Liberalni think tankovi podupiru način razmišljanja nizozemskog premijera

Otvoreno pismo
Nakon što smo zdravo za gotovo prihvatili činjenicu da novih 22 milijarde eura namijenjenih iz europskog proračuna za Hrvatsku stiže u narednih nekoliko godina, europske institucije i stranačke grupacije primile su otvoreno pismo u kojemu su obrazloženi stavovio novom europskom proračunu 2021.-2027. Riječ je o inicijativi Litvanskog instituta za slobodno tržište koju je potpisalo još deset srodnih think tankova, piše Ekonomski lab 

Utjehe radi, Hrvatska ne treba brinuti za spomenutu novčanu svotu. Tim više što je postignutim europskim dogovorom očito svladan otpor štedljive četvorke (koja se na kraju pretvorila u štedljivu petorku: Austrija, Nizozemska, Danska, Švedska + Finska).

Pismo je uz Litvanski institut potpisalo još deset think tankova koji zagovaraju slobodno tržište, ograničenu ulogu države i individualne slobode. Među njima su talijanski Bruno Leoni Institute, poljski Civil Development Forum, slovački Institute of Economic and Social Studies, češki Liberalni Institut, francuski Molinari Economic Institute i švedski TIMBRO. Zanimljivo je da se na ovom popisu nalaze organizacije iz samo jedne od četiri odnosno pet zemalja koje zastupaju štedljiviji pristup. Kada se popis bolje pogleda, potpisnici su think tankovi iz zemalja koje su neto primateljice europskog novca.

Glavne liberalne zamjerke i prijedlozi koji se iznose u pismu su pitanje podjela oko fiskalne politike i odgovornosti, pitanje poticanja poljoprivrede i kohezije, pitanje stvaranja zajedničke europske dodane vrijednosti,pitanje poticanja razvoja periferije Europe i trećih zemalja kroz poticanje reformi i liberalizacije tržišta, razvoj mobilnosti europske vojske u okvirima NATO saveza, transparentnija i jednostavnija struktura nacionalnih proračuna te borba protiv klimatskih promjena razvojem tehnologija, a ne proračunskim poticajima.

Klasične liberalne zamjerke na europski proračun i nove programe u pismu su prikazane kroz prijedlog reforme u osam točaka:

  1. Proračun košta i nema sumnje da se ne radi samo o „dodjelama sredstava“ koja padaju s neba, nego o pritisku na porezne obveznike.
  2. UK je kao velika neto uplatiteljica izašla iz EU, pa se očekivalo i smanjenje rashoda koji i dalje u dvije trećine slučajeva idu za poljoprivredu i koheziju, gdje se ne vidi dodana vrijednost za cijelu Europu.
  3. Zato se predlažu ulaganja u temeljne funkcije Europske unije i prekogranične projekte koji će cijeloj Europi dodati vrijednost, s naglaskom na podršku jedinstvenom tržištu, prekograničnoj trgovini i strukturnim reformama.
  4. Podrška reformama i otvaranje trgovine prema trećim zemljama trebala bi biti najbolja pomoć umjesto tradicionalne razvojne pomoći koja često ima jednokratan socijalni karakter.
  5. Smatra se bitnim ulagati u europsku vojsku i njezinu mobilnost, na što je ukazala i američka vojska koja se nastoji povući iz starog okvira NATO operacije zaštite od istočne ugroze. Pritom se jasno poručuje kako europska vojska ne bi trebala biti duplikat u odnosu na NATO.
  6. Nema prostora za europske poreze, kao niti za porezna ujednačavanja, a izvor prihoda treba biti samo jedan, temeljem uplata iz nacionalnog dohotka svake države članice.
  7. Proračun na mnogo stranica rijetko će tko čitati, pa treba napraviti transparentan i jednostavan prikaz trošenja javnog novca.
  8. Digitalna i zelena transformacija su bitne europskom gospodarstvu, ali liberali smatraju da to ne bi trebala biti svrha europskog proračuna, već bi se ti ciljevi trebali financirati iz privatnog sektora. Zato se svrha Europske unije vidi u micanju prepreka koje otežavaju jedinstveno tržište.

Način razmišljanja potpisnika ovog pisma uklapa se u okvir stavova iznesenih od strane štedljive četvorke koju je predvodio često napadani konzervativno liberalni nizozemski premijer Mark Rutte (stranka VVD). Nizozemski premijer preuzeo je ulogu vođe skupine, a ovaj članak dublje sagledava klasične nizozemske razloge koji se teže mogu razumjeti na europskom jugu gdje je potražnja za europskim dotacijama najveća.

Pravo zemalja članica na europski novac nije upitno. No, umjesto jednostranog shvaćanja toga novca kao nužnosti bez koje bi EU oslabila, važno je razumjeti dublje razloge koji stoje iza europskih razilaženja oko proračuna, a što je povezano s vizijom i sudbinom Unije u širem smislu. Nema sumnje da sve države članice i relevantne političke grupacije snažno podržavaju EU, ali pitanje je kakvu. Postavlja se konkretno pitanje bi li smanjenje proračuna ujedno značilo i smanjenje jedinstva i solidarnosti? Znači li to smanjenje razvojnih prilika manje razvijenih država?

Gledajući iz ugla štedljive četvorke, radi se o dominantnom stavu koji postoji u sjevernijim zemljama (kojima se pridružila bogata Austrija), koje Uniju vide kroz prizmu slobodnog tržišta (jedinstveno tržište) na kojemu se individualnom odgovornošću i radom stvara vrijednost, a manje kroz preraspodjelu. Liberali se ne protive preraspodjeli, ali ju ne prihvaćaju apriori već traže modalitete za nju, koji bi najvidljivije doprinijeli ukupnom razvoju Unije. Ovakvom se gledanju može suprotstaviti činjenica da su države s istoka Unije manje razvijene jer su dugo bile pod komunizmom, no valja se prisjetiti kako štedljiva četvorka nikada nije zagovarala ukidanje preraspodjele, već uvjetovanje europskog proračuna kontrolom provedbe strukturnih reformi. Takvom je stavu teško istaknuti prigovor, donosi Ekonomski lab.

You may also like

0 comments