nemamo to. U RS-u ozbiljno se bavimo ekonomskim razvojem, ozbiljno se bavimo materijalnom proizvodnjom, ali tu imamo velikih problema i poteškoća. Prije svega, radi toga što je ekonomski milje, ne samo u Bosni i Hercegovini i okruženju nego i šire takav kakav jeste. Kao takav obezbjeđuje bolju poziciju državama koje su bogatije.”

Na pitanje kako se osjeća sada kada u svojstu entitetskog ministra odlazi u Beograd gdje je nekada bio državni ministar Jugoslavije, odgovara: “To je prostor u to vrijeme zajedničke države i gdje god odem, a bio sam ranije, jasno je da mi je prijatno: imam i poznanike i prijatelje i sagovornike. Nije ništa neobično. Jedino što mi je žao što se država, takva zemlja raspala. A, ustvari kada gledate danas šta je epilog toga, kako se živi, kako se razvija, ti dijelovi bivše zemlje, onda ne vidite baš pretjerani napredak.“ Na automobil SIV-a u kojem je se nalazio Mirjanić kao tadašnji savezni sekretar pucano je s početka rata u Hrvatskoj, prilikom njegovog odlaska na sjednicu Savezne vlade u Beograd. “Ja sam to samo doživio, a zbog čega je to bilo i kako je bilo, teško mi je sada pričati. Idete automobilom i usporite, imate tamo patrolu koja vas propušta, a onda se hicem opali i otvore vrata… vi idete dalje. To je vrijeme koje je i za najhrabrije proizvodilo strah, strah po društvo, po državu u kojoj ste se rodili, sav svoj život do tada proveli radeći za njen napredak. Zbog toga je bio strah, ne zbog toga šta će sa vama lično biti.“

Kao vrsnog stručnjaka u oblasti agrara smatra da BiH ima „veoma respektabilne resurse“. “Ona nema resurse za sve osnovne proizvode, ali ima za dobar broj. Bosna i Hercegovina nema resurse, recimo, za proizvodnju pšenice u mjeri u kojoj joj trebaju, mada i to može obezbijediti, ali ima mogućnost za proizvodnju voća, povrća, mesa svih vrsta.” Navodi da ako uzmemo podatak samo iz 1989. godine, BiH je proizvodila u odnosu na tražnju stanovništva osnovnih poljoprivrednih proizvoda oko 65 posto, dok sada BiH ne proizvodi toliko, već znatno manje. “RS proizvodi više, u jednom dijelu proizvoda je potrebno zadovoljenje tražnje, u jednom ne. Ali, u to vrijeme, BiH je podmirivala, bolje reći imala je suficit u proizvodnji vina i jagnjećeg mesa, danas BiH ima suficit ne samo u tome nego i u povrću, ali i u proizvodnji mesa, dok je za žitarice oslonjena na uvoz.“

Navodi da su u ranijem periodu bili bolje organizovani privredni, odnosno poljoprivredni subjekti. Sada, cijeni, nema snažnih subjekata, već postoji usitnjeni agrarni sektor: to su poljoprivredni proizvođači još nedovoljno jaki i materijalno narasli da mogu samostalno da djeluju na tržištu. “Prehrambena industrija iz ranijeg perioda, koja je bila moćna i snažna, je dosta devastirana, pogrešno privatizirana.“ Jedno od pitanja koja se neminovno nameću je i problem izvoza mlijeka iz BiH i kako će on biti riješen. “RS ima suficit u proizvodnji mlijeka, ali nema suficit u proizvodima od prerađenog mlijeka. FBiH ima također vrlo značajnu poroizvodnju mlijeka i ozbiljnu preradu. Kada gledate taj bilans, on nije prevelik u odnosu na tražnju stanovništva, ali zemlje koje najviše proizvode i imaju suficite opet uvoze te proizvode radi trgovinskih odnosa sa drugim zemljama različitog interesa svojih proizvođača, prometnika.” “Šta mi treba da uradimo: da dovedemo našu proizvodnju po kvalitetu na evropski nivo”, stava je Mirjanić. (Anadolija)

0 comments