Možda je rizik volatilnosti u Europi i na globalnoj razini samo nakratko odgođen. S obzirom na brojne rizike s kojima je trenutačno suočena, nova vizija Europskoj uniji prijeko je potrebna želi li se izbjeći njezin raspad.
Reakcija tržišta na šok izazvan Brexitom blaga je u usporedbi s dvjema nedavnim epizodama globalne financijske volatilnosti: tijekom ljeta 2015. (zbog bojazni koje su uslijedile nakon brzog pada kineskog gospodarstva) i u prva dva mjeseca ove godine (nakon obnovljene zabrinutosti vezano uz Kinu, povrh ostalih rizika duljeg repa distribucije na globalnoj razini).
Šok je bio regionalan, a ne globalan, a učinak na tržište bio je koncentriran u Ujedinjenom Kraljevstvu i Europi. Volatilnost je trajala samo oko tjedan dana, za razliku od prethodne dvije “risk-off” epizode koje su trajale oko dva mjeseca i dovele do nagle korekcije cijena dionica u Americi i na globalnoj razini. Koji je razlog takvog blagog, privremenog šoka? Ponajprije, udjel Ujedinjenog Kraljevstva u globalnom BDP-u iznosi samo tri posto. A udjel Kine je 15 posto svjetskog outputa i premašuje polovicu globalnog rasta.
Povrh toga, isticanje jedinstva Europske unije nakon Brexita, zajedno s rezultatima izbora u Španjolskoj, smirilo je bojazni da će se EU ili eurozona ubrzo raspasti. Brza smjena vlade u Ujedinjenom Kraljevstvu potaknula je nade da će pregovori o “razvodu braka” s Europskom unijom, unatoč tome što ne teku baš glatko, dovesti do rješenja koje podrazumijeva održavanje većine trgovinskih veza kroz kombinaciju znatnog pristupa jedinstvenom tržištu sa skromnim ograničenjima vezanim uz migraciju.
Što je najvažnije, tržišta su ubrzo odredila cijene nakon zaključka da će šok od Brexita dovesti do veće devalvacije među najvećim svjetskim središnjim bankama. Doista, kao i tijekom prethodne dvije risk-off epizode, likvidnost središnjih banaka pomogla je tržištima i gospodarstvima. Moguće je, međutim, da je rizik volatilnosti u Europi i na globalnoj razini samo nakratko odgođen. Zanemarimo li ostale globalne rizike (uključujući usporavanje već ionako osrednjeg rasta američkog gospodarstva, dodatne bojazni vezane uz brzi pad kineskog gospodarstva, slabosti u cijenama nafte i robe široke potrošnje i krhkost ključnih tržišta u nastajanju), postoji pregršt razloga za zabrinutost zbog Europe i eurozone, piše Poslovni dnevnik.
Prvo, ako se razvuče postupak razvoda između Ujedinjenog Kraljevstva i EU te postane žučljiv, to će negativno utjecati na rast i na tržišta. Mučan razvod mogao bi također navesti Škotsku i Sjevernu Irsku na napuštanje Ujedinjenog Kraljevstva. Prema tom scenariju, Katalonija bi također mogla zatražiti neovisnost od Španjolske. Bez Ujedinjenog Kraljevstva, Danska i Švedska, koje se ne planiraju pridružiti eurozoni, mogle bi se pobojati da će postati drugorazrednim članicama Unije, što bi ih moglo navesti da i one razmisle o njezinu napuštanju.
Nadalje, nadolazeći izbori jamče da će biti političko minsko polje. Austrija će ponoviti svoje predsjedničke izbore u rujnu, jer su prethodni završili gotovo neodlučno, što će biti nova prilika za Norberta Hofera, kandidata krajnje desne Stranke Slobode. Sljedećeg mjeseca održat će se referendum u Mađarskoj, koji je pokrenuo premijer Viktor Orbán, o prihvaćanju kvota Europske unije vezano uz raspodjelu migranata. Također, što je najvažnije, Italija će održati referendum o ustavnim promjenama koje bi, budu li odbijene, mogle realno ugroziti članstvo te zemlje u Eurozoni.
Trenutačno se Italija smatra najslabijom karikom eurozone. Vlada premijera Mattea Renzija postala je politički nestabilnija, gospodarski rast je anemičan, bankama je prijeko potreban kapital, a postizanje fiskalnih ciljeva Europske unije bit će teško postići bez pokretanja još jedne recesije. Ako Renzi doživi neuspjeh, što se čini sve izglednijim, stranka Pokret Pet zvijezda, koja je protivnica eura (a nedavno je postigla dobre rezultate na općinskim izborima) mogla bi doći na vlast već sljedeće godine.
U slučaju da se to dogodi, strah od Grexita u 2015. izblijedio bi u usporedbi s tim. Italija, treće po veličini gospodarstvo eurozone, prevelika je da bi propala. No, s javnim dugom koji deset puta premašuje grčki dug, također je prevelika za spašavanje. Niti jedan program Europske unije ne može podržati talijanski javni dug koji iznosi 2 bilijuna eura 2.2 bilijuna dolara ili 135% BDP-a. Osim toga, izbori u Francuskoj, Njemačkoj i Nizozemskoj u 2017. pridonose dodatnoj neizvjesnosti, a slabi rast i visoka nezaposlenost u većem dijelu Europe daju podršku antieuro, antiimigracijskim, antimuslimanskim i antiglobalizacijskim populističkim strankama desnice (u srži eurozone) i ljevice (na periferiji eurozone).
Istodobno, dodatno se pogoršava situacija u europskom susjedstvu. Revizionistička Rusija postala je nepopustljivija ne samo u Ukrajini, nego i na Baltiku i Balkanu. Posljedice kontinuiranih previranja na Bliskom istoku barem su dvojake: opetovane epizode terorizma u Francuskoj, Belgiji i Njemačkoj, koje bi vremenom mogle narušiti poslovanje i povjerenje potrošača; te migracijska kriza, koja nalaže užu suradnju s Turskom koja je i sama postala nestabilnom nakon neuspjelog pokušaja vojnog udara. Sve dok se ne završi nadolazeća runda izbora, nije izgledno da će Europska unija poduzeti ikakve korake u cilju zaključenja svoje nedovršene monetarne unije uvođenjem većeg dijeljenja rizika i ubrzavanjem strukturnih reformi kako bi potaknula bržu ekonomsku konvergenciju, piše Poslovni dnevnik..
S obzirom na usporen tempo provedbe reformi (i starenje stanovništva), potencijalni rast ostaje nizak, dok je trenutačni rast u vrlo umjerenom cikličkom oporavku te mu prijete rizici i neizvjesnosti koje slijede nakon Brexita. Istodobno, visoki deficiti i dugovi, zajedno sa zakonima eurozone, ograničavaju primjenu fiskalne politike u cilju poticanja rasta, dok bi Europska središnja banka u svojim nastojanjima mogla čak dosegnuti ograničenja onog što nekonvencionalne monetarne politike mogu učiniti kako bi podržale oporavak.
Nije vjerojatno da će se eurozona i Europska unija iznenada raspasti. Brojni rizici s kojima su one trenutno suočene imaju spor fitilj. Raspad se, naravno, može izbjeći političkom vizijom koja održava ravnotežu između potrebe za većom integracijom i želje za određenim stupnjem nacionalne autonomije i suvereniteta vezano uz niz pitanja. No, pronalaženje demokratskih i politički prihvatljivih načina integracija od iznimne je važnosti. Petljanje je rezultiralo nestabilnom ravnotežom koja će učiniti raspad Europske unije i eurozone neizbježnim. S obzirom na brojne rizike s kojima je Europa trenutačno suočena, nova vizija u ovom je trenutku prijeko potrebna.
Autor je Nouriel Roubini, predsjednik tvrtke Roubini Global Economics, profesor pri Poslovnoj školi Stern na sveučilištu NYU i suautor knjige ‘Krizna ekonomija’. Tekst je objavljen u sklopu Project Syndicate na portalu Poslovnog dnevnika.
