“Ova agresivna i lažna kriminalizacija Hrvata u BiH u biti je pokušaj da se međunarodnoj zajednici nametne ideja kako su Hrvati klerofašisti i nacionalisti koje se ne bi smjelo favorizirati u izbornom zakonu. To bošnjačka strani radi zadnjih dvadeset godina. Kad god Hrvati zatraže da se institucionalno riješi bilo koji problem, oni krenu s pričom kako su Hrvati bili agresor u BiH, kako smo etnički očistili muslimansko stanovništvo i zbog toga ne smijemo dobiti vlastitu izbornu jedinicu iako je teritorij Herceg Bosne jedini na kojem i danas imamo multinacionalne gradove te je jedini bez masovne grobnice u BiH”, objašnjava Knezović.
[/vc_column][/vc_row]
Presuda Haaškog tribunala postat će Bošnjacima dodatno oružje, smatra Marijan Knezović i dodaje kako će se do kraja godine Haaška šestorka vjerojatno vratiti doma. Ali Bošnjaci i njihovi predstavnici, kakva god presuda bila, trudit će se okrenuti je u svoju korist.
“Ako bude oslobađajuća onda je lako predvidjeti kako će govoriti – da je takva zbog pritiska Andreja Plenkovića, Dragana Čovića, Europske unije ili njegove veze s Angelom Merkel i slično te će se pozivati na prvu, nepravomoćnu presudu. Ako, ne daj Bože, presuda potvrdi onu prvu nepravomoćnu, to će Bošnjaci iskoristiti kao dodatni pritisak na Hrvate i dodatno nas okarakterizirati kao nacionaliste i fašiste koji ne smiju imati svoju izbornu jedinicu i pravo birati svoje predstavnike. Oni to rade zadnjih 20 godina na isti način, uz nažalost prešutnu ili donedavno eksplicitnu podršku međunarodne zajednice”.
Knezović objašnjava da je potreban konsenzus kako bi Hrvati dobili svoju izbornu jedinicu. “I dok su Srbi voljni pomoći zbog svojih ali i zajedničkih interesa, to nije dovoljan broj glasova. Tek kad EU preko svog visokog predstavnika uputi jasnu poruku političkom Sarajevu, neće doći do promjena. Na kraju krajeva, to bi trebao biti i posao visokog predstavnika, inzistiranje na pravednosti, a ne na tlačenju”, rekao je Knezović i dodao kako je u BiH nametnuto više od 200 amandmana na ustav te kako većina njih nije niti izglasana u Parlamentu već ih je nametnuo visoki predstavnik uz pomoć svojih diktatorskih ovlasti.
“Wolfgang Petritsch i Paddy Ashdown nametnuli su amandmane koji su zakočili Bosnu i Hercegovinu na njezinom putu prema pravednom i multikulturalnom društvu. Upravo zbog njih, koji lijepo izgledaju na papiru, ali u praksi favoriziraju bošnjačku stranu i omogućavaju im dirigiranje izbornog tempa, mi ne možemo birati svoje predstavnike. Da se Hrvati, Srbi i Bošnjaci dogovore oko izbornog zakona, opet bez odobrenja Valentina Inzka, neće se promijeniti ništa. Upravo je u tome sva tuga i žalost međunarodne zajednice i njezine uloge u BiH. Govorilo se kako će doći da ‘pomognu’, a zapravo već desetljećima odmažu miru i stabilnosti BiH. Nekad se čini kako je međunarodna zajednica učinila sve da BiH ne postane suverena država, i sve to dok su govorili kako su tu da od BiH naprave državu”, kaže Knezović i dodaje kako Europska unija preko Visokog predstavnika može inzistirati na izbornom zakonu, ali to ne želi napraviti kako visoki predstavnik ne bi izgubio 50 posto podrške u BiH, jer je drugu polovicu, Srbe i Hrvate, davno izgubio.
Izetbegovićevo neslaganje oko izgradnje Pelješkog mosta napad na Hrvate u BiH
Knezović smatra kako Izetbegovićevo neslaganje oko izgradnje Pelješkog mosta i pokušaj stopiranja njegove gradnje nije usmjeren samo na Hrvatsku.
“To je opet napad i na Hrvate u BiH kojima je izgradnja Pelješkog mosta u strateškom interesu i koji bi mogao postati gospodarska žila kucavica za Hrvate u BiH u kontekstu vanjskotrgovinske razmjene s južnim dijelom Hrvatske. U isto vrijeme to je pokušaj ucjene Vlade Republike Hrvatske kako bi odustala od potpore promjene izbornog zakona u BiH kao i drugih gorućih pitanja, zauzvrat za neometanu gradnju”, smatra Knezović i dodaje kako je taj pokušaj SDA unaprijed izgubljena bitka jer unatoč nekim izjavama iz EU, most će kad – tad biti izgrađen.
Knezović je za kraj dodao kako bošnjačka strategija nije protjerati Hrvate iz BiH, već održavati status quo zbog kojeg Hrvati – polako ali sigurno – raseljavaju sami sebe, na što hrvatski političari zasad nemaju dovoljno snažan odgovor.
