Zašto nema rezultata istrage koja je danima tresla vrh hrvatske politike? Zašto Državno odvjetništvo nije izvijestilo javnost proširuje li se istraga? Za Novi dan o aferi dnevnice govorio je profesor s Pravnog fakulteta u Zagrebu Josip Kregar.
Je li uobičajeno da se tjednima bez epiloga ostavlja po strani afera dnevnice, nakon tolike bure, upitan je najprije. “DORH proširuje istragu i tad se obično ne obraća javnosti. Ne želi se staviti u lošu poziciju, kada je u pitanju javni dio procesa, pred sudom. No, treba uzeti i u obzir političke elemente. Iskoristila se mogućnost da se aludira na cijeli vrh bivše vlade, ne samo na g. Tomislava Sauchu, protiv kojeg očito indicije nisu bile dovoljno čvrste. Ispostavilo se da je bila važna izjava premijera Andreja Plenkovića – koji je Sauchi prigovorio što optužuje službenike, a to nije bilo bez utemeljenja. Taj gaf koji se često ponavlja uvelike je umanjio vjerodostojnost Plenkovića”, kazao je.
“Politička želja da se ohladi taj slučaj postoji. To ne znači da DORH sluša što vlada želi, ali ga se sada pušta na miru i izbjegava se javnost”, naglasio je Kregar. On smatra da će “biti još dopunskih iznenađenja”.
“To je najniži oblik krađe. U stotinama se firmi se nalozi i potpisi falsificiraju. To nije ista stvar, ali taj cijeli mehanizam je jasan. Vjerojatno je da će to zahvatiti i saborske službe, ne samo Vladu. Možda će se proširiti i na političke stranke, koje su koristile fondove za putovanja. Ali to se na može predvidjeti i to nije samo državnoodvjetnička, već policijska stvar. To je jedan lagani, dugotrajni postupak, osjetljiv je medijski slučaj i svi se pomalo pribojavaju te afere. Oporba zbog straha od zloporaba koje bi se mogle otkriti, a Vlada zato što je dala krivi profil i značaj cijele stvari”, kazao je Kregar. Po njemu mali broj uključenih u moguće zloporabe ne mora značiti i brzu istragu.
“To ne mora značiti brzinu, ako ima malo ljudi pod istragom, jer to ne znači da ne treba pogledati obimnu dokumentaciju – mnogi mogu biti ispitani i nekoliko puta. Nije tu pitanje jesu li savjetnici putovali, jer očito nisu, nego gdje je novac završio”, kazao je. Svi uključeni su svjesni situacije, ali i relativno malih kazni koje prijete, dodaje.
Na pitanje je li ovaj slučaj trebao voditi uhićenju Zorana Milanovića, kaže da ne vjeruje. “No, diskreditaciju Milanovića sigurno, jer nije znao što mu se događa s neposrednim suradnikom, tako je započelo. Mada bi bilo čudno da se premijer bavi putnim nalozima”, kaže Kregar. Milanović je ignorirao događaj, a radilo se o ozbiljnom političkom zbivanju, koje možda nije moglo voditi njegovom uhićenju, ali je implicirao na njegov nemoralan odnos funkciji.
Na pitanje kako gleda na ulogu državnog odvjednika Dinka Cvitana i može li njegov odnos prema slučaju biti razlog zatvaranja prema javnosti, kaže: “Svakako”. “To da je došao u vladu, ne smatram neuobičajenim, to se ranije često događalo. Kad se temeljem novootkirvenih stvari pokazalo da nije samo Saucha u pitanju, već postojie i politički značajne implikacije, otišao je to reći premijeru, koji će morati voditi o tome računa. Nije računao da će premijer iskoritisti mogućnost da će ga ovaj staviti pored sebe na konferenciji. To mu je naškodilo i bit će mu potreban dodatni oprez”, kazao je.
Upitan je smatra li hoće li se na dnevnom redu Sabora i prije razrješenja afere dnevnice naći izvještaj o radu Glavnog državnog odvjetnika. “Moguće, jer je na čekanju predugo. Zasad se ne pojavljuju kandidati ni aspiranti na njegovo mjesto. To je usijana stolica. Nitko ne može jamčiti da se neće naći na udaru kod nove vlasti – no ljudska pohlepa je velika. Cvitan ima određeni žar i statistički veliki uspjeh. Javnost ima dojam da je puno prijava dalo malo prijava. To DORH nije riješio i tu griješi prema javnosti, jer nedovoljno često informira o razvoju afera koje se otvaraju. Mediji ih demaskiraju, no dojam je da se ništa ne događa u kazneno-pravnom smislu. On je pod pritiskom, ne mogu reći da je u strahu, ali je oprezan da ne bi naštetio daljnjem odvijanju procesa”, kazao je Kregar. Svaka informacija prije adekvatne kvalifikacije može škoditi i previše toga je izašlo u javnost prije nego je DORH bio spreman na sve implikacije, dodaje.
“Ako se u današnjem društvu često pojavi da nitko ne želi potpisati ugovore i preuzeti poslovni rizik, to je problem i u ovome poslu – Cvitan ne želi preuzeti rizik. Treba vidjeti kakva će sudbina biti izvješća”, navodi profesor. Po njemu, ono je korektno napisano, premda postoji taj dojam da pojedine afere nisu uspješno riješene.
Mnogi prigovaraju DORH-u da optužnice nisu bile dobro pripremljene, pogotovo i zato što ni nakon pet ili više godina nema pravomoćnih presuda u najvećim aferama. Zamoljen da to komentira, Kregar navodi kako “u tim najvećim slučajevima ne vidim toliku krivnju DORH-a, budući da su žalbeni sudovi odlučili kako je tražio DORH.” “Oni su korektno radili. Što se tiče završetaka procesa, postoje kritike, naročito odluka Ustavnog suda. Zlata Đurđević piše da se poništenja kakva se događaju u Hrvatskoj ne mogu naći u praksi Europskog suda za ljudska prava. Pravosuđe tu ima teret, to su pitanja opstojnosti Hrvatske kao pravne države”, naglašava Kregar, dodajući da tu brzina također igra važnu ulogu.
Komentirao je i tzv. lex Vlahušić koji bi spriječio da pravomoćno osuđeni pojedinci budu kandidati na izborima. Zakon se preispituje na Ustavnom sudu. “Prije svega, moram reći da smo mi to predlagali prije tri godine za sve izbore, ne samo lokalne. Gospođa Jadranka Kosor, g. Flego, ja i GONG smo to predlagali, no to nije prošlo u Saboru”, kazao je. Na pitanje zašto odgovara – zbog većinskog HDZ-a i SDP-a u Saboru, koji su se brzo složili, prenosi N1.
“Ili su imali takve kandidate ili takav teret”, navodi on, dodajući da zato htjeli da se to pojavljuje kao važno političko pitanje. To je jedna od stvari koja jako nagriza autoritet vlasti, smatra Kregar, da se usprkos kaznenim presudama kandidiraju ljudi, no ima objašnjenje za to.
“Takvi su ljudi vrlo moćni, ne samo u strankama, već i medijima i politici općenito i tako se izbore za poseban astatus i zaborav onoga što su radili”, kaže Kregar. Ne radi se ovdje samo o utvrđivanju pravno relevantnih činjenica, nego i javnoj interpretaciji, odnosno medijima, a hrvatska politika nije to tako čist biznis da se ne bi uključivali i on koji imaju iza sebe kazneni proces.
Za primjer navodi i Rumunjsku ili Rusiju gdje se moćnici vraćaju u politiku, nakon kaznenih progona, jer imaju jak utjecaj i na medije i ljude i politiku. Ističu se uspjesi, poboljšanja, demagoški se ljude zavarava i ljudi zaboravljaju predmete postupaka i kazni. “To mene ništa ne čudi”, domeće on, jer politička moć jest oblik zaštite.
