Milardović o obljetnici: Nedovršena državna administracija

Miladrović za Direktno
Prije šest godina, točnije 1. srpnja 2013. godine, Republika Hrvatska ušla je u Europsku uniju. Iako je Hrvatska formalni zahtjev za članstvom u Europskoj uniji podnijela početkom 2003. godine, njen put ka Europskoj uniji bio je mukotrpan.

Portal se Diraktno obratio  jednom od najvećih stručnjaka za promjene društva u cjelini, političkom analitičaru Anđelku Milardoviću da prokomentira ulazak Hrvatske i rezultate po društvo koje je to donijelo.

Točno je šest godina otkako je Republika Hrvatska ušla u Europsku uniju i time postala njezina 28 punopravna članica. Hrvatskoj su se ulaskom u članstvo postupno otvarala radna tržišta drugih zemalja članica, što su mnogi navodili kao jedan od glavnih pluseva ulaska, no sada, šest godina kasnije, isti se žale na preveliko iseljeljavanje hrvatskog stanovništva.

Anđelko Milardović, istaknuti politički analitičar i stručnjak za društvene promjene, povodom ove obljetnice rekao je što je Hrvatska dobro dobila, a što loše ulaskom u Europsku uniju te čemu bi trebali težiti, odnosno u čemu smo zakazali. “Odluka o ulasku Hrvatske u EU je bila dobra odluka jer ako se nešto dobilo, dobila se, na apstraktnoj, pravnoj i vrijednosnoj razini, ta europska dimenzija, a u smislu primjenjivanja europskog zakonodavstva. To je najveća, u civilizacijskom smislu, stečevina. Ali i prihvaćanje vrijednosti”, rekao je za početak Milardović.

No, ističe i najveći problem u odnosu na europske pravne stečevine, a to je, kako kaže, katastrofalna pravna država i vladavina prava. “Naravno, korupcija, kriminal i sve ostalo, što ne ide u torbu europskog sustava vrijendosti”, kaže te dodaje kako, naravno, toga ima i u ostalim članicama Europske unije, ali Milardović kaže kako nije primjereno uspoređivati se s gorima, već s boljima. Kaže kako je društvo tu potpuno zakazalo.

Tko je od toga profitirao? Milardović ističe kako je od svega toga profitirala mlada populacija koja je shvatila da je članstvom Europske unije mobilna, da se može kretati te da nije više dužna trpjeti aktere političkog sustava koji “proizvode ovakvo stanje”. “Umjesto da taj politički sustav bude kompatibilan europskim političkim sustavima, on je i dalje zapadno-balkanski”, kritično će Milardović.

“Naravno, jedan je dio te populacije otišao baš zbog prirode političkog sustava. A to politička klasa u Hrvatskoj neće priznati jer kada bi priznala, došla bi na razinu onog vremena iz doba Jugoslavije kada su ljudi zbog političkog sustava odlazili. Svakako, kod tih odlazaka postoji razlika, ono je bio totalitarni sustav i ljudi su jednim djelom iz političkih razloga bježali. S druge strane, ovo je Ustavno demokratski sustav, ali unatoč tome ljudi iz političkih razloga odlaze, zbog ne vladavine prava i ne vladavine zakona, kriminala, zbog ‘zovi čovika’ da ‘čovik to sredi’, zbog ‘rodijaka’, ovoga i onoga”, objašnjava.

Kako ističe Milardović, to sve pokazuje da sustav jednostavno ne funkcionira, ali da se i na obzoru ne vidi vrijeme kada bi moglo doći do reforme sustava budući da, kada bi do reforme došlo, ovakve političke klase ne bi bilo. “Oni razmišljaju ovako: ‘Ili mi ili oni’. ‘Mi’ u smislu opstanka naše egzistencije, a ‘oni’ društvo, građani. Oni će uvijek izabrati poziciju urušavanja društva, po potrebi i nestajanje, samo da oni opstanu. I na taj način će još više produbljavat ovu egzodu. Ljudi će odlaziti, odlaze ljudi koji su i dobro situirani, jer ne mogu podnositi spomenuto”, kaže.

Dodaje da je u tom smislu Hrvatska zakazala u odnosu na Europsku uniju. “Neću reći da je promašena, ali je sigurno nedovršena država”, ističe Milardović. ‘I nakon tolikih odlazaka, Vlada se hvali da je smanjila nezaposlenost. Koga oni zezaju?’

Milardović je komentirao i svojevrsni hrvatski fenomen, nezaposelnost, i njeno navodno drastično smanjenje. U ponedjeljak je stigla vijest o najnižoj razini nezaposlenosti u posljednjih 19 godina. Naime, stopa nezaposlenosti u Europskoj uniji i Hrvatskoj u svibnju je skliznula na nove najniže razine otkako je Eurostat prije 19 i pol godina počeo objavljivati mjesečne podatke. “Naravno da se smanjila nezaposlenost kad je otišlo toliko ljudi”, komentirao je.

“I Vlada slijedi tu egzodu, i vladajući polako odlaze, samo se čeka ishod s Plenkovićem da i on emigrira. Marija Pejčinoć Burić, predsjednica koja ne zna hoće li se kandidirati ili neće. Koja smo mi to država? Ako oni odlaze, što će biti s nama?”, pita se Milardović.

Na pitanje koje su onda konkretne prednosti ulaska u Europsku uniju, Milardović naglašava ukidanje roaminga, prednosti kod zapošljavanja, ali i obrazovanja. No, odmah se nadovezuje i na još negativnih stvari, poput iskorištavanja EU fondova.

“Nije ostavren neki profit ili neka dobit s povlačenjem sredstava iz EU fondova. Do sada je, koliko pratim, veća uplata nego naplata. Iako, ako je nešto konkretno pozitivno u ovo vrijeme, to je Pelješki most. Ima i drugih sitnih projekata koji su pod kapom Europske unije, ali daleko veću količinu novca je ta naša birokracija trebala povući. Jer ovako neznanjem, ne činjenjem ili propustom, ona nije u funkciji razvoja našeg društva nego nekog drugog društva, člana EU niza. Dakle, to je po meni propust”, objašnjava.

Dodaje da se u Hrvatskoj ulaskom u Europsku uniju razvila jedna politička psihologija, a to je orijentacija samo na EU fondove, koji na kraju, kako kaže, izgledaju kao Eurojackpot. “Ako uspije, uspije, ako ne, ne. Nisam za takav tip ekonomije. Konstruiraj ti nekakav svoj model i radi na razvoju pogona, indrustrije i zapošljavanja, a ovo šta dođe dođe. Isključiva orjientiranost na EU fondove je loša, ali nisu oni loši nego su loši oni koji ne mogu tu priču maksimizirati”, ističe Milardović.

Iako ističe kako je ulazak u Europsku uniju vrlo pozitivna odluka, Milardović je istaknuo više negativnih, a upitom o konkretnim koracima koji bi vodili ka pobošljanju, kako ga je on okarakterizirao, zaostalog i nedovršenog političkog sustava, ističe par glavnih stvari.

– poboljšati vladavinu prava

– kontrola klijentelizma

– kontrola korupcije

– kontrola kriminala

– stvaranje osjećaja sigurnosti i povjerenja u institucije RH pod okriljem Europske unije

– politika stvaranja opće poduzetničke klime

– porezno rasterećenje

“To je politika u nekoliko koraka koja bi se mogla pokušati konstruirati pa onda provesti. U Hrvatskoj ostaju oni koji nemaju kuna i koji su na toj dobnoj granici da ne mogu otići. Mlađi taj nered i egoizam političke scene ne žele trpjeti, ja njih smatram novim političkim emigrantima. A to Plenkovićeva Vlada nikada neće priznati jer bi to bio poraz”, objašnjava.

Dodaje da se, nažalost, u zadnjih sto godina nastavlja kontinuitet iseljavanja iz političkih i ekonomskih razloga. “Mi smo mislili, kad smo stvorili državu, da više nitko neće morati otići, kad eto egzodusa. Cijela politička elita dolazi iz Ministarstva vanjskih poslova, to je isti mentalni kod, to su, kako sam rekao prije, ‘Budina deca’. Dok hrvatski Buda postoji, nema tu pomaka jer su Buda i njegova djeca antipod Europskoj uniji”, zaključuje razgovor politički analitičar Anđelko Milardović.

You may also like