Kakve će političke posljedice imati izbori u Mecklenburg-Vorpommernu? I što će biti s Njemačkom, ako njezini građani počnu masovno okretati leđa velikim, etabliranim strankama?
U Mecklenburg-Vorpommernu već nekoliko godina stvari idu na bolje: smanjuje se nezaposlenost, zaustavio se odljev stanovnika, ova lijepa pokrajina postala je magnet za turiste, broj izbjeglica je ovdje posebno malen. I unatoč svemu tome je svaki peti birač u njoj dao svoj glas AfD-u, Alternativi za Njemačku. Ako se tome pribroje i glasovi desno ekstremnom NPD-a, onda se može reći da je čak svaki četvrti birač glasao za desnicu ili krajnju desnicu. Nema dvojbe da je politika Angele Merkel u pitanju izbjeglica bila možda glavni razlog za to. Pritom je njemačka kancelarka u proljeće rekla kako će se smanjenjem priljeva izbjeglica smanjiti i popularnost AfD-a, No, zapravo je suprotno: popularnost AfD-a je porasla iako u Njemačku dolazi znatno manje ljudi nego početkom godine. Politolog Karl-Rudolf Korte za njemačku televiziju ZDF to je ovako komentirao: “Očito i dalje postoji protest zbog otvaranja granica neovisno o tome koliko izbjeglica dolazi.”
Dresdenskog politologa Wernera Patzelta to ne čudi. U razgovoru za DW on kaže da izbjeglička kriza nije uzrok, već samo “okidač za izbijanje desnog ekstremizma u Njemačkoj”. On na ovaj fenomen gleda puno šire. AfD vidi kao bazen za sve one koji osjećaju da ih vodi “elitni kartel koji se sastoji od demokršćana, socijaldemokrata i zelenih” i kojemu više nitko ništa ne može.
U zagovornike Merkeličine politike je donedavno pripadao i SPD koji i na saveznoj razini i u Mecklenburg-Vorpommernu vlada u velikoj koaliciji s CDU-om. SPD je čak na saveznoj razini pokušao zaustaviti pooštrenje mjera za dobivanje azila ili ih barem malo “smekšati”. Unatoč tome je u Mecklenburg-Vorpommernu dobio najveći broj glasova. Upućeni promatrači objašnjenje za to nalaze u osobi premijera pokrajine Erwinu Selleringu. Kao i na pokrajinskim izborima u Rheinland-Pfalzu u ožujku kada je tamošnja premijerka Malu Dreyer ostala na vlasti ili u Baden-Württembergu gdje je Winfried Kretschmann kao prvi zeleni političar zasjeo na premijersku stolicu, i ovdje je popularni čelni političar donio svojoj stranci uspjeh.
No, kako će sada velike, etablirane stranke reagirati na ovaj rezultat? Merkel je sa summita G20 u Kini poručila da se “naravno osjeća suodgovornom” za njega i da to “naravno” ima veze s politikom prema izbjeglicama. Ali ona je i dalje ne namjerava promijeniti jer je smatra ispravnom. Dva dnevna lista u svojim komentarima ukazuju na dva moguća scenarija: Saarbrücker Zeitung savjetuje vladi da se ne da odvratiti od svog kursa. Nordwest-Zeitung iz Oldenburga pak poziva vladu da promijeni kurs i okrivljuje CDU za uspon AfD-a zbog skretanja demokršćana pod Angelom Merkel ulijevo: “AfD će i dalje biti tu dokle god Unija ne bude ozbiljno ispravila svoj kurs.” Politolog Patzelt pak ne vjeruje da bi to nešto promijenilo, čak i kada bi CDU htio promijeniti kurs. “Kancelarka i njezina stranka se nalaze u klopci.” Potajno odstupanje od kursa “kulture dobrodošlice” joj nije donijelo nikakvu korist, a bilo bi vrlo nevjerodostojno, smatra on, kada bi sada napravila veliki zaokret u svojoj politici. Od toga ne bi, tvrdi on, profitirao ni SPD.
Drugo je pitanje može li Angela Merkel još nakon svega biti kancelarska kandidatkinja na izborima za godinu dana. Politolog Korte govori o “kancelarskom testu” ne dajući ocjenu o tome je li Merkel na njemu pala. Ona sama je još jednom ostavila otvorenim pitanje hoće li se kandidirati. Werner Patzelt smatra, pak, da CDU-u ne ostaje ništa drugo doli ponovno u utrku poslati Merkel – ako to ona sama bude htjela – jer je, objašnjava, njezina popularnost još uvijek veća nego popularnost njezine stranke i jer unutar stranke nema stvarne alternative. Sljedeći test dolazi već za dva tjedna. Tada će se birati pokrajinski parlament u Berlinu. A ankete prognoziraju iduću katastrofu za CDU i idući trijumf AfD-a.
