Kronika jednog nemogućeg rata

Vladimir Putin ima nešto što bi psihijatri njegove, KGB ove škole, psihijatrije, u npr. Institutu Serbski, nazvali u blažoj verziji “latentna šizofrenija”, a Dr.Morozov preciznije, “psihotični razvoj ličnosti”. Za mene osobno, uz položenu Sudsku medicinu na PF Sarajevo, čovjek je hladnokrvni ubojica i njegove reakcije ne mogu biti ni “psihotične” ni “šizofrenične”.

Riječ je o visoko organiziranom mozgu pukovničića KGB a, koji planira, osigurava logistiku i izvodi operaciju, koju mu u pravilu, netko drugi odredi. Kada je mora sam planirati, uglavnom uprska. Ne vidi “veliku sliku”. Koliko god da plaćena promidžba od njega pravi emotivca i brižnog Oca Domovine, gdje bez iznenađenja na Balkanu prednjači hrvatsko novinstvo ispred srpskog, on ostaje samo ono što jeste i tako ga treba promatrati. Samo kroz novac i interes, a tomu svjedočimo od 2. Čečenskog rata do jučerašnje eskalacije u Siriji. Novac i interes. Bez uskličnika.

Jeljcinovska oligarhija, podrijetlom iz istog KGB a, pokazala se pod vodstvom bolesno pijane budale, posve nesposobna da se nosi i s čime, osim sa svojim vlastitim interesima u trenutcima dok se zemlja smrzavala i gladovala i gubila Rusima onu slatku ublehu o svojoj moći. A gubila je i golemi novac usput, toliko golem, da je i zadnja budala vidjela što ih čeka. Druga generacija silovika, opržena nemoći, prvo je na vrh KGB a instalirala malog pukovničića, hand picked radi bolne frustracije zvane Zid. On je obavio ostalo, točku po točku, točno onako kako su moguli, doduše ne više u politbirou CK, već po naftnim i plinskim tvrtkama, te pridruženim im bankama, nacrtali. Prvo Čečenija, zatim Gruzija i Ukrajina. Samo zemlje u kojima je taktički i strateški ugrožen prijevoz energenata. Za Baltik i bitno lošiji položaj Rusa nego igdje drugo u zemljama bivšeg SSSR a, nije zainteresiran. Tu i potvrđujem tezu da je riječ o hladnokrvnom izvođaču radova neopterećenom ikakvim osjećajima osim stvarnom moći. No tu je i pročitan. Pročitan je čovjek koji hladnokrvno ubije preko sebi lojalnih čečenskih gangstera npr. Anu Politkovskaju, samo radi otkrivanja stvarne pozadine rata na Kavkazu ili obori civilni zrakoplov samo da pošalje poruku onoj kukavici s Nobelovom nagradom.

Kao i svi kriminalci, reagirat će samo onda kada mu je ugrožen džep. Tako će reagirati i s Erdoganom. U sukobu dva naftna ganga, neko će popiti cisternu s eksplozivom i pripisati je nekomu od duge, vrlo duge liste protivnika. Od Kurda do Čečena. Samo rata s NATOM neće biti. Tu svi točno znaju kako stoje.

Trident juncture 2015. u tiho izvedena i fantastično odrađena vježba, upravo sređuje detalje, no u grubo, od tzv. Hladnog rata, nije nam bilo komotnije. Od zraka, do vode i kopna. Borbeni zrakoplovi koji su svakodnevno radili masivni BARCAP, ne ostavljaju priliku za treptaj oka, a kamoli za bilo kakav let bilo kuda. Najvažnije od svega, detaljno su snimljeni SVI ruski borbeni te osobito PZO sustavi koji kod onih koji točno znaju o čemu se radi, izazivaju samo blagi podsmijeh. Da to sumiram, ne bi mogli izaći na kraj ni sa samo djelomičnim ulaskom IDAF-a, koji im je prije dvadesetak dana s dva naleta F -16, razorio novopostavljenu PZO kod aerodroma kod Damaska. Ni jedan Rus nije niti pokušao poletjeti, a tu su im i Su -27 i djelomično lovački Su -34. Točka. Nema nikakvog ozbiljnog rata.

Što će dalje biti? Pa textbook sukoba niskog intenziteta s tvrdom granicom dokle zahvatiti. Čečeni na Turkmene, autobombe, samoubojice koliko sutra, Kurdi na svakoga, ISIL u predah, Asadu neka omanja državica za Alawite, name it. Erdogan i Putin su obiteljski i poslovno na koljenima, što će sutra energetski summit NATO članica samo potvrditi. Nema Južnog toka, nema Turskog toka, nema sirijske nafte, novi pad cijena, žurno kretanje u egipatsko i izraelsko – ciparsko plinsko polje, a ovo drugo će biti i hitna pomirba Erdogana s Netanyahuom. Kojem je to zapravo i svejedno. Zaista, a što će biti dalje?

You may also like