Troškovi za uvoz hrane u arapskim državama mogli bi se u idućih 20 godina udvostručiti, što bi moglo izazvati jačanje nasilja i nove valove izbjeglica ako njihovi poljoprivrednici ne postanu učinkovitiji, upozorava jedan regionalni poljoprivredni stručnjak.
Bliski istok trenutačno uvozi hranu u vrijednosti oko 35 milijarda američkih dolara na godinu, a to bi u idućih 20 godina moglo porasti na 70 milijarda dolara zbog utjecaja klimatskih promjena na urod te rasta stanovništva, rekao je Mahmud Solh, iz Međunarodnog centra za poljoprivredna istraživanja u suhim područjima (ICARDA). Povećana ovisnost o uvozu hrane vjerojatno će značiti više cijene za siromašne potrošače i time više gladi, nezadovoljstva i migracija, rekao je Solh, glavni direktor te organizacije. “Situacija je mračna”, rekao je u razgovoru za Reuters iz Libanona. “Ekstremisti imaju uspjeha ondje gdje ljudi nemaju dovoljno hrane… Dugoročno, voda je najvažniji problem.”
Suša koja je počela 2006., praćena rastom cijena hrane i migracijom ruralnog stanovništva u gradove, pridonijela je izbijanju građanskog rata u Siriji, rekao je. I on sam bio je prisiljen pobjeći iz Sirije 2012. zbog jačanja nasilja. Prije rata, Sirija je uglavnom proizvodila dovoljno žitarica za svoje potrebe, a kad je bila dobra godina mogla je i izvoziti, no proizvodnja je pala za više od 60 posto otkako su 2011. počeli sukobi, rekao je.
Širi Bliski istok trebao bi moći sam zadovoljiti svoje potrebe za hranom, ali urod po stanovniku kad je riječ o ključnim žitaricama i drugim temeljnim kulturama slab je u većem dijelu te regije, rekao je. U nekim područjima urod iznosi samo 1 tonu po hektaru, a trebao bi biti pet puta veći, rekao je Solh. Iznimke postoje, napomenuo je, u područjima u kojima su bolja tehnologija i upravljanje omogućili veću proizvodnju.
U dijelovima delte Nila u Egiptu poljoprivrednici su povećali urod i smanjili potrošnju vode drukčijim metodama sijanja sjemenja, rekao je. Poljoprivrednicima pomaže i poboljšano sjeme razvijeno posebno za suhe klime, dodao je. Ipak, nove tehnologije i poljoprivredne metode nisu još omogućile dovoljno brzo povećanje produktivnosti koje bi moglo pratiti porast broja stanovnika u mnogim bliskoistočnim zemljama, što ima zabrinjavajuće implikacije za stabilnost te regije u budućnosti, upozorio je.
