Kome smetaju liberali i novokonzervativci oko premijera?

Evo jednog vrlo zanimljivog i manipulativnog članka (pitanje je zašto bi se uopće Hrvatski Telekom trebao baviti tako providnim političkim aktivizmom?!): UTJECAJNI SAVJETNICI — Premijer Orešković okružio se libertarijancima. Toliko je agresivno i snažno manipulativno nazvati jednog konzervativca i jednog liberala ‘libertarijancima’, da zaslužuje pažnju!

A. Ovdje se evidentno i namjerno promiče ideja da ljudi koji se promiču slobode (liberali) zapravo ‘libertarijanci’. To je dio antireformske priče koja igra na needuciranost biračkog tijela.

Iako su libertarijanci legitiman i dobrodošao dio političkog spektra (te iako to mnogim našim zatucanim umovima bio strano, puno više mainstream od trash-markista, ciprista, čavista i ostalih koji su kod nas često shvaćeni kao ‘humanistički mainstream’), niti gospoda Bartulica i Huić, niti mi ostali spomenuti u članku nismo ‘libertarijanci’.

Da pojasnim ukratko (površno ali manje-više velik dio biti):
– liberali smatraju da su sve osobne slobode najbitnije, kako vrijednosne (i one za koje se zalaže ‘ljeivca’), tako i ekonomske (dakle tu sigurno spada g. Huić)
– libertarijanci smatraju da iz ekonomskih sloboda slijede i sve ostale, tako da su u prvoj iteraciji samo one bitne (dakle tu evidentno ne spadaju ni g. Bartulica ni g. Huić niti mi ostali spomenuti u članku)
– mnogi ljevičari (od ekstremnih, socijalista, pa do socijaldemokrata …) smatraju da su samo vrijednosne slobode bitne, a ekonomske ne, tu treba prevladavati intervencija države i kolektivizam
– konzervativci često (ovo je namjerno sve malo fuzzy jer je ovo vrlo gruba podjela) smatraju da su ekonomske slobode bitne, ali da vrijednosne slobode treba ograničiti
– ekstrenni ljevičari i ekstremni desničari (komunisti i fašisti i slični) su u stvari isti, oni su de facto i protiv osobnih i ekonomskih sloboda.

Ova gornja zamjena teza je smišljeno i već dugotrajno podmetanje da su svi liberali u stvari libertarijanci (koji su u stvari rubni u smislu političkog dosega, pogotovo u EU, iako su im ideje utjecajnije u SAD).

Svrha ovog podmetanja je prikazati glavninu uobičajenog (u EU) političkog spektra (recimo zasigurno smo g. Šonje ili ja čisti politički centar, gledajući u uobičajenim EU koordinatama) kao neki politički rub, kako bi stvarnom rubu (trash-marksisti i slično koji su jako dugo kod nas bili totalni mainstream) i dalje ostala kao neka glavnina spektra.

B. Vezano uz to je u zadnje vrijeme uobičajena prevara da se ljevičari nazivaju ‘liberalima’. Iako ih desničari posprdno tako zovu, to i oni sami forsiraju.

Evdientno je zašto. Jer ako liberale i konzervativce ‘izguramo’ na rub, ostaju ta lijepa mjesta u centru koja imaju lijepo ime (svi žele biti ‘slobodari’). Tehnički (tehnološki) ta prevara ide ovako. U američkoj tradiciji se socijaldemokrati i drugi ‘lijevi’ nazivaju ‘liberals’. To je širok spektar, zahvaća od onoga što bi bilo u Europi socijaldemokrati ili čak desnije (oba Clinton itd.), prof. Krugmana i sličnih, pa do malo tvrđih ljevičara (kao što je trenutno kandidat Sanders).

Naravno, Krugman i slični su daleko desnije od naši samoproglašenih ‘socijalističkih liberala’, jer ni na koj način ne propituju ‘je li kapitalizam bolji od socijalizma’ i slične gluposti. Tako da američki ‘liberals’ nema nikakve veze s ‘liberalima’ u europskom smislu, ali niti naši socijalisti nemaju veze ni s jednima ni drugima. Ali im je postalo malo otužno nazivati se ‘socijalisitma’ pa su si počeli tepati ‘liberali’. A zato liberale vole odmaknuti od te riječi pa ih etiketiraju ‘libertarijancima’ — tako su i jako zgodni za jednostavne napade (jer pravi libertarijanac je i za recimo dozvolu prodaju bubrega preko oglasnika, a ako su Bartulica i Huić takvi: ‘Dolje s njima!’). Tipični ‘straw man’ argument!

Kao ulitamitivna psovka (koja ništa ne znači) u lijevim i trash-marksističkim (to su oni koji barataju parolama iz Komunisitčkog manifesta, ali iz treće ruke, i tu staje njihovo razumijevanje ičega) krugovima se nametnula riječ ‘neoliberalno’. Evo što je o tome pisala još prije 4 godine direktorica Institua ja JAVNE financije: U Hrvatskoj se evidentno ne provodi ni liberalizam, a kamoli neoliberalizam, pa zaista čudi retorika hrvatskih političkih stranaka koje se busaju u prsa kao borci protiv neoliberalnog kapitalizma.

Autor je ulagač, poduzetnik i bloger. Tekst je objavljen izvorno na blogu Eclectica

You may also like