[vc_row][vc_column width=”1/3″]Komantar [/vc_column][vc_column width=”2/3″]Poraz Donalda Trumpa je iranskog predsjednika naveo na oprezne, ali jasne riječi kako je razgovor s Washingtonom moguć. No u Iranu ima visokih dužnosnika kojima nije u interesu popuštanje napetosti.[/vc_column][/vc_row]
Već 11. studenog, dok su se još prebrojavali glasovi u Sjedinjenim Državama koji su jasno pokazivali poraz Donalda Trumpa, oglasio se iranski predsjednik Hasan Rohani. Objavljeno je kako je na sjednici iranske vlade izjavio da pozdravlja “atmosferu bliže suradnje i interakcije sa svim prijateljskim zemljama” i da se “možemo polagano s pozicije prijetnji okrenuti nekoj koja pruža prilike”. Svakome može biti jasno što je time rečeno: s Trumpom to nije bilo moguće, ali iranski predsjednik je spreman na razgovore s vladom predsjednika Bidena kako bi bile prekinute američke sankcije protiv te zemlje.
Tek što su iranski mediji objavili to priopćenje predsjednika, iranska konzervativna internetska stranica Jahanews je objavila izjave Ismaila Ghanija, zapovjednika iranskih Al Kuds brigada, elitnih jedinica iranske Revolucionarne garde. On još jednom podsjeća kako su američki političari neznalice, a povrh toga i kukavice i ne propuštaju priliku prekršiti vlastitu riječ. “Oni su nesposobni da bi se s njima pregovaralo”, kaže Ghani.
A to je pak poruka koja je bila podjednako usmjerena i prema Washingtonu i prema predsjedniku Rohaniju, što takvi kao što je Ghani misle o njegovim riječima – malo dobrog, da ne kažemo ništa. Neznanje dosadašnjeg američkog predsjednika Trumpa o međunarodnim odnosima je doduše neosporno, a ni njegovi ministri vanjskih poslova nisu bili osobe koje su pokazale neko temeljitije poznavanje okolnosti svjetskih žarišta kriza.
No pogotovo od kad se čulo kako Joe Biden želi na dužnost ministra vanjskih poslova postaviti Antony Blinkena, jasno je da je konačno došao kraj ignorantima u američkoj diplomaciji. Blinken je bio u američkom Ministarstvu vanjskih poslova još u doba Obame, a tada je surađivao i s Bidenom u vanjskopolitičkom odboru Senata. On bez ikakve sumnje poznaje probleme Bliskog istoka, a isto tako i stanje u Iranu.
No vremena je sve manje: Ellie Geranmayeh iz Europskog vijeća za međunarodne odnose upozorava kako se u Iranu već sljedećeg lipnja održavaju predsjednički izbori – i nipošto nije isključeno da bi na čelo te zemlje mogao doći netko iz ekstremno konzervativnih krugova koji nimalo ne teže popuštanju napetosti. Ona misli kako bi tu Europska unija trebala potaknuti novi dijalog, prije svega kada je riječ o glavnoj pretpostavci za nove pregovore o iranskom atomskom programu i eventualnom povratku sporazumu kojeg je Trump okončao 2018. Jer uvjet je bio da Iran dostavi cjelovitu informaciju o njegovom atomskom programu, što on nije učinio.
Antony Blinken je neosporno američki diplomat kakvog nismo mogli vidjeti među suradnicima Donalda Trumpa. Ali i Europa bi mogla pomoći da se što prije sjedne za pregovarački stol. Ellie Geranmayeh ipak vjeruje kako se nešto može dogoditi između siječnja, kada će novi američki predsjednik preuzeti dužnost, i lipnja kad će Iranci birati novog čelnika države: “Ponovni ulazak SAD-a u atomski sporazum prije lipnja 2021. bi mogao potaknuti političku dinamiku u Iranu prema nastavku diplomatskih pregovora sa Zapadom”, kaže ona. To je jasno i trenutnom iranskom predsjedniku jer je istom prilikom izjavio kako se “nacionalni interesi ne smiju žrtvovati predizbornoj borbi”.
Kako objašnjava portal Al Monitor, iranski predsjednik Rohani i njegov ministar vanjskih poslova Mohamad Džavad Sarif očito se žele vratiti za pregovarački stol, ali u Iranu su prisutni i konzervativni krugovi koji bi željeli “i ovce i novce”: “Konzervativni krugovi doduše također žele ukidanje sankcija, ali istovremeno smatraju osam godina mandata Rohanija izgubljenim vremenom.” Jer oni su uvjereni kako sankcije mogu biti ukinute ne putem novog sporazuma, nego ako Iran “pokaže zube”.
Povrh toga, tu su i posve osobni interesi: uz ionako goleme vojne izdatke i privilegije koje uživa državna vrhuška Irana, vojna istraživanja – uključujući i atomsku i raketnu tehnologiju – najvećim dijelom su u nadležnosti Revolucionarne garde. Nevolje stanovništva se, slično kao i u svim diktaturama, najlakše mogu opravdavati politikom Washingtona, a ne vlastitim propustima i korupcijom. Utoliko su i konzervativni krugovi u Iranu spremni upustiti se u rizik čak i otvorenog oružanog sukoba sa SAD-om.
A on je, kako javlja i New York Times, u Trumpovom mandatu stalno bio otvorena mogućnost: ovaj američki list javlja o sastanku Trumpa s najbližim suradnicima, uključujući i američkog ministra vanjskih poslova Pompea i zapovjednika glavnog stožera generala Milleya kako bi se razmotrile “opcije” za najveća atomska postrojenja u Iranu. Trenutnog američkog predsjednika se ipak uspjelo uvjeriti kako raketni napad na iranskom teritoriju još uvijek ne bi bio jamstvo za uspjeh, ali bi mogao imati nesagledive posljedice za čitavu regiju. New York Times piše kako je raketni napad tada bio “skinut s dnevnog reda”, ali i kako je Trump dalje tražio načina kako ugroziti položaj Irana u regiji.
Ali nije bitno različita ni pozicija konzervativnih snaga u Iranu, a to se moglo vidjeti i prošlog tjedna, dakle nakon američkih izbora: iračke oružane milicije bliske Iranu su u Bagdadu ispalile više raketa na “Zelenu zonu” tog grada u kojem su smještena i sva strana izaslanstva. Nekoliko dana prije toga je Kataib al Hizbolah, milicija bliska Teheranu, objavila fotografije teretane u američkom veleposlanstvu u Bagdadu. Poruka je bila jasna: znamo gdje ste i znamo gdje da usmjerimo naše rakete.
Likvidacija iranskog generala Soleimanija je i konzervativnom Teheranu bila prilika pokazati kako i u toj zemlji ima mnogo pristaša nepopustljive politike prema SAD-u Tu je i računica takvih krugova koji zapravo žele nastavak napetosti: takvu eskalaciju nasilja u regiji ni novi američki predsjednik neće moći ignorirati. Utoliko je važnije na sve načine pomoći da se pregovori nastave i da se nađe neko drugo rješenje osim novih raketa, piše DW.
