[vc_row][vc_column width=”1/3″]Piše Keno Verseck za DW[/vc_column][vc_column width=”2/3″]Prilikom svog posjeta Bijeloj kući, mađarski premijer Viktor Orban je od Donalda Trumpa dobio pregršt komplimenata. No nisu svi u Washingtonu oduševljeni gostom iz Budimpešte.[/vc_column][/vc_row]
Niti jedan premijer neke od članice Europske unije nije do to mjere laskao Donaldu Trumpu kao mađarski premijer Viktor Orban. Još tijekom predizborne kampanje Orban je otvoreno podržavao milijardera i bio je među prvima koji su mu u studenom 2016. euforično čestitali nakon pobjede na izborima. Otada je uvijek iznova isticao zajedničke stavove između njega i američkog predsjednika, bilo da se radi o borbi protiv migracije ili borbi protiv političkog establišmenta i političke korektnosti.
I zaista niti jedan europski političar nije tako blizak Bijeloj kući kao Orban. No unatoč tomu je mađarski premijer pune dvije godine morao čekati na bilateralni susret s Trumpom. U ponedjeljak je konačno i to dočekao: Donald Trump je u Bijeloj kući na sat vremena primio gosta iz Budimpešte. No trenutak susreta je istodobno i neka vrsta poniženja za Orbana: s izuzetkom Bugarske, Trump je već primio ili posjetio sve ostale predsjednike država ili vlada članica EU-a. Orban je prisiljen zadovoljiti se mjestom na začelju.
S druge strane je Orban od Trumpa mogao čuti samo bujicu riječi pohvale: „Velika je čast“ primiti mađarskog premijera koji „čini nevjerojatan posao“, i koji je svoju zemlju učinio sigurnijom i zbog toga, kako zaključuje Trump, ga „u cijeloj Europi poštuju“. „Vi ste kao i ja: malo sporan, ali to je sasvim u redu“, zaključio je američki predsjednik.
Da je po Trumpu i količini osobnih simpatija koje gaji prema mađarskom predsjedniku, njih dvojica bi se već odavno sreli. Jer američki predsjednik pokazuje slabost za državnike koji vladaju autoritarnim stilom. No simpatije prema političaru iz Budimpešte ne dijele ne samo demokrati nego ni Trumpova vlada ni republikanci koji su, kad je Orban u pitanju, u najmanju ruku prilično podijeljeni. Indicija da je tomu tako je činjenica da je isti dan kada je Orban boravio u Bijeloj kući, američko ministarstvo vanjskih poslova ugostilo vodećeg mađarskog oporbenog političara Petera Mark-Zaya. Osim toga između Mađarske i SAD-a postoje ogromni sukobi interesa.
Mnogi republikanci se vrlo kritički odnose prema antidemokratskim promjena u Mađarskoj u posljednjih desetak godina. Daljnji trn u oku je i neprijateljski odnos prema američkom milijarderu Georgeu Sorosu. Pritisak na njegov Central European University u Budimpešti i praktično izbacivanje iz zemlje mnogi u Washingtonu doživljavaju kao direktni napad na jednu američku instituciju.
I Mađarsko približavanje Rusiji i Kini i gospodarska suradnja s dvije sile se kose s interesima Washingtona. Uvijek iznova je posljednjih godina dolazilo do sukoba, recimo zbog toga jer Mađarska, zbog ukrajinskog zakona o jeziku (koji ide na štetu mađarske manjine u Ukrajini, op. ur.) blokirala suradnju Ukrajine i NATO-a ili kada je Budimpešta Moskvi izručila dvojicu ruskih trgovca oružjem koje je tražio Washington.
Unatoč tomu je Trumpova vlada očito odlučna u nakani da obnovi odnose s Budimpeštom. Jer za razliku od prethodne vlade Baracka Obame, aktualna vlada se povodi za principima nečega što političari zovu „transakcijska diplomacija”. U slučaju Mađarske bi to značilo kupnju američkog oružja u vrijednosti od nekoliko stotina milijuna ili možda čak milijarde dolara.
No najvažniji zaključak susreta Trump-Orban je ipak sljedeći: u Mađarskoj Orban vlada gotovo neograničeno, on je demokraciji svoje zemlje nanio tešku štetu što će se osjećati godinama ako ne i desetljećima. Američka demokracija istodobno izdržava pritisak i jednog takvog predsjednika kao što je Trump. On sam možda sanja o moći koju njegov prijatelj iz Mađarske ima na unutarnjopolitičkom planu, no dobiti ju neće nikada, piše DW.