[vc_row][vc_column width=”1/3″]Kao i u Kaliforniji[/vc_column][vc_column width=”2/3″]Prijedlog izmjena Općeg poreznog zakona (OPZ) trenutačno je u žiži zbog glavne novosti u dijelu korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona. [/vc_column][/vc_row]
No, zanimljivo je da ima svojevrsni pandan u novim trendovima iz američkog zakonodavstva. S prijedlogom naše nove odredbe iz članka 12a paralelno je izglasavanje novog radnog zakona AB 5 u saveznoj američkoj državi Kaliforniji. A nama je on potencijalno zanimljiv i s aspekta definicije u kojim momentima se djelatnik tamo smatra samostalnim, a kada zaposlenikom.
Kalifornijski zakon temelji se na utvrđivanju triju uvjeta prilikom reguliranja samostalnog djelatnika, pa kako pojašnjavaju u revizorsko-računovodstvenoj tvrtki “Kopun i Kopun” da bi se netko takvim smatrao, mora zadovoljiti sva tri uvjeta.
Ukratko, to znači da ne smije biti pod kontrolom kompanije koja ga je angažirala, niti pod njezinom direkcijom, zatim ne smije biti u segmentu glavnog poslovanja kompanije koja ga je angažirala te mora obavljati posao koji se može definirati neovisno na tržištu. Ako samo jedan od uvjeta nije zadovoljen, osoba se smatra zaposlenikom angažiranog društva.
Zakonu su isto kao i u našem slučaju prethodile burne rasprave. I dok se ostale sličnosti s nama odnose na pitanje zauzdavanja porezne utaje kao i vremenske podudarnosti u donošenju novih pravila, velike razlike očituju se po pitanju koga zapravo pogađaju nova pravila. Kod našeg prijedloga definiran je odgovor na novu pojavu sve većeg broja paušalnih obrtnika, od čega se najveći dio odnosi na IT industriju. Prema nekim izvorima, broj paušalnih obrtnika porastao je trostruko posljednjih nekoliko godina, popraćen povećanjem limita paušalnog oporezivanja sa 150 tisuća na 300 tisuća kuna, pa se tako prijedlog zasniva na definiranju situacija kada se iskorištavaju različiti organizacijski oblici prikrivenog oblika nesamostalnog rada. Kalifornijski zakon pak prvenstveno reformira poslovne modele Ubera, Lyfta, DoorDash-a i drugih divova ekonomije honorarnih poslova. Za takve tvrtke koje redovito tretiraju terenske zaposlenike kao izvođače, kako navodi revizorica Dubravka Kopun, s te osnove takva osoba sad ostvaruje sva prava koja proizlaze iz radnog odnosa, a time i porezni organ u segmentu oporezivanja.
“Pojava gig ekonomije radne snage, što je širi termin, počela je sve više dovoditi do određenih nejednakosti i problema vezanih uz poslovanje i oporezivanje. Podrazumijeva zapošljavanje neovisnih stručnjaka od strane poduzeća tijekom određenog, uglavnom kratkog razdoblja. Iako je ovaj zakon izglasan u Kaliforniji te će se tek vidjeti hoće li ga i ostale države slijediti, neminovno je da je novi prijedlog OPZ-a na tragu upravo sličnih odredbi, gdje se djelatnicima onemogućavaju njihova prava iz radnog odnosa pod krinkom veće isplate, primjerice kod bolovanja, otkaza ugovora bez otpremnine i slično. Žalosno je da tako veliki broj IT stručnjaka u posljednje dvije godine odlučio za modalitet paušalnog oporezivanja, ne razmišljajući gube li se ovakvim ugovaranjem odnosa neka druga prava koja proizlaze iz radnog odnosa”, kaže Kopun.
No, to je tek jedno od mišljenja te e-savjetovanje traje do 16. listopada. Inače, procjenjuje se da Kalifornija gubi oko 7 milijardi dolara poreza na plaće godišnje zbog pogrešnog klasificiranja radnika koji bi mogao biti podrška školama i drugim javnim službama.
Pristalice zakonskih promjena tvrde da, izbjegavajući tamošnje poreze (za osiguranje od nezaposlenosti i premije naknada radnika), poduzeća prebacuju teret na državu i porezne obveznike kad se radnici otpuste, razbole ili ozlijede na poslu. U usluge koje gube samostalnost, uz radnike gospodarstva gig – branše dostave i prijevoza, nalaze se i geolozi, geodeti, pejzažni arhitekti i prevoditelji. IT inženjera nema na toj listi što vjerojatno znači da praksa njihova zapošljavanja na povremene ugovore nije uzela maha, piše Poslovni dnevnik.
