Krkač: Između onoga tko financira i onoga tko radi, moguć je trovrstan odnos

Odnos politike i struke je vječna tema koja je prekuhana više puta od „skolastičkog zelja”. No, da nemam što za dodati raspravi ne bi ovo niti pisao. Kristalno je jasno da odnos onoga koji financira i onoga koji radi, pri čemu je prvi politička samovolja, a drugi argument struke, moguć kao trovrstan. Primijenimo to na trenutnu situaciju s kurikulumom.

(a) Moguća je dominacija političke samovolje nad strukom (to tvrdi B. Jokić u odnosu na HRAST). (b) Moguća je dominacija struke nad političkom voljom, bilo kao „Dreimal 100 Professoren – Vaterland, du bist verloren!”, bilo kao odgovor na pitanje – Treba li struka dominirati nad voljom nacije iskazanom primjerice na referendumu? (c) Moguće je skladan odnos političke samovolje i argumenta struke.

Politička volja financira i ima pravo, a možda i dužnost uvida u to kako struka troši javni novac (primjerice zahtijevati anonimne međunarodne recenzije dokumenata) ukoliko ima indicije, slutnje, razloge ili dokazni materijal u prilog tvrdnji da se novac troši na nestručnost što je heteronomnost struke. No, ako nema nikakvih indicija, onda se nema pravo miješati i svako miješanje se opravdano drži nemoralnim uplitanjem politike u autonomnost struku. No, ovo je abeceda supsidijarnosti.

Stvarnost opcije (c) je jasna. Moglo se zahtijevati da se dokumenti prevedu na engleski primjerice i da se daju na anonimnu recenziju renomiranim recenzentima iz obrazovno najrazvijenijih nacija. Niz takvih recenzenata mogao bi sadržavati 10-20 imena od kojih bi se prije samog slanja tekstova kockom odlučivalo koja bi 3 stručnjaka od njih 20 recenzirali dokumente. To bi dakako riješilo mnoge, ako ne i sve poteškoće. Raščistio bi se teren na čijoj vjetrometini bi preostala samo jeftina politikantstva i bjelodane nestručnosti. Odlučivalo bi se srednjom ocjenom recenzija na način da bi ocjena (1) značila da dokumenti nedovoljno unaprjeđuju postojeće stanje, ocjena (2) da ga dovoljno unapređuju, (3) … itd.

No, to nikome nije palo na pamet. Podjednako me užasava to da to nije palo na pamet politici da time sa sebe skine moguću optužbu o politikantskoj samovolji i da to nije palo na pamet struci da time sa sebe skine moguću optužbu o nestručnosti i pritajenoj ispolitiziranosti. Nedostatak sluha za trenutne neprilike kod svih uključenih i nesposobnost prilagodbe socijalnoj zbilji graniči sa simptomima nekolicine ozbiljnih poremećaja, ako ne i teških bolesti. No, ovdje zastajem jer stvar prepuštam medicini, a niti imam Bogznakaj volje, bilo kakve, a najmanje političke. Nadam se da će jedina razumna osoba ovdje, ministar Šustar, u petak donijeti isto tako razumnu odluku, a ovo ako mu pomaže, drago mi je za čuti, piše Krkač za Direktno.hr

Autor je profesor dr. sc. Kristijan Krkač

You may also like

0 comments