Ministar branitelja Tomo Medved izjavio je u ponedjeljak u Borovu kako oko šatora u kojem su boravili branitelji na Savskoj cesti u Zagrebu, a koji je prošli tjedan dovežen u Vukovar, ne postoje prijepori te se u Vukovaru nalazi privremeno.
“Šator se privremeno nalazi u Memorijalnom centru Domovinskog rata Vukovar. Vrlo brzo i same udruge će progovoriti o daljnjoj perspektivi šatora. Ne postoji nikakav problem niti bilo kakve tenzije i sve to ne treba dizati na tu razinu. Vrlo brzo ćemo pronaći riješenje”, rekao je ministar Medved koji je u Borovu bio nazočan obilježavanu 25. obljetnice ubojstva dvanaestorice redarstvenika.
Šator iz Savske 66 u Vukovar je dovežen krajem prošlog tjedna unatoč protivljenju vukovarskih branitelja pa i gradskih vlasti koje smatraju kako šatoru nije mjesto u gradu heroju jer nema izravne veze s Domovinskim ratom. Nakon što je dovežen, šator je sastavljen i postavljen na poligon unutar Memorijalnog centra Domovinskog rata Vukovar.
Komemorativnim skupom s kojega je ponovni upućen apel za kažnjavanjem počinitelja zločina te polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća državnih i drugih izaslanstava, u Borovu je u ponedjeljak obilježana 25. obljetnica ubojstva dvanaestorice pripadnika vinkovačke Specijalne jedinice policije, koje su pripadnici srpskih paravojnih postrojbi napali iz zasjede i ubili 2. svibnja 1991. u tome mjestu nedaleko od Vukovara. “Pogibija dvanaest ovih redarstvenika svima teško pada, a mi moramo i dalje živjeti. Moramo živjeti u Domovini u kojoj je razorna politika detuđmanizacije u proteklim godinama dovela zlo. Međusobna netrpeljivost porasla je. Svjetonazorski smo se podijelili. Nemamo ili imamo manjak naših nacionalnih osjećaja i domoljublja i što trebamo učiniti? Moramo opet skupiti glave zajedno i ići u pobjedu da bi stvorili bolji život”, poručio je u govoru izaslanik predsjednice Republike, umirovljeni general Mladen Markač.
Markač je istaknuo kako temelj toga boljeg života hrvatskih građana mora biti Domovinski rat o kojemu se istina ne smije prešućivati, nego o njoj neprestano govoriti.
Potpredsjednik Hrvatskog sabora Ivan Tepeš rekao je kako je od dana pogibije dvanaestorice redarstvenika postalo jasno da se u Hrvatskoj vodi pravi, krvavi rat. “Zastrašujuća je pomisao da se jedan takav zločin mogao dogoditi pred kraj dvadesetog stoljeća i to u srcu civilizirane Europe. Zato smo se ovdje i ove godine okupili, radi istine i da bismo još jednom zatražili da krivci odgovaraju za smrt naših redarstvenika”, poručio je Tepeš.
U ime Vlade sudionicima komemorartivnog skupa obratio se ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić rekavši kako su u Borovu ubijeni oni koji su željeli hrvatsku slobodu. “Velikosrpska politka je na ovom mjestu išla mržnjom protiv slobode i života. To je istina koja se jednostavno treba znati, ne zbog osvete, nego zbog mira i tolerancije i pravde kako bi oni koji su ovaj zločin počinili zbog njega i odgovarali”, istaknuo je Orepić pozvavši okupljene da unatoč bolu i tuzi koju osjećaju ne podlegnu osjećaju mržnje.
Govorio je i predsjednik Udruge specijalne jedinice policije iz Domovinskog rata “Krpelj” Vinkovci, saborski zastupnik Stevo Culej poručivši kako žrtva dvanestorice redarstvenika treba biti zalog bolje budućnosti hrvatskih naraštaja, a ne, kako je ustvrdio, da se istina o njihovom ubojstvu od nekih ne cijeni niti poštuje, “pa čak i u Hrvatskom saboru”. “Ovdje je istina. U ovome selu. U ovom selu se dogodio neki novi Srb, ustanak nezaštićenog srpskog naroda. Od koga?”, zapitao je Culej spomenuvši kako se nedaleko spomenika dvanaestorici redarstvenika nalazi spomenik Vukašinu Šoškočaninu za kojega se smatra da je bio vođa srpskih paravojnih postrojbi u Borovu i sudjelovao u ubojstvu redarstvenika, zatraživši uklanjanje natpisa ispod njegovog spomenika na kojem piše kako se u Borovu “visoko srpske zastave viju, na srpskoj zemlji”.
“Ono što piše je vrijeđanje hrvatske žrtve i svakoga Hrvata”, rekao je Culej.
Molitvu za ubijene redarstvenike predvodio je vojni biskup u miru, mons. Juraj Jezerinac. Policajci Stjepan Bošnjak (1955.), Antun Grbavac (1961.), Josip Culej (1966.), Mladen Šarić (1965.), Zdenko Perica (1965.), Zoran Grašić (1969.), Ivica Vučić (1961.), Luka Crnković (1970.), Marinko Petrušić (1966.), Janko Čović (1965.), Željko Hrala (1968.) i Mladen Čatić (1971.) ubijeni su iz zasjede, nakon što su u noći s 1. na 2. svibnja 1991. godine dvojicu njihovih kolega, Zvonimira Matkovića i Dalibora Križanovića, tijekom redovite ophodnje, u Borovu zarobili pripadnici srpskih paravojnih postrojbi. U napadu su ranjena 23 policajca.
Podno spomen-obilježja u središtu Borova vijence su položili i svijeće zapalili članovi obitelji ubijenih redarstvenika te državna i druga izaslanstva koji su do spomen običježja došla u mimohodu od ulaska u Borovo. Misa zadušnica bit će služena u vinkovačkoj Župnoj crkvi sv. Euzebije i Poliona dok će se na stadionu HNK Cibalije održati se atletske utrke – njih dvanaest u spomen na svakog od ubijenih redarstvenika, u okviru Memorijala dvanaest redarstvenika.
